We Only Have Hope (#2)

4.

Cijelu su noć proveli leteći u helikopteru, i gotovo su svi zaspali. Samo su Fabian i Nat ostali budni još sat vremena više nego ostali. Definitivno su znali da trebaju otići što dalje od SSR-a i što dalje od Adamsa, no također ne previše daleko kako bi ih ostali mogli lakše pronaći. Imali su još jedan dan do njihovog dolaska. Ne treba se napominjati koliko dugo je Nat bio nervozan. Što kada vidi Essie, što bi joj trebao reći? Što ako bude hladna prema njemu? Milijun scenarija mu se vrtilo po glavi, dobrih i loših, no glava mu je svejedno bila prazna poput omota od čokolade nakon Isaaca.

Nije htio gledati kroz prozor; pogled je bio užasan. Razrušene kuće, posvuda razbijeno staklo i odlomljeni beton, auti spljošteni poput palačinka i tu i tamo koja blaga vatrica - preostali. Makar mu je bilo drago što ih još ima, toliko mu je bilo to užasno što ih je toliko malo.

''Stari, ne brini oko te cure.'' čuo je Fabiana s prednjeg sjedala.

''Molim?'' skupljenih obrva mu ovaj odvrati.

''Hej, samo smo ti i ja budni, osim helikoptera se ništa ne čuje osim tvojeg mumljanja što će biti kada vidiš nju.'' rekao je Fabian, a Natovo je lice poprimilo blago crvenu boju. Nemoguće da je se to izbrbljao naglas!

''Aha... da.'' prvo je prošaptao, a zatim nastavio: ''Ne želim sada o njoj...''

''Zašto?! Sramiš se?'' Fabian se malo nagnuo preko sjedala da bi se na trenutak susreo s Natovim ubilačkim pogledom. Trenutak kasnije se vratio u normalan položaj i pogled vratio na nebo ispred sebe koje je bilo u debeloj magli.

''Nije to razlog... jednosatvno ne želim sada pričati o Essie... nije mi do toga da još i o njoj razbijam glavu.

''Voliš ju?'' Fabianovo ga je pitanje iznenadilo. Blagi šok se nakon par sekundi pretvorio u bijes. Što se on ima mješati u Natov ljubavni život!? Nije kao da mu je Fabian stari prijatelj poput Johna ili Toma pa da o svemu može s njim raspravljati, niti mu je on neka osoba od punog povjerenja.

''Zašto to tebe zanima?!'' iznervirano ga je upitao Nat, s očitim bijesom u glasu.

''Samo pitam, Nathaniel.'' odgovorio mu je.

Nathaniel?! Stvarno?! Pomislio je Nat, onda se sjetio nečega: on mu nikada nije rekao pravo ime, osim ako ga je čuo od nekoga poput... Adamsa. Koliko god se trudio maknuti misli koje su mu od tog trenutka dolazile pred oči, toliko je bio neuspješan.

Ipak, nije ništa odgovorio. Njegove su sumnje ostale u njegovim mislima i samo tamo. Trebao mu je neki dokaz da je Fabian prevarant, ako se ne vara! Za sada neka ostane tako kako je, a kada vidi staru ekipu, reći će im za svoje sumnje.

*

Sletjeli su pored nekog neprepoznatljivog mosta. Bio je skoro pa u potpunosti urušen, a auti u koloni su samo stajali ili plutali na mutnoj vodi. Nat je imao pogled na luku putem koje bi trebali doći uskoro ostali. Do njega je došao Isaac.

''Misiliš da ćemo ostati sigurni ovako?'' upitao ga je. ''Mislim, ti si već pobjegao iz SSR-a. Je li bilo drugačije izvana?''

''Izvana je bilo još gore. U SSR-u smo bili sigurni. Vani sve vrvi od Ikurusa i poludjelih ljudi. Nije ništa bolje, Isaac, neću ti lagati.'' odgovorio mu je Nat pomalo zamišljeno gladajući u maglu koja je plutala na vodi.

Čekali su neki znak, svjetlo, trubu broda... no umjesto toga su začuli zujanje helikoptera u daljini i svijetlo koje para jutarnju maglu poput noža. Natov je smješak ubrzo nestao kada je na helikopteru ugledao isti onaj znak koji se nalazio na njihovom - J.A. S.S.R.

''Svi dolje i sakrijte se!'' viknuo je i brzo su potrčali prema ruševini mosta koja je bila dvjestotinjak metara od njih.

Uspjeli su se ugurati u jednu rupu i helikoper je taman prošao iznad njih. Molili su u sebi da nisu vidjeli njihov helikoper, ali izgleda da sreća nije bila na njihovoj strani; okrenuli su se i ubrzo sletjeli par metara od već prizemljenog helikoptera. Iz njega je iskočilo pet Redara i krenuli su svjetiljkama, koje su bile pričvrćene za šokere slične puškama, osvjetljavati područje oko i unutar helikoptera.

''Davide!'' odjednom je viknuo Fabian jer mu je David ruko udario u stomak.

''Ššššš!'' ušutkali su ih Isaac i Nat.

Redari su stali. Osluškivali. No, na kraju nastavili sa svojom potragom u helikoperu koji se ponovno vinuo u zrak.

Ostali su odahnuli i opustili se. ''Ovo je bilo blizu...'' prokomentirao je David i obrisao znoj sa čela.

''Preblizu.'' potvrdio je Isaac. ''Šta ti želiš da nas uhvate?!'' obratio se Fabianu.

''Nisam ja kriv što me ovaj idiot lupio.'' pokazao je na Davida.

''Pa, nisam ja kriv što je ovo skrovište veličine kupaonice moje babe, koja je izrazito mala ako smijem napomeniti.'' branio se on.

Nat je prvi izašao iz skrovišta uz prevrtanje očima. ''OK!'' viknuo je, ''Bitno da smo sada izvan crvene opasnosti.''

''Crvene opasnosti? '' ponovio je Isaac koji je odmah nakon njega zašao.

''One najopasnije opasnosti. Nešto što smo ja i Max smislili... nakon svađe.'' objasnio je Nat. Već je osjetio bol na obrazu i sljepoočnici kada se sjetio kako ga je Max nakon jedne svađe odalamio. Pa... jedne od mnogih svađa.

Tek što su svi ostali izašli, opet se čuo helikopter.

''Vraćaju se?'' viknuo je Isaac.

''Natrag!'' dobacio je još David i brzo su se vratili u skrovište.

Helikopter je sletio. Nešto je bilo drugačije kod ovoga - imao je plavičasti odsjaj. No ništa zato, lako to može biti drugi.

Vrata su se otvorila i iz njega je iskočila cura - kratke smeđe kose sa šalom oko vrata i smeđim kaputom. Dotrčala je do crnog helikoptera i počela ga pretraživati. za njom su iskočili još dva mladića, oboje smeđe kose. Došli su do nje i počeli s njom pretraživati. Čim je cura izašla, Nat joj je konačno mogao vidjeti lice i s usana mu se otelo njezino ime - ''Essie...''

Ponovio ga je još par puta sve glasnije i glasnije dok ga nije čula. Potrčao je prema njoj i umjesto da joj odmah padne u zagrljaj, podigao ju s poda, malo zavrtio u zraku i tek tada duboko zagrlio. Essie mu je uzvratila zagrljaj i počela se smijati i plakati u isto vrijeme. Do njih su došli i Max i Liam, pa Kael, June i John koji su iskočili iz helikoptera nakon što se potpuno isključio.

Nat je izgrlio svakog posebno. Nije se riječima moglo opisati koliko mu je bilo drago da ih vidi, svakog od njih.

______________

ok, mislim da ćete za njihov ''ponovno zajedno'' razgovormorti pričekati, hehe...

eto, inspiracija me pukla i nastavak je napisan brže nego što sam mislila. nego, nemojte misliti da sam nenamjerno požurila s njihovim ponovnim sastankom imam ja puuuuunoooo planovi s tom ekipom :)

kementirajte ljudi to mi je važnooooo!!!

~ Show You - Justin Bieber

#BloodyInspired