We Only Have Hope (#2)

5.

''Ne mogu vjerovati da si zaista uspio pobjeći.'' rekla je Essie te večeri.

''Vjeruj.'' rekao je Isaac dok je u sebe trpao čokoladu koju je maznuo iz SSR-a.

''Neće dugo trajati.'' javio se Fabian. ''Samo čekajte kada Redari dođu po nas.''

Da, po tebe... mislio je Nat. I dalje je imao sumlje, ali nikako nije mogao ostati sam s Liamom ili Maxom ili bilo kim drugim. Koliko god želio sada uživati u trenutku što su svi zajedno, toliko mu mozak nije dopuštao da se opusti. Samo je razmišljao o mogućem špijunu - Fabianu.

''Nat?'' June ga je malo laktom gurnula po prsima.

''Ha?'' izgubljeno je odvratio pogledavši ju u oči.

''Možemo li malo popričati?'' šapnula je. Nat je kimnuo i njih dvoje su se ustali i tako izdvojili od skupine. Već su se dovoljno odvojili, no June je nastavila hodati. Kada se napokon zaustavila na dobranoj udaljenosti od ostalih, konačno je progovorila: ''Nat, ovo je stiglo iz Afrike. Od roditelja.''

Iz džepa je izvadila žućkastu pomalo zgužvanu kovertu.

''Od tvojih roditelja?!'' rekao je Nat i uzeo kovertu te pročitao što piše na njoj.

''Ne...''

''Nego?'' Nat je bio zbunjen.

''Od Liamovih'' nastavila je tiho June. Nat je pogledao u Liamovom smjeru. Tada se sjetio da mu je rekao da je njegov tata vojnik i trenutno u Africi.

''Zašto mu nisi dala?!'' pomalo ljutito je upitao. Zna koliko bi to Liamu značilo.

''Ja... nisam se usudila. Prvo sam mislila da je iz Afrike od mojih... no prezime nije isto. Ja ne znam svoje prezime. Liam nam je kasnije na Skye otoku rekao za svoje starce. Imam ga tjedan dana ako ne i više. Žao mi je, ali ne mogu mu ga dati... ako... ako možeš ti umjesto mene. Ti si mu najbolji frend. Molim te, Nat.'' rekla je June.

''Kako si ga našla sve jedno?'' pitao je Nat na trenutak ignorirajući sve što mu je do sada ispričala.

''Bio je među poštom koju bismo dobivali na hrpi svaki tjedan tamo na otoku. Mora da je njegov stari kao Redar u prošlosti dobio neku obavijest da se njegov sin šmuca po SSR-u.''

''Dobro... daj mi ga.'' rekao je Nat s razigranim glasom. Na Juninim usnama se pojavio osmjeh.

''Hvala.'' rekla je i pružila mu pismo.

''Hej ljudi, gdje ste vi odlutali?'' pojavila se Essie. Nat je nabrzaka strpao pismo u džep jakne.

''Ja sam baš na odlasku.'' rekla je June i odlepršala negdje kod ostalih.

"Hej." tiho joj je rekao Nat.

"Hej." odvratila mu je i približila se korak bliže, sada jedno metar od njega. Na trenutak mu se učinilo kao da je toliko blizu da može osjetiti kako joj srce kuca, ali opet, to se samo mašta poigravala s njim.

"Kako si?" Stvarno?! Idiote jedan!! Mislio je Nat gledajući bilo gdje samo ne u njezine oči.

"Mogu i bolje..." rekla je. "Samo, zanima me... U jednom trenutku me ostaviš odostraga nakon poljupca, a u drugom jedva da progovoriš par rečenica sa mnom."

"Da, ovaj poljubac... ja... Nekako sam se morao oprostiti."

"Misliš, to je bilo onako... zapravo ili prijateljski." vidjelo se da nije ovaj zadnji dio izgovorila s nekim žarom u glasu, no ni da joj nije bilo sve jedno.

Nat tu nije znao što reći... ako joj kaže da je bio prijateljski, vjerojatno će joj slomiti srce, to je i sam znao jer bi ga tako i sam sebi slomio.

Toliko je žarko htio reći da je bilo zastvarno, no onda, bez imalo razmišljanja, ovo je izletjelo: "Mislim, prijateljski..."

Essie se ugrizla za doljnju usnicu pogledavši u pod, ruke prekrižene na grudima. Kada je skupila dovoljno snage da ga pogleda u oči, samo je kimnula. Nije joj bilo ugodno, ipak je to bio njezin prvi poljubac. No Nat to nije znao.

"Hoćemo li se vratiti ostalima?" upitala je nakon neugodne tišine.

"Može." kratkim izdahom joj je odgovorio.

*

Nat je otvorio oči, prvo osjetivši tvrdu zemlju pod cijelim tijelom. U nosnice mu se zavukao miris trulog povrća. Kada je okrenuo glavu da shvati odakle dopire taj odvratan miris, susreo se oči u oči s jednim Ikurusom. Refleksivno ga je udario šakom u lice, prije nego se počeo udaljavati od njega.

"Ljudi, buđenje!" viknuo je prodrmavši Liama i Isaaca u isto vrijeme. Svi su se nerado probudili i odmah stresli kada su vidjeli Ikurusa. Liam je Natu dobacio jedan pištolj koji je ovaj odmah iskoristio na Ikurusu.

Još zadihan od ovog stresnog jutarnjeg buđenja, Nat se ustao i nedugo nakon toga počeo skupljati sve stvari koje su mu se našle pod rukom. Isto su napravili i ostali svjesni opasnosti koja ima se nalazila za vratom. Ikurusi nikada ne love sami.

"Odkuda se ovaj stvorio?!" upitao je Liam kada su krenuli.

"Vjerojatno je prešao most." doviknuo je Kael. "Samo nam još oni trebaju." zadnju rečenicu je rekao više za sebe nego za druge.

"Imamo li neko oružje?" upitao je Nat.

"Jedan je pištolj kod tebe, dva su ovdje i cure imaju noževe." doviknuo je Max. June je izvadila oštricu iz hlača u tom trenutku isto kao i Essie.

"Dobro. Ima li netko plan kako da ih se riješimo ili barem uopće ne vidimo?" nastavio je Max.

"Mislim da ćemo ići s drugom opcijom." doviknuo je Isaac negdje odostraga.

"Slažem se sa crncem." prokomentirao je Max.

"Zar nije pitanje rase već odavno riješeo?" upitala je June i zadala Maxu prodirući pogled koji je odavao puno crnih misli, tj. Razmišljanja o načinima ubojstva Maxa.

"Manje priče više trčanja!" doviknuo je Liam koji je sustigao korak s Natom.

"Imaš neki pametan plan?" upitao ga je dok je bacio pogled na drugu stranu vodenog prostranstva.

"Ne. Mislim da bi i sam trebao znati da meni to dođe opravdavati" odgovorio mu je dok je usporio kako bi uhatio gdje Liamov pogled ide. S druge strane vode se vidjelo slabo crvenkasto svjetlo.

Činilo se kao da se približava svaki trenutak.

"Što je to kojeg vraga?!" upitali su June i John u isto vrijeme.

"Mislim da je to..." Nat je izoštrio vid. Gledanje kroz maglu kako bi vidio tek jednu malenu crvenu točkicu je bilo teško, no onda je Max odjednom viknuo.

"Granata!!!" viknuo je kako je ta crvena svijetlost odjednom postala velika, a nedugo nakon te rečenice se čuo ogroman prasak i rušenje zgrada u blizini.

__________________

Eto, nadam se da vam ne nedostajem.  Hahaa. Počela sam sama sebi ići na živce s tolikim zaostatkom izmedu dva poglavlja. Mislim da se ni ne trebam opravdavati jer znate kako je škola započela svoju terorizaciju. Tako da...

Imate tu neke vidie iz plesnog studija u koji idem pa si pogledajte , ali mene ne trebate tražiti jer nisam u tim koreografijama.

#BloodyInspired