We Only Have Hope (#2)

9.

''Jesmo tamo?'' Essie je upitala po deseti puta odkada su kreuli. 

''Ne.'' Max joj je kratko i jasno odgovorio dok joj je mentalno opalio jedno pet šamara. 

''Nosi me.'' Essie je ponovno počela. 

''Jedva nosim sebe.'' Odgovor od Maxa joj je ubrzo došao. No trenutak kasnije ona mu se već zakačila za leđa. Istina, nije bila toliko teška, no bili su već umorni. Nat se već zapitao po koji puta se ovako osjećao. Fabian mu više uopće nije bio na pameti, već vatra. Topla, narančasta vatra. Smrzavali su se. A da stvar bude još gora, nisu ni prst pred nosom vidjeli zbog magle.

''Jak si ti dečko, mislim da ćeš preživjeti.'' Essie se iskesila.

Nat se nasmijao na njezinu facu.

Došli su do raskrižja, a kada su htjeli pogledati na putokaz, vidjeli su da su došli do kraja grada. U vidokrugu se još nadziralo par kuća dvokatnica, predgrađe i onda ništa; polja. Što je bilo još čudnije, tamo nije bilo magle. Essie je skočila dolje i došla do ploče. Rukom je obrisala prašinu s imena predgrađa na ploči i još par naziva.

''St. Horazia.'' Pročitao je Liam. ''Nisam čuo za ovo predgrađe.''

''Možda je novo?'' Upitao je Nat.

''Novo je.'' Max je rekao. ''Napravljeno je prije jedno dvije godine sve odjednom, no budući da je još premalo, nije stavljeno na kartu.'' 

Nat si je frknuo u bradu, a zatim stao trljati ruke jednu o drugu da se zagrije. Ona jakna mu se činila da se steže od hladnoće.

''Zašto tamo nema magle?'' Upitao je David.

''K'o će ga znati.'' Odvratio je Liam. ''Idemo tamo?'' Još je dodao. 

''Imamo li šta za izgubiti?'' Rekao je Nat i ruke ugurao u džepove jakne.

*

''Je li ono ono što mislim da je?'' upitao je Isaac. Prst mu je pokazivao na liniju dima koja se izdizala sa jedne poljine.

''Vatra.'' Rekao je Max.

''Ljudi.'' rekala je Essie.

''Hrana.'' rekli su Isaac i Liam u isto vrijeme i stali trčati prema tamo. Svi ostali krenuli su za njima.

No odjednom je grupa od jedno petnaestak muškaraca stala ispred njih. Svi su imali neku vrstu oružja uz sebe: puške, pištolje, noževe, oružja koja su sami napravili... Liamu je vršak noža nekog lika bio uprt u sredinu čela.

''Dalje! Čudovišta!'' viknuo je jedan. Svi su imali krpe preko lica, tako da su im ona ostala skrivena i ostali ih nisu mogli prepoznati.

''Molim?!'' Liam je pomalo uvrjeđeno uzviknuo.

''Dalje!'' ponovio je neki drugi čovjek rečenicu prvog. ''Dalje od kampa!''

''Slušajte, mi nismo jedni od njih.'' Smireno je rekao Nat i došao bliže njima, no jedan je iz pištolja počeo pucati u zemlju ispred njega. ''Što je s vama ljudi?!''

''Ne primamo izbjeglice!'' rekao je neki tamnoputi koji je bio na čelu pa je očigledno bio glavni.

''Mi nismo izbjeglice!'' Essie se pravdala.

''Nego što ste?'' upitao je tamnoputi ponovno.

Ekipa je stala razmjenjivati poglede. Nitko se nije ničega sjetio.

''Emm...'' Započeo je Nat. ''Mi smo... bjegunci?'' Završio je malo nesigurno.

''Ma dajte! Bjegunci od koga?!'' tamnoputi očigledno nije bio za miran razgovor. Cijeloi vrijeme je imao povišeni ton glasa.