We Only Have Hope (#2)

12.

Essie je noć provela nemirno. Kreveti su bili tvrdi, no navikla je već na neudobnost. Mućili su je snovi koji su je budili i po pet puta tijekom noći. Svaki puta bi se probudila suha grla i oblivena znojem. Sanjala je vatru i ljude koji bježe. Možda je to bilo zato što se oduvijek bojala vatre pa nije imala mira noću.

Ujutro ju je probudila June. ''Essie hajde. Matthew nas čeka vani. Rekao je da izađemo za pet minuta.''

Nevoljko se ustala i obukla patike i jaknu. Kael je spremao ruksake dok je June spremala krevete u sobi. Vani ih je ispred vrata čekao Matthew u svojoj tamnocrvenoj odori. Essie, June i Kael su ga slijedili po hodniku pri tom prolazeći pored raznih soba. Umjesto plača čuo se smijeh. Jednom su prošli pored sobe koja je ličila na dnevni boravak. Par odraslih su pričali, a djeca se igrala lovice. Essie nije susprezala osmjeh.

Došli su do nekog čovjeka sa riđom kosom i bradom. Matthew je pričao sa njim i onda smo ih počeli slijediti do izlaza iz velike zgrade. ''On će nam osigurati prijevoz. Morate mi točno reći gdje se nalaze vaši prijatelji, u redu?'' U glasu mu se mogla čuti nervoza - bio je zabrinut za svoga sina.

''Zadnji puta smo prolazili Central park. Ili ono što je ostalo od njega. Možemo pretražiti okolicu ako nisu tamo. Iako vjerujem da su ostali u kampu.'' Kaže Essie.

June se nakašlje. ''Kampu?''

''Da. Ljudi koji su tamo su izbjeglice iz New Yorka i okolice. Pusitili su nas, no ja nisam baš dugo ostala. A ako su otišli, vjerojatno bježe, no nisu mogli daleko.'' Kaže Essie.

Kamion se pokrenuo i dva su sata sjedili u tišini. Essie je promatrala svakoga malo, Kael je vrtio vršak zavoja na ruci, June je pravila pletenicu od šiški, a ona.. ona je pokušavala ne misliti na Nata.

''I ovaj...'' začuje glas. ''Liam je... narastao? I... uozbiljio se...''

''Zapravo, postao je još razigraniji nego prije.'' Kaže Kael. ''I zna dobro pucati.''

''Da... ovaj... jel ikada pričao o... obitelji...'' Glas mu je bio nesiguran i nije pravio izravan kontakt očima. Gledao je naprijed na cestu dok smo se sve više približavala Central parku.

''Pa... iskreno se ne sjećeam. Možda i je.'' Kaže Essie. ''Pričao je Natu. Njega je prvog upoznao.''

Sada se Matthew okrenuo prema njima. ''Tko je Nat?''

Essie je zagrizla usnicu. June je je pogledala pogledom koji je govorio hoćeš ti ili ja? Ipak, Essie je dobro znala da ne smije ispasti slabić, makar je to već bezbroj puta pokazala. Odlučila je da ne smije pokazivati tu slabost kada bi netko rekao njegovo ime. To bi je samo moglo dovesti u nevolju i zli ljudi bi baš tu slabost mogli iskoristiti protiv nje. A ona nije htjela da se nešto loše dogodi bilo kome od njezinih prijatelja - pogotovo Natu.

''On je naš prijetelj. Njega smo upoznali putem. Isto kao i puno drugih ljudi. Išli smo u London jer je tamo stanje trebalo biti sigurno, no Redari su nas pronašli i nije baš završilo kako smo planirali.'' Kaže Essie, a nakon što to kaže shvati da uopće nije bilo toliko teško kao što je mislila. ''Također moj dečko.'' Doda.

''A to je sada kao službeno?'' Priupita ju June.

Essie se nasmije. ''Da, službeno je.''

''Stigli smo.'' Objavi riđokosi čovjek. Central park je više izgledalo na odlagalište smeća. Drveće je imalo smeđe listove i gole grane od zagađenja. Essie je progutala slinu i izmjenila pogled sa Kaelom i June.

''Da se razdvojimo?'' Upita Kael.

''Ne.'' Odgovori Matthew. ''Koliko god to brže zvučalo, prepasno je. Bolje da krenemo dok je još dan. Imam osjećaj da ćemo dugo tražiti.''