Unexpected Love

Chapter 9.

- Nemojmo o tome, pomislila je, osjetivši vlažnost između nogu. Bože, što taj čovjek zna raditi s jezikom. Prekrižila je ruke na prsima i zagledala se u dobro održanu kuću. Iza nekoliko prozora gorjela su svjetla, zbog čega je izgledala pristupačno i nekako poznato. Vjerojatno zato što su mjesta koja izgledaju domaće univerzalna pojava. Trenutno bi joj dobro došlo tjedan dana na ovom mjestu. 

- "Ono je bila pogreška". rekla je "Meni se nije tako činilo". odgovorio je Harry "Onda ti se krivo činilo, sve ti se krivo činilo." Posegnuo je za njom prije nego što je uopće osjetila da se pomaknuo. U jednom trenu je hodala, a u drugome je bila u njegovom zagrljaju. Jednom joj je rukom zgrabio donji dio vrata. Drugom joj je uhvatio guzicu. Osjećala je njegovo erekciju na sebi. Svaki dio tijela joj je oživio, mrzila se zbog toga, mrzila je što tako reagira na njega. Iako su se nalazili pred kućom dala bi mu se odmah i ovdije. " Ne moraš mi vjerovati. Ne moram ti se sviđati. Zaboli me kurac. Ali nemoj mi nikada lagati". duboko je izdahnio kada joj je rekao. Amanda mu je zgrabila ramena pod kožnom jaknom i privukla ga bliže, pritišćući mu grudi o prsa. Oteo mu se zvuk muškog oćaja.. Aha, pomislila je, vrativši svoju moć. "Ej sad, možemo biti civilizirani i pričekati da uđemo u kuću." 

- Odmaknula se od njega s mračnim zadovoljstvom. "Jedino što ovu jebeno odvratnu situaciju čini barem iz daleka podnošljivom je činjenica da ti mene želiš više" rekla je. Podignula je glavu i nastavila je hodati. Zaista je osjećala njegove oči na tijelu dok ju je slijedio, kao da je dodiruje rukama. "Imaš pravo" rekao je "Ubio bih da te dobijem.." Amanda se okrenula na peti uperivši prst u njega. "Dakle u tome je bila stvar. Vidio si Paula i mene kako se ljubimo u autu! Zar ne?" Harry je podigao jednu obrvu. Lagano se nasmješio. Nije odgovorio. "Dakle, jesi li? Jesi li ga vidio kako me ljubi?" Harry je prešao prostor koji ih je razdvajao, a iz svake mu je pore izbijala prijetnja. "Da vidio sam ga. Mrzio sam što te dira. Napaljuje te kad to znaš? Hoćeš mi sad još utrljati sol u ranu i reći mi da je bolji u krevetu od mene? To bi bila laž, ali bi me svejedno vraški povrijedilo". "Zašto te toliko briga za to"? upitala je odlučno. "Ti i ja proveli smo zajedno jednu noć". Stisnuo je čeljust. Znala je da škripi sa zubima jer je vidjela kako mu se miču udubune pod obrazima. "Ti to još neznaš"! "Ali ti si moja!" mračno je rekao.

- Na trenutak se zateturala prema njemu. No onda je zatresla glavom . Prekrila je lice rukama. Osjećala se kao da ju je obilježio, a ono što je bilo čudno jest da joj to nije smetalo. Jer je i ona njega željela.  Harry se uspeo stubama na ulaz Mariusove kiće. Vrata su se otvorila prije nego što je stigao primiti kvaku. Na njima je stajao Josh. "Gospodaru, nisam znao da ste ..." Josh se ukočio kada je ugledao Amandu. Da, znaš tko je ona, pomislio je Harry. No ostanimo mirni poručio mu je preko misli. "Josh, predstavljam ti Amandu Bell." Josh se poklonio i pognuo glavu. "Gđo. Bell, čast mi je napokon vas osobno upoznati." Amanda je djelovala zatečeno, no uspjela se nasmješiti. Kada mu je pružila ruku, Josh je pogledao prema Harry-u tražeći dopuštenje. "Samo naprijed.! promrmljao je Harry zatvarajući vrata. Josh je s poštovanjem ispružio ruku, primo njezin dlan među svoje i spustio čelo do njihovih ruku. Iz njegovih je usta potekla tiha rijeka riječi na starom jeziku. Amanda je belnula, no nije mogla znati da mu je, pružajući mu ruku iskazala najveću čast koju može zamisliti pripadnik njegove vrste. Josh će danima blistati.

- "Bit ćemo u mojoj sobi.", rekao je Harry kada su prekinuli rukovanje.  "Gospodaru Niall je ovdje. Imao je.." Harry je opsobao "Gdje je?" "Dolje u kupaonici" "Igla i konac" "Ima ih sa sobom." "Tko je Niall?" upitala je Amanda kada su krenuli niz hodnik. Harry je zastao pokraj salon. "Ti pričekaj ovdje." No ona je krenula za njim. Okrenuo se i pokazao preko njezinih ramena. "To nije bila molba!" "A ja neću čekati." "Dovraga, učini što ti kažem!" "Ne"- izgovorila je to bez žestine. Prkosila mu je s potpunom mirnoćom i uvjerenošću da je u pravu. "Isuse Bože, kako očeš, dobro sad češ povratiti večeru". Već je na hodniku, dok su se tiho približavali kupaonici osjetio krv. Ovo će biti gadno, i bilo bi mu puno draže da Amanda nije toliko inzistirala da i ona vidi.

-Gurnuo je vrata a Niall je podigao pogled. Ruka mu je visjela nad umivaonikom. Krvi je bilo posvuda. "Niall, brate što se dogodilo?" "Malo sam izrezuckan. Kolid me je dobro dogvatio, ročno kroz venu do kosti. Curim kao kroz pipu." rekao je. "Jesi li ga sredio" "Moš se kladiti" " O.... Isuse....Bože.." rekla je Amanda. "Jel on to sam sebi šiva..." "Opa, tko je ta mačka?" upitao je Niall. Harry se nagnuo ispred Amande sklanjajući joj pogled. "Trebaš li pomoć?" "Ne hvala,prilično dobro šivam što znaš iz prve ruke,a sad mi reci tko ti je prijateljica." Niall se nasmijao. "Amanda Bell, ovo je Niall moj brat, moj suradnik. Niall ovo je Amanda. Ne petlja se s filmskim zvijezdama, jasno!?" "Jasno i glasno" Niall se nagnuo u strani, pokušavajući vidjeti iza Harry-a. "Drago mi je Amanda" "I meni,al sigurno ne bi radije išao doktoru?" slabašno je upitala. "Ma ne, ovo smo gadno izgleda". odgovorio je Niall. "Odvest ću je dolje" rekao je Harry. "Da, molim te" promrmljala je. 

- Zagrlio ju je i shvatio koliko ju je prizor potresao po tome kako se stopila s njegovim tijelom. Sviđao mu se osjećaj da traži oslonac u njemu. I previše mu se sviđao, zapravo. "Bit ćeš dobro?" upitao je Harry brata. "Definitivno, i da Zayn, Louis i Liam trebali bi se vratiti za koji sat i podnjeti ti izvješće kao što si tražio." "Reci im da najprije pokucaju". Niall je klimnuo i bio dovoljno razuman da ne pridoda nikakav komentar. Dok je vodio Amandu kroz hodnik, Harry se uhvatio kako joj gladi rame. Leđe. Zatim joj je omotao ruke oko struka i zaronio prste u mekano meso. Dobro mu je pristajala. Glava joj je dosezala do njegovih prsa i naslanjala se na prsi mišić dok su zajedno hodali. Preudobno. Preprisno, pomislio je. Puno predobro. Svejedno ju je nastavio grliti. I dok ju je grlio, želio je da može povući ono što joj je rekao ispred kuće. D je njegova. Jer to nije bila istina. Nije ju želio uzeti kao njegovu odabranu. Kada je to rekao bio je ljut, ljubomoran. Zamišljao je kako je onaj Paul dira. Ah, dovraga. Ta mu je ženka nekako utjecala na mozak. Nekako je uspjela isključiti njegovu dobro razvijenu samokontrolu i dovesti ga u dodir s njegovim skrivenim psihozama.

- Amanda je zatvorila oči i naslonila se na Harry-a, nastojeći iz misli istjerati sliku one Niall-ove ruke. Sva ona jarko crvena, sjajna krv. I ona igla. Vidjela je kako probija koži, izvlaći meso do jedne točke.. Otvorila je oči. Tako je bolje. Ma što rekao, Niall nije imao samo malu ogrebotinu, trebao je otići k lječniku. Kako god bilo njoj je bio i bolesno zgodan. Iako joj je pozornost uglavnom zaokupio krvavi prizor nije mogla da ne primjeti njegovo lijepo lice i zgodno tijelo. Kratka plava kosa, bistre plave oči, lice koje mu je mjesto bilo na televiziji, definitivno Niall je rođen za pozornost. Bio je odjeven kao Harry, samo što je košulju odložio sa strane. Mišići njegova gornjeg dijela oštro su se isticali pod svjetlom sa stropa. A šarena tetovaža zmaja koja mu je prekrivala čitava leđa, ostavljala je bez daha. No s druge strane, nije da je baš očekivala da će se Harry družiti s nekom žgoljavom tetkicom štreberskog izgleda. Dileri droge. Očito su bili dileri droge. Pištolji, oružje, goleme količine novca. Ali zašto onda Niall sam sebi glumi doktora? Shvatila je da i Niall ima isti onaj okrugli ožiljak na prsima kao i Harry. Mora da su pripadnici neke bande, ili mafije. Odjedanput je osjetila da joj treba prostora. Harry ju se pustio kada su ušli u sobu boje limuna.

- "Ovo je lijep" kazala je. "Vrlo lijepo". Bacila je pogled na Harry-a kada nije dobila njegov odgovor ili bar hvala. Stajao je odmah pokraj vrata, ruku prektiženih na prsima. "Oduvijek si kolekcionar?" upitala je, nastojeći kupiti malo vremena da bi joj se živci stigli primiriti. Prišla je slici . Zaboga to je Picasso. Vrijedi stotine tisuća funti. "Ovo je prekrasno." Opet je bacila pogled preko ramena. Bio je usredotočen na nju i nije obraćao ama baš nikakvu pozornost na sliku. A na licu mu nije bilo ni traga ponosa ili izraza vlasništva na tu sliku. "Ovo nije tvoja kuća, zar ne?" upitala je. "Ovdje je živio tvoj otac.".. Da naravno. Ali zašto ne? Došla je dovde. Nema razloga da ne prihvati igru. "Onda je očigledno imao mnogo novca. Čime se bavio?". Harry je prešao sobu i prišao portretu na zidu. "Dođi sa mnom! "Što? Želiš da prođem kroz taj zid?". Gurnu je jednu stranu slike, i otkrio mračni hodnik. "Aha" rekla je. Pokazao je rukom "Poslije tebe." Amanda se približila. Na crnom je kamenu svjetlucao sjaj plinskih svjetiljki. Nagnula se unutar i ugledala stube koje su vodile dolje. "Što je dolje?" "Mjesto na kojem možemo razgovarati" "Zašto ne ostanemo ovdje?" " Zato što će nam trebati privatnosti. A moja će se braća vjerojatno uskoro vratiti." "Tvoja braća?" "Da." "Koliko ih imaš?" "Četvoro. A ti odugovlačiš. Hajde. Ništa ti se dolje neće dogoditi, časna rijeć." " Samo mi reci njihova imena i krećem" "Niall, Liam, Louis i Zayn, zadovoljna?" "Prekrasna imena, da jesam." Zakoračila je preko pozlaćenog ruba okvira. I ušla u tamu.