Unexpected Love

Chapter 18.

- Harry se okrenuo na bok i povukao Amandu za sobom, ne dopuštajući da se razdvoje. Bila je njegova. Dok joj je ljubio usne, primjetio je sa još teško diše. Vodio je ljubav kako treba. Onako s puno ljubavi. Kako to rade normalni, zaljubljeni parovi. On je voli. Harry zna voljeti. Još jedna činjenica koja mu je bila nezamisliva. "Hoćeš ostati?"upitao je. Pomalo se nasmijala. "Nisam baš sigurna sa bih trenutno mogla hodati. Tako da bih rekla da je ležanje u krevetu dobar izbor." Utisnuo joj je poljubac na čelo. "Vratit ću se prije zore." "Kamo ideš." "Naći ću se s dečkima, pa idemo van." Ustao je i prišao ormaru. Odjenuo je svoje vječne crne kožne hlaće usku majicu i kožnu jaknu. "Josh je ovdje. Bude li ti što trebalo, zazvoni na ovo zvonce." Pokazao je zvono pokraj kreveta. Omotala se plahtom i ustala iz kreveta. "Harry?" Dodirnula mu je ruku. "Ostani" Nagnuo se i brzo je poljubio. "Vratit cu se." "Borit ćeš se?" "Da" "Koliko uopće ti imaš godina?" "Tri stotine" Zastao joj je dah. "Toliko si star? " Morao se nasmijati. "Da" "E pa moram ti reći da se sasvim dobro držiš. Koliko ću dugo ja živjeti?" Srce mu je poskočilo, ukočio se. Nije znao hoće li uopće preživjeti prijelaz. Osjetio je kako mu se želudac grči. Zamislio se. "Harry?" Privukao je Amandu k sebi, čvrsto je zagrlio kao da je svojim tijelom može zaštiti od sudbine, ako joj je sudbina loša. "Harry", rekla je govoreći mu u rame. "Harry, dušo, ne mogu... ne mogu disati." Odmah je olabavio zagrljaj i zagledao joj se u oči. Harry? Što je bilo?" "Ništa." "Nisi mi odgovorio na pitanje" "Zato što neznam odgovor." On nezna. Činilo se da ju je zateklo, no tada se protegnula na prste. Poljubila ga je. "Pa, koliko god da živjela, voljela bih večeras da ostaneš sa mnom." Začulo se lupanje po vratima. "Ej Harry!?" Niallov se glas probio kroz čelik. "Svi smo tu a tebe nema, izlazi." Amanda se malo rastužila. Bio je u iskušenju da je zaključa u sobu, ali nije mogao. "Hoćeš li biti ovdje kad se vratim?" "Ne znam" "Ako odeš, moram znati gdje te mogu pronaći." "Zašto?" "Zbog promjene Amanda zbog promjene. Bilo bi bolje da ostaneš." " Možda." Htio je psovati. Nije htio prekli jati. "Druga vrata u hodniku"rekao je "Vode u spavaću sobu tvoga oca. Mislio sam da bi možda voljela otići." Harry je otišao prije nego što se stigao osramotiti. Vampiri ne preklinju. Rijetko čak i mole. No zaista se nadao da će biti tu kad se vrati.

- Amanda je otišla u kupaonicu i istuširala se. Kada je izašla iz tuša primjetila je crni ogrtač na vješalici. Pomirisala ga je i zatvorila oči. Odjenula ga je. Za Boga miloga. Zar joj se sve ovo događa? Obična dijevojka koja je živjela normalnim životom, spajajući kraj s krajem, jadna u ljubavi.. Sad je neobična, postaje vampirica, gaji osjećaje prema vampiri.. Ni u snu nije maštala o ovome. Vratila se u sobu. Harry je ostavio otvoreni ormar. Prišla je i zatvorila nije imala šta vidjeti, samo crnu odjeću i pokoju kariranu košulju. Bacila je pogled na vrata koja su vodila na stubište. Razmišljala je o odlasku, ali ma koliko to željela znala je da Harry ima pravo, ovdje je sigurnija. A spavaća soba njezina oca bila je dodatni poticaj.

- Vampiri su u zasjedi čekali kolide. Moraju osvetiti Mariusovu smrt. "Kvragu skoro je tri" rekao je Harry. Niall se promeškoljio iza drveta na kojem se skrivao. "Očito je da neće biti ništa od osvete."rekao je. Sijedili su tako njih dvojica na drvetu očekujući barem nekog od njih. Louis, Zayn i Liam su bili na drugom kraju grada. "Znaš što..?"rekao je Niall. Harry-a je zasvrbio nos. Nekoliko kolida je bilo u blizini. "Poželimo im dobrodošlicu" rekao je Harry.

-Amanda je neko vrijeme provela u očevoj sobi. Pogledala je na sat skoro je pet a njega nema. Pokupila se i vratila u njegovu sobu. Vrisnula je. Nasmiješio se "To mi je najdraži zvuk na svijetu." Prekrila je usta rukom. Bacila je pogled na njegova prsa. Nosio je dugu usku crnu majicu. Bio je predivan al jako jako opasan i mračan. "Zar nisam prelijep?"  U hladnom su mu pogledu vrebale noćne more, bez nade, samao pakao. Te oči su nešto najstrašnije na njemu. A bile su fiksirane na njoj. Počela je bacati pogled po sobi nadajući se da je Harry u blizini. "Što je ne sviđam ti se.?" Amanda je bacila pogled na vrata, a on se nasmijao. "Misliš da si dovoljno brza?"  Počeo je skidati majicu, te je krenuo prema patentnom zatvaraču. "Jebeno mislim da nisi." Začulo se glasno otvaranje vrata. "Miči se od nje, Zayn." Harry-ev glas donio joj je slatko olakšanje. Dok nije shvatila da nema košulju te da mu je ruka u povezu. Zayn se hladno nasmijao. "Šta je pičko, nisi spreman dijeliti ženku?" "Šta, ti i onako voliš samo kad platiš?" "Pa platit ću joj. Samo ako preživi seks." Harry mu se približavao dok na kraju nisu stajali tako blizu da su im se nosovi gotovo dodirivalu. Zrak oko njih je pucketao, nabijen agresijom. "Nećeš je ni taknuti, Zayn. Čak ni pogledati. Poželjet češ joj laku noć i odjebat odavde." Harry je skinuo povez. Amanda je stajala sa strane sa strahom.

- Zayn je napravio korak uljevo, a Harry ga je pratio štiteći je svojim tijelom. "A pičko, stvarno si se spreman boriti zbog čovijeka?"podbadao je Zayn. "Ona nije običan čovijek, ona je Mariusova kći". Zayn je naglo okrenuo glavu. Crnim je očima proučavao njezino lice. Trenutak kasnije brutalbo mu se lice lagano smekšalo, a prijeziran izraz ublažio. Kao da se ispričava. No Harry je i dalje stajao spreman na borbu. "Kako se zoveš?"upitao ju je Zayn. "Zove se Amanda" Harry je odgovorio umjesto nje. "A ti odlaziš" dodao je. Uslijedila je duga tišina. "Da.Okej bro, kako kod." Zayn je otišao do vrata. Zastao je i okrenuo se. Kako je jebeno zgodan, pomislila je Amanda.  "Bilo mi je drago Amanda." Izdahnula je kada su se vrata zatvorila. "Jesi li dobro Amanda.?" Osjećala je kako joj pogledom pretražuje cijelo tijelo, a zatim ju je nježno dodirnuo. "Nije te... nije te dirao zar ne? Čuo sam kako vrištiš."  "Ne. Ne samo me prestrašio. Ušla sam u sobu i on je bio u sobi."

- Harry je sjeo na krevet, još uvijek je dodirujući kao da ne vjeruje da je dobro. Kada se uvjerio da je, odmaknuo joj je kosu s lica. Ruke su mu se tresle. "Ozljeđen si"rekla je "Što se dogodilo?" Zagrlio ju je zdravom rukom i privukao je na grudi. "Nije to ništa." "Kako nije. Zašto ti onda treba povez? I zašto još krvariš?" "Psssst" položio joj je bradu na tjeme. Osjećala je da mu tijelo drhti. "Jesi li bolestan?" "Nisam, samo te želim malo grliti. Dobro?" "Apsolutno." Čim mu se tijelo umirilo, odmaknula se. "Što je bilo?" Uzeo joj je lice u ruke. Pritisnuo usne o njezine  "Ne bih mogao podnijeti da mi te je....uzeo" "Onaj tip, Zayn? Bez brige s njim neću nikamo." A onda je shvatila da Harry ne govori o odlasku na spoj. "Misliš da me je namjeravao ubiti?" Nije da joj to nije bilo baš tako nezamislivo. Tako hladne. Oči su mu bile tako hladne. Bez duše. "Ne želim da se više približavaš Zayn-u." Pospremio joj je pramen kose iza uha. Dodir mu je bio nježan. "Slušalš li me?" Kimnula je. "Ali što..."