Unexpected Love

Chapter 10.

- Amanda je udahnula i dodirnula kamen zidova. Zrak nije bio težak al ona scena krvavog Nialla kako sam sebi šije ruku zarezala joj se duboko u pamćenje. Oko nje je bila svuda tama, jednostavno je bilo mračno jako jako mračno. Polako se spuštala i opipavala zrak ispred sebe. A onda je stigla do dna. S desne strane su se nalazila otvorena vrata iza kojih je uočila priguešnu svijetlost. Soba je izgledala identično kao i prolaz, crni kameni zid, pokoja slika al je bila jako uredna i čista. Dok je stavljala svoju torbu na stolicu pitala se dali Harry spava tu? Da li je njen navodni otac spavao tu? Pretpostavljala je da je Harry tu dovodio mnogo žena, pošto joj je tako izgledao, kao ženskaroš. Ali nije ga mogla osuđivati, bio je prejeben i s njim se osjećala kao žena. Začula je zvuk zatvaranja brave i srce joj se stisnulo.

" Dakle, moj otac" bahato je rekla.

-Harry je prošao pokraj nje, skidajući jaknu. Ispod nje je nosio usku crnu majicu, pa nije mogla ne primjetiti sirovu snagu njegovih mišića. Dok je s ramena skidao prazne korice od svog oružja. Dao joj je jasan pogled na njegove tetovaže iako ih je već vidjela. Otišao je u kupaonicu. Čula je puštanje vode. Nekoliko minuta poslije je izašao brišući lice ručnikom i voda s kose mu je kapala po nagom tijelu.. Razbarušio je kosu i pogledao ju je. Skamenila se od ti očiju. Mračne crne oči u kojima nije mogla ništa vidjeti su je jako privlačile ali u isto vrijeme se i bojala. Ali nije dala strahu da je pobjedi.

" Tvoj otac, Marius je bio hvalevrijedan čovijek" - odgovorio je. Bacio je ručnik nazad u kupaonicu i otišao do kauča. Sjeo je gurnuvši se naprijed s laktovima na koljenima. Glava mu je padala među njih. Nije ni sam znao kako da joj sve ispriča a da bude bezbolno. " Bio mi je prijatelj, jako dobar a i kolega ratnik, brat i otac kojeg nisam nikada imao. Brat, ovaj non-stop koristi riječ brat pomislila je Amanda. Bili su mafijaši. Definitivno. Harry se lagano nasmješio, kao da se sjetio nečega ili kao da joj je pročitao misli. " Bio je odličan ratnik, viješt, A prije svega je bio kulturan, džentlmen. Jako pametan i obrazovan. Harry se zavalio u kauč promjenivši prijašnji položaj. Izgledao je kao da je uživao pričati o Mariusu.. Sigurno je uživao. Činilo joj se kao da mu nedostaje njezin navodni otac. Što zapravo pokušava postići? pomislila je Kakve je koristi imao od tih sranja koja je pričao. Doveo ju je u spavaću sobu, zar ne?

" Josh kaže da te duboko, neizmjerno volio." Amanda je stisnula usne. "Evo da ti je uspjelo da me uvjeriš da je on zaista moj otac,morala bih te zapitati. Ako je mom ocu bilo toliko stalo do mene, zašto se nikada nije potrudio potražiti me?" "Nije tako jednostavno." " O da, stvarno nije..Teško je prići vlastitoj kćeri, ispružiti ruku i upoznati se. Nije to mala stvar. " Šetala je po sobi gore dole kao Baltazar i našla se pokraj kreveta. " I u čemu je stvar s tim tvojim ratničkim sranjima? Jel i on isto bio mafijaš?" upitala je. " Mafijaš, mi nismo mafijaši Amanda." " Aha, baš si mi objasnio.. Što onda znaći da ste ubojice i dileri droge". " Vidi vidi, nažalost opet ne. Tvoj otac je naslijedio brdo para i znao je raspolagati njima, a budući da si ti njegova kći ovo sve je sada tvoje". Stisnula je oči "Ma nemoj mi reći" Koji jebeni serator pomislila je.. Nju je našao zajebavati. " I dobro gdje je testament? Odvjetnik? I sva ostala sranja? Znaš Harry nemoraš lagati da me dobiješ u krevetu. Ma koliko se sramila to reći, dovoljno je da me pitaš." Duboko i tužno je udahnula. Tek je sada shvatila da je neki mali dio nje vjerovao da će dobiti nekakav odgovor. Napokon. No s druge strane je od jadnika lako napraviti budalu. " Slušaj ja sada idem... Ovo jednostavno.." Harry se stvorio ispred nje prije nego što je uspjela trepnuti. " Ne mogu te pustiti da odeš"

- Strah joj je zavlado tijelo, no nije ga pokazivala. " Ne možeš me najerati da ostanem, ne protiv moje volje, to će onda biti otmica." Uzeo joj je lice u ruke. Pokušala se ogurnuti, ali nije joj dopuštao. Gladio joj je obraze vrhovima palčeva i opet se dogodila ista stvar. Osjetila je kako joj se tijelo naginje prema njemu. Mrzila se zbog toga. " Ne lažem te, tvoj me je otac poslao da te nađem i da te čuvam, trebam ti treba ti moja pomoć vjeruj mi." Uspjela se otrgnuti iz njegovog zagrljaja. " Ne želim više čuti tu riječ iz tvojih usta" . Stoji pred kriminalcom, ubojicom nije ni sama sigurna što je. Dok joj on miluje obraze. Sigurno misli da je retardirana. " Gle vidjela sam sve svoje dokumente. I u rodnom mi je listu otac naveden kao nepoznat. Moja je majka rekla medicinskoj sestri da je umro. No nije joj stigla reći ime jer je pala u šok , izgubila mnogo krvi te i sama umrla." "Žao mi je al to nije istina, to se nije dogodilo" " Žao ti je, da sigurno" "Ne igram se s tobom" " Vraga se ne igraš. Zaboga na par trenutaka sam mislila da ću ih upoznati ali ništa od toga sada.. Okrutan si zaista si okrutan Harry." Opsovao je. Bio je to ružan zvuk. "Jebeno neznam što da napravim da mi povjeruješ!" "Ništa, jer neću ti povjerovati nemaš nikakve jebene dokaze na sve što govoriš." Krenula je po torbicu. Polako je navlaćila jaknu na sebe kao da je znala da joj ima još nešto za reći. Koliko god mu ne vjerovala htjela je znati još. Kada je došla na vrata. "Znao je" rekao je Harry " Znao je tko si Amanda." Poskočila je na mjestu. " Da si odmah prestao" rekla je iako nije htjela da prestane. " Tvoj otac je znao tko si" ovaj put je glasno povikao. " Zašto me onda nije želio" uzvratila je također vičući. Harry se trznuo. " Jest. Pazio je na tebe čitav tvoj život je bio u tvojoj blizini."

-Zatvorila je očI. Trebalo joj je vremena da probavi sve njegove riječi. "Amanda pogledaj me, molim te." Otvorila je oči. " Daj mi ruku, daj mi je" rekao je. Kada nije reagirala sam joj je uzeo ruku i položio je na njegovo srce. " Tako mi svega, nisam ti lagao, ni jednu jedinu jebenu riječ ti nisam slagao". Potpuno se umirio, kao da joj želi omogućiti da mu pročita svaku nijansu njegovog lica i tijela. " Je li moguće da bi to mogla biti istina?" upitala je. "Volio te je Amanda" Ne vjeruj mu, ne vjeruj mu u sebi je govorila. " Zašto me onda nije potražio?" " Nadao se da ga nećeš morati upoznati. Da nećeš morati živjeti životom kakvim je on živio." Harry se zagledao u nju. " A onda mu je ponestalo vremena."

- Usljedila je duga tišina. Harry je morao preći na stvar. Znao je što slijedi ali to nije nikako mogao zaobići. " Tko je bio moj otac?" upitala je " Bio je kao ja, baš poput mene." A tada je Harry otvorio usta. Očnjaci, imao je očnjake. Tresla se od užasa. Odgurnula ga je. " Gade jedan" " Amanda slušaj me" " Zašto, da mi kažeš da si jebeni vampir?" Bacila se na njega udarajući ga šakama o prsa. " Bolesni gade! Ako želiš ostvariti sve svoje fantazije onda to radi s nekim drugim!!" " Tvoj otac..." Ošamarila ga je svom snagom preko cijeloga lica. " Da ga nisi spominjao.. Da se nisi usudio." Ruka ju je pekla,pa ju je stavila na trbuh. " Dragi Bože skoro si me uvjerio, stvarno jesi, ali si morao otići predaleko i pokazati te svoje umjetne zube" " Nisu umjetni. Pogledaj bolje" U trenutku je ostala bez zraka. Imala je osjećaj da nije ništa onakvo kakvo se čini. Pravila više nisu vrijedila. Potrčala je preko sobe. Dočekao ju je na vratima, a ona je klonula kao da se sprema izgovoriti nekakvu molitvu koja će ga zadržati podalje od nje. " Ne prilazi mi!" Posegnula je za kvakom. Bacila se na nju cijelim tijelom. Nije ju mogla pomaknuti. Panika joj je potekla kroz tijelo kao benzin. U škripcu je i zatvorena je s jebenim vampirom. Stvarnost je postala java.. Amanda je izgubljena.