Od fanatizma do realizma

Slučajnost ili ipak ne?!

Dvjesto godina nakon toga događaja, točnije 1735 u progonu vještica, susrećemo se s Magdom Brcković gdje se izričito naglašava da je kmetkinja. Nakon strahovitih mučenja. Koja su se sastojala od svih naj gnusnijih, naj ponižavajućih, naj strašnijih načina silovanja žene te iživljavanja nad njenim tijelom ,mentalnog i psihičkog ponižavanja njenog bića. Kada više nije mogla podnositi mučenje počela je fratre koji su bili zaduženi za njeno mučenje moliti da je ubiju, vidjevši da će ako ne prestanu s mučenjem žena umrijetiu tamnici katoličke crkve. Proglašena je vješticom koja surađuje sa sotonom. Jer da je Magda umrla u tamnici ne bi bila definirana kao vještica već kao nevina žrtva pohotnika što je i bila.

Ovdje je opisano deset načina koji su bili primjenjivani kako bi netko priznao da je vještica:

1.Kruška za mučenje - ako ste mislili da ne postoji nešto gore od čupanja grudi, prevarili ste se. Ova sprava u obliku kruške,sastojala se od 4 metalna "lista" koja su se mogla razdvajati i skupljati. Kruška bi se stavila u vaginu, anus ili grlo, ovisno o prirodi zločina: usta za heretike, anus i vagina za homoseksualce, vještice i preljubnice. Nakon što bi se umetnula,pokrenuo bi se mehanizam i listovi bi se počeli razdvajati,uzrokujući unutarnja oštećenja. Ova sprava nije bila smrtonosna,ali je išla u kombinaciji s drugim metodama mučenja           

2.Sprava za čupanje grudi - čini se kako su mučitelji ženama namijenili posebne užase. Zanimljivo je to da se malo njih suzdržavalo od mučenja žena, već naprotiv, imali su razvijene posebno okrutne metode kojima bi uništavali određene aspekte ženstvenosti.

3.Lešinarova kćer (Scavenger's daughter) - sprava je zapravo bila željezni obruč u obliku slova A, s prostorom za vrat na vrhu,rukama na sredini i nogama na dnu obruča. Za razliku od sprave za rastezanje, ovdje je cilj bila kompresija tijela, a posljedice su bile lomljenje rebara i kičme, dok bi uslijed strašnog pritiska krvtekla kroz nos i oči.

4. Željezna djevica - ova sprava djeluje toliko zlokobno, da se prije pretpostavljalo kako je izmišljotina.Radi se o metalnom sarkofagu s vratima koja su obložena šiljcima iznutra. Nakon što bi žrtva ušla, vrata bi se zatvorila. Šiljci su bili strateški raspoređeni da pogode vitalne organe, ali nisu bili jako veliki tako da bi žrtva patila u agoniji dok ne bi iskrvarila

5. Stup srama - ova metoda nije bila smrtonosna, ali je služila za diskreditiranje osoba koje su počinile neki zločin.Sprava se sastojala od tri utora u koje bi došle ruke i glava, nakon čega bi se žrtva zaključala te ne bi mogla pobjeći. Cijeli proces odvijao bi se naravno na javnom mjestu, a obično bi trajao sat ili dva, tijekom čega bi svjetina žrtvu gađala trulim povrćem, mrtvim životinjama ili kamenjem što je također moglo izazvati ozljede

6.Lomača - još jedna od poznatih metoda inkvizicije. Proces je vrlo jednostavan. Nasred hrpe drvenih cjepanica, nasadio bi se stup zakoji bi se vezala žrtva, a vatra bi zatim obavila posao do kraja.Obično je trebalo oko pola sata da žrtva izgubi svijet od jakog dima, no ako je bilo vjetrovito cijeli proces bi se mogao odužiti na 2 sata laganog prženja.

7. Kotač - rana verzija ove sprave podrazumijevala je vezanje žrtve za veliki drveni kotač i zatim kotrljanje niz brijeg, poželjno sa što više kamenja i stijena.Kasnije su došle sofisticirane verzije s osloncem za kotač, ispod kojeg bi se obično potpalila vatra ili postavili metalni šiljci.Postojala je i metoda nalik raspeću, kada bi se žrtvi slomili udovi, zatim bi je privezali za kotač i ostavili danima na suncu.

8.Sprava za rastezanje udova - radi se o omiljenoj metodi mučenja inkvizicije. Udovi žrtve privezali bi se užetom za dva drvena rotirajuća stupa, i tako rastezali. Posljedica su bili iščašeni zglobovi, a u ekstremnim slučajevima i otkinuti udovi.

9. Prstolomac- ovo ne treba previše objašnjavati. Radilo se o obliku mučenja od kojeg se nije moglo umrijeti, no žrtva bi zato prolazila popriličnu agoniju. Sprava se sastojala od tri uspravne metalne šipke unutar koje bi se stavili palčevi, nakon čega bi ih drvena poluga odozgo pritisnula. Vjerojatno vuče porijeklo iz ruske vojske, a njome se kažnjavalo neposlušne vojnike.

10. Bakreni bik - radilo se o metalnoj statui koja je izgledom podsjećala na bika. Žrtvu bi se zatvorilo unutar konstrukcije, a zatim bi se oko bika zapalila vatra.Kako bi temperatura rasla, žrtva bi se trzala i vrištala u agoniji.Pokreti i zvukovi obično bi podsjećali na pravog bika, što je bila i odlična zabava za priprostu svjetinu, nesvjesnu brutalnosti koju trpi žrtva zatvorena unutar bika.

Naravno da je narod znao čime se crkva koristi kako bi nekoga prikazala vješticom nitko nikada ne bi bio spaljen niti mučen. Ali to si crkva nije mogla nikako dopustiti.( Za one neupućene Sotona u prijevodu ne znači ništa spektakularno i zlo . Riječ sotona u prijevodu znači Izdajnik) Magda je na onome što se u ono vrijeme zvalo sud naravno osuđena a zatim s još dvije žene spaljena na Griču. Tri godine nakon toga zločina kraljica (Marija Terezija) ukida lov na vještice. Hrvatska spisateljica Marija Jurić Zagorka inspirirana tim događanjima piše roman Grička vještica.