Od fanatizma do realizma

Realizam(godina 5770)

"Bam! " Vrijeme .....Nebo.... Zemlja.... Ljudi, sve isto a opet drugačije. Čovječanstvo u fantastičnim tehnološkim izumima. Sjedim u sobi za kompom i tipkam ovu svoju priču, koju, da je meni netko ispričao vjerojatno sa znanjem i spoznajama koje sam nekada imala ja ni sama ne bih vjerovala. Ali eto tako je to, istiniti događaji mnogo su nevjerojatniji od fikcije. Danas u novom vremenu i nekom drugom životu, uživam u malim stvarima koja mi čine radost i sreću.Ljude više ne gledam na isti način kao prije. Istina koju sam na svom putovanju u svoju prošlost saznala  učinila je svoje. Kao i mnogo puta prije opet mi je umom proletjela misao : " kada ne znaš manje boli " ali ja sam ipak sretnija zato što znam istinu ma koliko ona bila strašna i bolna.Jednostavno živim...postojim...znam... Ja  sam Ja, takva kakva jesam, netko me voli netko ne. Volim iskrene, poštene,kreativne ljude koji znaju i poštuju druge kao što poštuju sami sebe.Djecu također poštujem i volim.Iako je linija od ljubavi do mržnje tanka zavoljela sam i novu sebe.Sva iskustva koja sam morala proći učinila su da jasno vidim razliku između dobra i zla.Ali ida znam razliku između istine i laži.Kao što je rekao moj prijatelj, tko zna možda su zavoji za rane plave boje.Neki dan jedan poznanik mi je rekao, jesi "glupa" zašto ne počneš raditi kao iscjelitelj, mogla bi zarađivati ogromne sume novaca kao i drugi...ili.... Nasmiješila sam se, jer kako da ja njemu objasnim, ja nisam iscjelitelj. Ipak rekla sam mu ovo:" Lopta je okrugla,ali ni ona se sama od sebe ne okreče ili kotrlja. Vrijeme je relativno,a smrt,starost i bolest ne postoje.

Zahvala!

Zahvaljujem svim mojim prijateljima,rodbini, obitelji koji su bili uz mene sve vrijeme, pomagali mi, bodrili me da izdržim, da se borim. Bez njih i njihove pomoći ja ne bih uspjela napraviti najveći pothvat u onakvoj situaciji a to je preživjeti i ostati normalan..