M.je mnogo pričala svome djetetu prenosila joj je svoje znanje usmeno,naglašavajući:" kada porasteš i naučiš čitati i pisati moći ćeš sve to sama pročitati". Tako je u svoje dijete usadila želju za znanjem.Njena kćerka je u svojoj četvrtoj godini tečno čitala te odlično pisala.Ali M. je načinila jednu veliku grešku prenijelaje na svoje dijete i stid, te uputu da sve što zna djevojčica neka skriva. Tako je iz nekog svog straha M. naučila djevojčicu kako se ne isticati i kako u sebi gušiti želju za ostvarenjem sebe i svojih snova. Dijete je bilo kao i majka ali i otac.Mnogo vremena je djevojčica provela sa svojim ocem koji ju je naučio mnogo, mnoge stvari koje prosječan čovjek nije znao.On je znanje također držaou sebi jer je znao da bi ga zbog nekih izjava proglasili ludim. Ali svom djetetu je prenosio to znanje u obliku priča.Tako je djevojčica s pet godina znala da je kloniranje moguće. Da ako legneš na zemlju možeš daleko čuti jer zemlja nevjerojatno dobro prenosi zvuk. Da je penicilin nastao slučajno od pljesnivog sira. Da je češnjak bijelo zlato jer ubija štetne nevidljive patuljke koji napadnu tijelo a zovu se bakterije i virusi. Da je čovjek voda, zemlja, zrak i energija u šarenom kaputu. A ono najvažnije da sve nastaje prvo u umu e to znanje djevojčica je dobila od mame i tate ali i bake.To malo dijete ima nazovimo to dar, naime kada je vidjela oreolu oko glave kipova upitala je oca što je to .Otac se nasmijao i rekao joj ovo: što vidiš kada me gledaš? Djevojčica mu je odgovorila pa vidim tebe. Dobro rekao je otac kakve sam ja boje? Djevojčica se nasmiješila jer tata nije uvijek bio iste boje. Objasnila mu je ovako: kada si ljut tada si crven kada odmaraš nekako si bijelo plavkast, a kada se ljutiš na mene ponekad si i nekako zelenkast.Kada te bolio želudac bio si žut. Otac se nasmijao a onda rekao pogledaj svoju ruku što vidiš?Pa vidim žilu. Kakve je boje? Dijete je gledalo svoju žilu, na tren žila je bila plava, na tren zelena.Pa zelena i plava odgovorila je djevojčica.Tada je otac pokušao zbuniti svoje dijete . A kakve je boje krv koja je u žili ?Crvene. A kada je žila bez krvi? Bijela. Bijela krv? Ne žila je bijela bez krvi. Aha, rekao je otac pa kakve je boje krv?Djevojčica se nasmiješila i rekla boja ovisi o tome kako si raspoložen. Zatim je otac postavio pitanje, ako smo zemlja, voda, zrak i energija kakve smo boje? Dijete je nabrojalo ovo plavi, zeleni, nevidljivi, žuti i crveni. Bijelo i crno nije navela jer su je učili da bijelo i crno nisu boje. Otac se osmjehnuo i rekao to ti je odgovor na tvoje pitanje. Moji otac i majka odavno spavaju i nisu mi mogli pomoći u mojoj borbi ali znanje koje su mi dali učinilo je svoje. Ja sam preživjela pakao. I o zlu koje se ponavljano događalo mojim precima i mojoj obitelji ja neću biti kao oni i to prešutjeti. Ako nekome od moje obitelji bude nauđeno bar će postojati istina o tome, tko i zašto im je naudio.
VOCÊ ESTÁ LENDO
Od fanatizma do realizma
Ficção HistóricaU mojoj glavi vodio se rat.Tada sam znala.Postala sam osoba koja previše zna.Postala sam svjesna da ništa nije kako se čini, svijet ne funkcionira onako kako je predočen ljudima zatvorenih očiju.Legla sam u krevet,i čula glas u svom umu :"tu češ umr...