Danas kada razmišljam o tome sve je to bila kratka priča kojom su nas izbacili iz centra. Nisam mogla a da se ne zapitam, zašto ja? Ako ja,zašto moja djeca?? Ali odgovora nije bilo. Noć, ludilo, hodam, ne spavam, ne sanjam, ne razmišljam o užasima koje smo pretrpjeli. Ali ni ne shvaćam da puževim korakom putujem prema vratima koje vode van iz pakla. U meni je užasna spoznaja koja je kao rana i vrišti. Misli mi ponovno krenu moliti smrt ali u tom trenutku u mom umu pojave se crne oči koje kao da govore," sve će biti dobro."Ne razumijem a i opet razumijem.
YOU ARE READING
Od fanatizma do realizma
Historical FictionU mojoj glavi vodio se rat.Tada sam znala.Postala sam osoba koja previše zna.Postala sam svjesna da ništa nije kako se čini, svijet ne funkcionira onako kako je predočen ljudima zatvorenih očiju.Legla sam u krevet,i čula glas u svom umu :"tu češ umr...
