Od fanatizma do realizma

Slučajno opet Brcković?!

Opetkao po nekom namjerno izmišljenom redoslijedu dvjesto godina nakon progona vještica u jednom malom selu pored Zagreba, jedna žena udata Brcković rađa 1920. godine drugo od svoje dvoje djece.Poznavajući prošlost, te znajući iz osobnog iskustva tko je i što je crkva Žena pokušava sakriti da je rodila dijete kako bi ga spasila od krštenja( za ne upućene krštenje je obred inicijacijekoji dijete uvodi u religiju. Žena je to znala a kako je rodila negdje oko datuma kada župnici hodaju oko kuća, Brckovićka dijete sakriva u škrinju kako ga župnik ne bi vidio.(točan datum rođenja nitko osim nje ni dan dans ne zna.) Nažalost kada je župnik ušao ukuću dijete je zaplakalo.Ipak kada je onaj upitao što se to čuje snašla se i okrivila mačku. Brckovićka je nakon nekog vremena postala čudna,kao religiozni fanatik, jednoga dana netko ju je pronašao kako leži ispred vrata crkve s podignutom haljinom a kako se u to vrijeme nisu nosile gače, djeca koja su je okruživala udarala su je po goloj stražnjici. Bila je javno osramoćena, ali nikada se nije saznalo tko joj je to učinio.Nakon drugog svjetskog rata, prvi sin joj se oženio, ali sreća je bila vrlo kratkog vijeka. Rastao se od žene i otišao u Njemačku. Drugi sin, onaj iz škrinje također se oženio, u tom braku dobio je sina ali ni njegova sreća nije potrajala, rastao se a njegova bivša žena odvela je sina sa sobom također u Njemačku. On je ostao u tom malom selu , zaposlio se kao smetlar jer drugi posao nije mogao dobiti.Njegova majka, stara Brckovićka svakoga dana bila je ljuta te puna mržnje na crkvu, ali nikome nije govorila razloge svojeg ponašanja, kao ni svoje strahove.Ona i sin živjeli su povučeno,malo pomalo ljudi su Brckovićku nazvali stara vještica. Istovremenou jednoj drugoj obitelji koja je također potjecala od Izraela te živjela u istom selu,, starog prezimena koje su dobili po deki od ovčje kože koju su njihovi preci nosili na sebi i koji su se oglušili na naredbu crkve da promijene prezime te su zato iz Dubrovnika morali otići . To malo mjesto naselili su na samom njegovom početku postojanja, te tako izbjegli naredbu da svoje prezime moraju promijeniti u Marijanić. Bili su bogati imali su svoje sluge, ali ne sina već dvije kćeri. Oni su bili pokršteni židovi. I ako su i znali tko su i odakle potiču nisu to rekli svojoj djeci .U vrijeme 2.svjetskog rata zato i nisu poubijani.Iako je iz toga sela mnogo ljudi odvedeno u logor Jasenovac između kojih je i djed moje sestrične, koji nije bio deklariran kao židov ali nije bio podoban pa je odveden pod nazivom hrvat.Od njihovih susjeda deklariranih židova uspio se spasiti samo jedan dječak Ivan Berković koji je kasnije također pokršten.