Od fanatizma do realizma

Prikrivena iscjeliteljica!

Kako su prolazile godine M. je naučila kako i na koji način rade psihijatri kada žele pomoći pacijentu da bi ih stabilizirali.Njezina inteligencija naučila ju je da je u čovjeku snaga koju samo treba znati pokrenuti kako bi se uz vodstvo tj.savjete ozdravilo.Gutala je knjige i znanje kao vodu.Shvatila jeda je to znanje oduvijek u njoj ,danas to znamo, geni prenose mnogo toga.Ona sama, nije znala odakle zna ali znala je da zna. Bila je na dobrom putu, iako je pročitala roman Grička vještica i znala da nije pametno gledati zaljubljeno Brckovića nije znala kako protiv toga.Negdje oko svoje tridesete godine, kada je njena sestra odlučila da će se s mužem i kćerkom vratiti u roditeljsku kuću, M. se udala za Brckovića i po drugi puta otišla iz roditeljskog doma.Nedugo nakon njenog odlaska sestrina kći koja je završila medicinsku školu upoznala je mladića I. M. (plemića porijeklom iz Zagorja).Na dan njihovih zaruka M. G. je zapaljena staja u kojoj je spavao njegov sluga na sijenu i tako spasio stoku. G. se zakleo da će napraviti novu, zidanu što je i ućinio. Nedugo nakon toga događaja M. G. odlazi , umire. Njegova udovica A. ostaje živjeti sa starijom kćeri i njenim mužem. A M. kojoj je bilo trideset tri godine čuva trudnoću. Ona i Brcković žive u kući njegove majke koja se M. na trenutke stvarno činila kao vještica, tako da joj jednom potrgala metlu kad ju je Brckovićka htjela udariti njome, što je izgledalo smiješno jer Marija je bila žena visine oko 190cm a Brckovićka150cm. M. je znala razlog bijesa kod Brckovićke ali nije se znala nositi s tim te nije znala kako da pomogne jadnoj ženi. S vremenom učeći i čitajući M. je postala vlasnikom (zavidno opširnog medicinskog znanja koje je odlučila prenijeti na svoje dijete.)Uvidjela je da se mora maknuti iz kuće svoga muža, jer iako ne Brckovićkinom krivicom ,živjeti s tom ženom postalo je nemoguće.Sve što je K. B. proživjela od i zbog religijskog fanatizma učinili su svoje, malo po malo njen um nije se mogao nositi s paklom koji je proživljavala jer nije znala kako se osloboditi. M. iako je znala mnogo nije znala ono najvažnije kako pomoći.To je bio razlog odluke da s mužem ode živjeti posebno. M. se osjećala osamljeno jer nikome nije ni smjela ni mogla reći istinu.Znala je da iako je vrijeme kada ljudi više ne spaljivaju "vještice" po nalogu crkve, vrijeme komunizma i slobode mišljenja. Prošlost je ipak ostala kao opomena.M. je bila ono što danas zovu iscjelitelj,nažalost nije imala mogućnost studirati i počastiti se diplomom liječnika.Nikada se nije bavila tim poslom samo iz jednog razloga.Da bi mogao biti iscjelitelj moraš ubiti sve svoje osjećaje jer to vjerojatno rade i liječnici s diplomom. Ali najteže od svega, moraš se svjesno umiješati u mentalni proces onoga kome pomažeš.Lako je ako nisi u rodu s osobom kojoj pomažeš ali postaje ponekad strašno pagotovo nemoguće ako je netko od tvoje obitelji. Ako ju je netko pitao nešto u vezi sa zdravljem pravila se nevješta te glumila da ne zna o čemu je riječ. Još jedan od razloga bio je strah od sramote da je ne proglase šarlatanom, jer kao i danas tako i u ono vrijeme ako nemaš diplomu uzalud ti znanje i vještina. Ali ako imaš diplomu možeš biti potpuni neznalica ti si doktor jer tako piše u diplomi.Često je ta žena plakala zbog neostvarenih snova. Ali njene suze nitko nije vidio.Ta žena bila je nevjerojatno inteligentna i puna dobrote.Kao što se može i naslutiti to joj nije pomoglo  već ju je polako ali sigurno ubijalo. Ipak brak je blagotvorno djelovaona nju. Ako joj se netko potužio da ima neku bolest uvijek je izgovarala jednu rečenicu : "Veliju ljudi da je jako dobro .... I tada kao iz rukava sipala recepte od kemijskih pripravaka do ljekovitog bilja.Jednom prilikom neki čovjek je plakao od bolova koje je imao zbog hemoroida. M. koja je bila dobra s njegovom mamom često ih je posjećivala.U to vrijeme još nije bilo lijekova kakvi su danas ....ali M. je bila odličan šarlatanski psihić.... dala je čovjeku običnu kremu koju je dobila od prijatelja iz inozemstva, te je koristila za ruke. Kremu je popratila riječima ovo je meni dao prijatelj, ja sam ozdravila. Maži bolna mjesta svaku večer poslije kupanja za mjesec dana više nećeš biti bolestan. Što je uradila?...? stavila je bubu u uho čovjeku, koji je tu bubu prihvatio,naravno nakon mjesec dana došao sav sretan, zdrav . U tih mjesec dana.Kupanje je umanjivalo bol krema je hladila čovjek je spavao u miru. Kroz dan uz posao manje je mislio na bol. Gledajući sa psihijatrijske strane M. riječi uvjerile su čovjeka u ozdravljenje, a njegov imunitet je dalje napravio svoje tj. Čovjekje izliječio sam sebe a da to nije ni znao. Kada joj je rekao da je ozdravio samo se osmjehnula te rekla jesam ti rekla da je mast dobra.Nikada više tom čovjeku se hemoroidi nisu vratili jer je njegov um bez da je on toga bio svjestan zauvijek stavio znak stop na riječ hemoroidi.To je bio jedan jedini put da je M.na takav način nekome pomogla. Čovjek joj je bio zahvalan ali ona je odbila zahvalnost riječima: nije to ništa nisam ti pomogla ja nego mast.Knjiga koju je vječito iščitavala zvala se "liječnik u kući", ali ta knjiga je uvijek bila van dohvata oku slučajnog gosta. Da je netko sa strane gledao njen život ostao bi zbunjen.Sa pitanjem koje bi si morao postaviti kako je moguće da netko s takvom inteligencijom itakvim znanjem proživljava takav pakao, jer život M. Brcković bio je blago rečeno pakao.