flower crown » z.m.

first

[nadajmo se da ovu neće obrisati, volim vas x i da, želim upozoriti na jake scene rate koje nisam sigurna da ću znati opisati. ali pokušat ću?]

Ispustila sam vrisak, gledajući tatu kako priprema pušku. Prošla sam rukom kroz kosu, privlačeći Uraha skroz uz moja prsa. Prolazila sam prstima kroz njegovu plavu kosu. 

- Ššš, Urah.. - prošaputala sam, držeći nered od svoga brata. Plakao je i znala sam da mi je majica vjerovatno mokra, čvrsto se čuvao za majicu.

- Hoću, mamu.. Molim te. Daj mi m-mamu.. - mucao je i to je bio loš znak. Urah je oduvijek imao poteškoća sa govorom, od rođenja, nekako smo uspjeli poboljšati njegov govor i nije mucao.. no sada jeste. I ja sam pokušavala ostati prisebna. 

- Devra, vodi brata na sprat i sakrijte se. Ispod kreveta. Kako sam ti objasnio jučer. Odmah to uradi. - samo sam klimnula glavom. Tata je vjerovatno vidio grupu vojnika koja se približivala našoj kući. Progutala sam pljuvačku koja se sakupila u mom grlu i nekako se popela na sprat, čuvajući Uraha u svojim rukama. Ne bih rekla da sam ja i u mogućnosti da držim njega. Već mu je pet godina, a meni je tek 16. 

- Urah, hajde moramo se sakriti ispod kreveta. Kao kada igramo žmurke. - prošaputala sam, i u sekundi sam mogla čuti kako se vrata na donjem spratu otvaraju. Brzo sam ga pogurala ispod, uvlačeći se pored njega, pokrivajući nas dekom i nekako gurajući prema zidu. Mogla sam čuti Uraha kako diše i to nije bilo dobro. Ne što je još živ, nego radio je to glasno i znala sam.. da smo gotovi.  Zatvorila sam oči i čuvala Uraha blizu svojih prsa. Plakao je. Čuvao se čvrsto za moju majicu dok je plakao. Lagano sam shvatala u kakvoj se poziciji. Pokušavala sam biti optimista ali nije išlo. Čula sam pucanj, a zatim deset-petnaest pucnjeva.

- DOSTA, DOSTA, NEĆETE VALJDA POTROŠITI SVU MUNICIJU NA ODVRATNOG STARCA. - ovog puta su meni oči sasuzile, imala sam osjećaj da gubim tlo pod nogama. Prvo mama, a onda tata.. Mamu je odvela grupa muškaraca, a tatu.. ubili su ga. Čuvala sam Uraha tako blizu sebe da sam mislila da ću ga ugušiti. Mogla sam čuti korake. - PRETRAŽITE SVE. SIGURNO IH JE JOŠ UNUTRA. STARAC JE NEKOG BRANIO. NEGDJE SU SE SAKRILI. PRLJAVI ŽIDOVI. - mogla sam čuti glas kako psuje i shvatila sam da ovaj nije pogovornik židova. Tada sam se sjetila svih molitva i lagano sam ih učila dok je Urah plakao u moju majicu. 

- Vojskovođa, vojskovođa. - čula sam glas na samom ulazu u sobu i za samo sekundu sam bila izvučena. Urah je bio prikovan za moja prsa dok sam ga ja čvrsto čuvala. Pogled, iako mutan, pao mi je na muškarca u dvadesetim, stajao je ispred mene i smijao se. 

- Ah.. pa ovo nisam očekivao. - promrmljao je, gledajući u mene i Uraha. - Uzmite dječaka. - naredio je i vidjela sam kako mi se jedan od njegovih psića približuje. 

- Ne! - vrisnula sam, Urah je sada već imao napad, plakao je jače nego prije. Dignula sam se na noge, hodajući unutrag, i ubrzo sudarajući se za zidom.

- Predaj mi dijete. - lik je zarežao ispred mene. Pokušala sam se sabrati, pokušala sam da ne zaplačem ponovo iako sam sve vrijeme plakala da toga nisam ni bila svjesna. U sekundi me je odgurnuo tako da sam pala na guzicu, leđa uz zid. Urah je ovog puta vrištao, vojnik sa Urahom je već izlazio. Dignula sam na noge, gurajući vjerovatno njihovog glavnog, pokušavajući doći do Uraha.

- DEVRA! D-DEVRA, S-SEKO, POMOZI MI. - sve u meni se lomilo ali me je crni tip gurnuo tako da sam pala ponovo. Suze su se ovog puta svjesno slijevale niz moje obraze.

- N-nećete g-ga u-ubiti.. o-on je j-još d-dijete... - mucala sam i jecala, pokušavajući doći do zraka. Crni tip se u sekundi riješio svih ostalih i ovaj put je čučao, moje oči su bile u visini njegovih očiju.

- Diši ljepotice, ne želimo te izgubiti. - nasmijao se, oblizujući usnice, bezobrazno prelazeći očima preko mog tijela. Bila sam u bijeloj majici i crnoj adidas trenerci, te bijelim čarapama. - Je li nosiš brushalter uopšte? - promrmljao je i oči su mi se raširile lagano od straha. Mama mi je uvijek pričala o ovome. Pričala mi je o tome što se desilo baki. Odveli su je i silovali.. Koristili su je za svoje igrice. Jesu li i mami to uradili? Hoće li to uraditi i meni? Osjetila sam njegovu ruku koja me je u sekundi podignula na noge, gledao me je, proučavajući svaki centimentar mene. Spustio se lagano, uzimajući krunu od cvijeća koja je bila stara godinama. Bila je mamina, mama ju je dobila još kao djevojka. Nosila sam ju od dana kada su je odveli. Lagano se podigao i pružio mi ju. Nesigurno sam ju uzela, držeći krunu u ruci. Jecala sam dok me je on samo proučavao. Obrisala sam rukavom bijele majice lice. - Idemo. - promrmljao je, grabeći moju ruku, vukući me iz sobe. Iskreno, opirala sam se, no nisam imala neke velike šanse. On je bio visočiji, on je bio snažniji.. Pogled mi je pao na krv i tijelo mog oca. Još jednom se sve u meni slomilo dok sam gledala njegovo beživotno tijelo. Oči su mi se punile suzama ponovo dok sam posmatrala svog oca. 

- Blagoslovljen bio.. - prošaputala sam dok su mi se suze slijevale niz već mokre obraze. Gurnuo me je van iz kuće i shvatila sam koliko je vojnika bilo oko nas. Uraha nisam vidjela i imala sam osjećaj da ću se onesvijestiti. Sve je bilo crno, bijelo, sivo.. Osjetila sam čvrstu ruku na svom pojasu, neko me je podigao i unio u auto, vjerovatno. U sekundi sam spuštena i to jako nepažljivo. Vrisnula sam od boli jer sam pala na kičmu koju sam već prije povrijedila.

- REKAO SAM DA BUDETE OPREZNI. - mogla sam čuti glas crnog tipa i sve je postalo jako mutno. Slijedeće čega se sjećam je hladnoća. Otvorila sam oči i našla sam se u tamnoj sobi. Krevet je bio tu, krv je bila po podu, zidovima, i na krevetu. Ispustila sam jecaj jer mi je slika oca kako leži u lokvi krvi.. sjela sam na prljavi krvavi krevet, iako se nisam usudila da pomislim čija krv je to. Tupa bol je prošla mojom kičmom i znala sam da pad koji sam doživjela je uzrokovao tu bol. Podigla sam i približila koljena svojim plućima, dok sam obmotala ruke oko svojih nogu. Vidjela sam kako se vrata lagano otvaraju i par čizama, duboke nove lakirane čizme, a onda i osobu. Crni tip. Mislim da sam mu sama dala ime. Đavao. Lagano sam se dignula na noge.

- Gdje je moj brat? Gdje ste ga odveli?! - vrisnula sam i on me je uhvatio za ruku, vršeći pritisak na mojoj ruci. Vrisnula sam ovaj put od boli, gledajući u njega. Nisam znala da li je ljut ili.. ne znam. No bio je čudan. Iskreno.

- Tvoj brat? Onaj mali plačljiv.. - no ja sam ga prekinula, instinktivno sam reagovala i ošamarila ga. U sekundi sam bila na podu jer me je njegova ruka dobro udarila. Stavila sam ruku na svoj obraz, cvileći od boli koju sam osjećala. - Samo još jednom to uradi, i potrudit ću se da ne vidiš svjetlost cijeli svoj prokleti maleni život. - zarežao je i ovaj put nisam gledala prema njemu, samo sam ga slušala. - Došao sam ti reći kako ćeš ovo obući za mene. I biti sretna mala kurvica što i jesi, jer ću te samo ja probati, a ne i svi vojnici jer to se dešava. - bacio mi je kesu u lice, ispustila sam jecaj i vrata su se zalupila, čula sam kako se vrata zatvaraju i iskreno.. bila sam na sekundicu da skočim i pokušam pobjeći ali.. znala sam da nema spasa. Čak i kada bih izašla vani, upucali bi me .. pa to je dobro. Barem neću proći kroz svu tu torturu, ubit će me i okončati moj bjedni život. Iz neke glupe znatiželje sam otvorila kesu i lagano izvukla čipku.. Osjetila sam kako jedva gutam pljuvačku. Gledala sam u rublje kakvo nikad prije nisam vidjela. Lagano sam zatvorila oči, pokušavajući ne zaplakati, no nisam uspjela. Iz kese sam izvukla i maleni papirić:''Ko zna, ako budeš dobra - možda ti i brat ostane živ.'' Vrata su se otvorila i djevojka je ušla unutra. Nasmijala se i shvatila sam da je ona sretna.

- Zayn te je odabrao, sretnice. Proživjet ćeš koji dan duže. A sada.. zamolio me je date spremim. Voli okupane i namirisane djevojke. Hajde.. dođi. Nemoj biti stidna. Koliko sam čula tvoj brat je u igri. Ja sam ovdje radi mame, obećali su mi da će ju ostaviti na životu. Prije par dana sam ju nazvala i pričala sa njom.. I tvoj brat će biti dobar. Hajde.. - prošaputala je i shvatila sam da je to jedini način da spasim Uraha i.. da ispunim obećanje koje sam dala mami. Progutala sam pljuvačku i krenula za djevojkom. Draga majko, spasit ću ga.

____________________________________________________________
Dragi moji željela bih znati što mislite o ovome? I da li želite da nastavim? Wattpad mi se odblokirao i nadam se da neću imati problema sa brisanjem. Mislim da je ovo surova priča, ali mislim da je drugačija od svih.. i imam želju da je pišem no želim da znam hoćete li ju čitati? Volim vas x