flower crown » z.m.

second

Lagano sam prelazila prstima preko svoje čiste kose koja se činila prljavijom nego inače. Bila sam zamotana u čisti pokrivač koji je mirisao lijepo, ali ne i onako kako su mirisali čisti pokrivači. Trenutno sam bila na ivici realnosti. Sve se činili loše i sve što sam trenutno željela je nestati. Osjećala sam se prljavo i trenutno sam osjećala mučninu u stomaku. No, naravno, nisam imala kupatilo gdje bih mogla povratiti tako da sam mogla samo sjediti i ne misliti o povraćanju. Lagano se vrata otvorila i brzo sam zamotala plahtu oko sebe, tako da sam pokrila svoje golo tijelo. Zayn, saznala sam mu ime, je ušao unutra, smijuljeći se. Imala sam osjećaj da će prokomentarisati nešto.

- Ne moraš se kriti, već sam to sve vidio. - rekao je ležerno i došlo mi je da mu odgrizem glavu zubima. No nisam. Sabrala sam se i pogledala prema njemu. Vjerovatno sam svojim strahom u očima, skinula osmijeh sa njegovog lica. Spustio je tacnu, krcatu hranom i sjetila sam se svih mojih rođaka, porodice koja trenutno nema što jesti, i nisam mogla ni dotaknuti bilo što. Primjetila sam par voćki, dvije šnite crnog hljeba i malo se nasmijala jer sam se sjetila maminog hljeba. Neotvorena flaša koka kole, te čaša mlijeka koje se još pušilo. Lagano sam pogledala u Zayna koji me je proučavao. - Želim ti reći da je bolje za tebe da se potrudiš, jer ako me ova zainteresovanost prođe, vjeruj mi.. I ti i tvoj brat ćete biti mrtvi u par sekundi. - to je izmamilo uzdah,  i to preplašeni iz mojih usta. Dignula sam se noge, čvrsto obmotavajući plahtu oko sebe, jedan dio gurajući tako da mi ne spadne i potrčala za njim. Uhvatila sam njegovu ruku, bio je na izlasku iz sobe. Pogledao je prema meni i dignuo obrvu.

- Učinit ću sve, samo.. nemoj ga ubiti. - prošaputala sam i mislim da se ovaj put moj glas nije čuo. On se samo nasmijao i lagano prošao rukom kroz moju kosu i nisam se pomakla, znajući da je njegova zainteresovanost za mene veoma važna. Ja to mogu.

- To mi se već sviđa. - nacerio se lagano i okrenuo, skoro gurajući moje tijelo u njegovo i halapljivo ljubeći moje usne. Jučer sam doživila prvi poljubac i kada ste mali nadate se tom velikom poljubcu. Meni ga je oduzeo engleski oficir kome sam trenutna igračka.. i u slučaju da to prestanem biti i moj i Urahov život će prestati. Dopustila sam njegovom jeziku da kako ja to kažem 'pročisti moje grlo', te se lagano odmaknuo, smijuljeći se. - Vidimo se večeras. - namignuo je. - I da, jedi.. trebat će ti energije. - rekao je to skoro kao da pjeva i za sekundu opustio stisak oko mene i izašao iz sobe, ne zatvarajući vrata. Ja sam ih naravno zatvorila, naslanjajući se leđima na vrata i uzdišući. Osjetila sam kako su mi noge žele i kako bih mogla pasti svaki sekundi. Jedino o čemu sam mogla trenutno misliti je Urah. Trebao me je. I to je bilo moja jedina dužnost. Spasiti Uraha i ispuniti obećanje koje sam dala majci. 

Ispustila sam vrisak kada su se vrata otvorila, mama se skoro bacila ispred mene i Uraha, gledala sam prestravljeno u grupu mladića koja je gledala u mamu. Ona se držala kao hrabra lavica, pričajući s njima o nečemu što nisam razumjela, a i valjda sam bila malaksala u tom trenutku. Za sekundu je povukla Uraha i mene u kuhinju i prošla rukom kroz moju crnu kosu, pružajući mi njenu krunu od cvijeća. Stavila ju je lagano na moju kosu, ljubeći moje obraze. 

- Obećaj mi da ćeš čuvati brata i slušati oca. - prošaputala je, ljubeći Uraha par puta. Osjetila sam ljubomoru, i ja sam htjela svoju majčicu barem još kratko. Ona nas je zagrlila i mogla sam čuti njene jecaje.  - Samo mi obećaj, Devra.. - prošaputala je i klimnula sam, dajući nesvjesno obećanje koje nisam bila sigurna da mogu ispuniti. Ona se kratko nasmijala, brišući teške suze sa obraza, gledajući u mene i Uraha. - Budite dobri, mama će se vratiti. Obećavam. - dala je obećanje i znala sam da ni ona nije sigurna da ga može ispuniti, no Urah je plakao i to ga je jedino moglo smiriti. Izašla je iz kuhinje i za par sekundi, vrata su se zalupila. Taj dan je prošao dosta loše. Urah i ja smo bili skriveni ispod mog kreveta dok smo čekali tatu da se vrati. U glavi mi je bilo samo jedno, ispuniti obećanje koje sam dala majci.

Gledala sam u svoje prste, dok su mi teške suze padale niz obraze. Kada kažem teške ne mislim da imaju dvjesto ili tristo kilograma, tona ili bilo čega takvog.. One su prosto teške, gorke, i one potiču od najgorih sjećanja. Pred očima vidim mrtvo tijelo oca, a slike od onoga što su mladići mogli uraditi mojoj majci mi prolaze kroz glavu. Vrijeme nesvjesno prolazi, mlijeko se više ne puši, i mislim da je sada hladno. Ja sam istuširana, u novom paru rublja koje Zayn želi vidjeti na meni i lagano sjedim na čistim plahtama dok čekam da se on pojavi. Prolazim prstima kroz čistu crnu kosu i pokušavam se smirit, znajući da će ga moje suze uznemiriti i da će se naljutiti, a to nije ono što želimo. Nekako sam se digla sa kreveta, uzimajući pakovanje maramica sa police i brišući svoje obraze. Provjeravam svoje lice u ogledalu, i blijeda sam. Crne kesice ispod očiju, i razmazani crveni ruž koji mi je Tessa, djevojka koja me oblači za Zayna i sprema - koja čuva svoju majku na taj način, nanijela. Lagano sam ga prstom popravila i pogledala prema satu. Bilo je par minuta prije nego što se Zayn pojavio. Ustajem na noge i ovaj put, pokušavajući izgledati samouvjereno, gledam u njegove oči. Nasmijao se i prohodao do mene, posmatrajući svaki dio mog tijela. 

- Ti nemaš pojma što mi radiš, Devra.. Nisi ni svjesna koliko si posebna. - šaputao je na moje uho i sve što sam ja trenutno željela je zagrliti mamu i reći joj ono 'volim te' koje nisam uspjela.

_________________________________________________________

meni je ovaj dio nekako tužan i sama sam imala trenutaka kada sam skoro zaplakala haha, ako se neko požali na dužinu, zayn će vas ubiti, jer ja imam kaznu za kompjuter i opet sam ušla da napišem nastavak. hvala vam na predivnim komentarima prošli put i na čitanosti x