Devra P.O.V.
- Urah, nema trčanja po hodnjicima.. – trčala sam za malenim dječakom koji je danas bio pun energije. I sigurna sam od one čokolade koju mu je Zayn dao. – Zayn, molim te.. Prestanite se ponašati kao mala djeca.. – uzdahnula sam. Nisam bila ljubitelj igara pa mi je ovo išlo na nerve. Osjetila sam ruke oko mog struka.
- Oprosti bejb.. – poljubio me je u obraz i okrenula sam se njemu, uzdišući. – Sve oke? – pitao je sa osmijehom dok je oslanjao svoje usne uz moje. Klimnula sam glavom, gledajući u njegove smeđe oči.
- Da, samo se brinem da će Urah negdje pasti i slomiti se. Nema čokolade za njega.. – uzdahnula sam ponovo na što se on nasmijao. Urah je od nekud doletio, skačući po hodnjiku na što sam se ja samo nasmijala. Još je bio dijete. Jedno maleno dijete. I odlučila sam ga pustiti na miru. Dok se Zayn nije bunio, neću ni ja.. Zayn me je podignuo i poljubio u obraz, smijuljeći se.
- Ukrast ću ti sestruuuuuuu, Urah! - Zayn je vrisnuo i potrčao prema sobi, čula sam Uraha kako vrišti i vidjela sam ga kako trči sa velikim osmijehom na licu. Zayn me je bacio na krevet i počeo škakiljati na što sam se opalila smijati. Primjetila sam da nas Urah promatra i onda se popeo na krevet, pomažući Zaynu.
- NE, NE, NE, NE! - vrištala sam kroz smijeh dok su mi suze /od smijeha naravno/ padale niz obraze. Urah se također smijao dok me je gledao kako se valjam po krevetu dok me oni škakiljaju. Naposljetku su me popustili, ljubeći me u čelo obojica. Zakikotala sam se i podigla nekako u sjedeći položaj.
- Umojan sam.. - Urah je promrmljao, trljajući svoje oči od umora. Nasmijala sam se i podigla ga u svoje ruke.
- Stavit ću te u krevet.. - nasmijala sam se i poljubila njegovo čelo. Mahnuo je Zaynu sa laganim osmijehom, ali umornim dok smo išli prema njegovoj sobi. Zayn mu je već jučer namjestio sobicu. Bila je puna igračaka i Urah ju je volio više od sebe. Spustila sam ga na krevet i poljubila njegovu glavicu.
- Pjevaj mi.. - prošaputao je dok su mu se očice zatvarale. Nisam imala glas za pjevanje, no uspavanku sam mogla otpjevati. Lagano sam prošla rukom kroz njegovu kosu dok su lagane note uspavanke izlazile kroz moje usne. Urah je u samo par minuta zaspao i lagano sam uzdahnula. Ušuškala sam ga u malenu plavu dekicu koju je Zayn našao samo za njega i vratila sam se kod Zayna. Lagano sam legla u krevet i Zayn me je uvukao u svoje tijelo, držeći ruke oko mog struka.
- Čuo sam te kako pjevaš.. Prelijep glas imaš.. - prošaputao je na moje uho i zakikotala sam se, jer sam znala da je mali lažov. - Urah je presladak. Vidi se da ste brat i sestra. - ponovo sam se zakikotala i okrenula prema njemu. Čuvao je ruke čvrsto oko mog struka dok je pogledom prelazio preko mog lica. - Prelijepa si.. - prošaputao je, prelazeći prstima preko mog lica. Moje oči su gledale u njegovo lice, nikada nisam vidjela nikoga ljepšeg od njega. Obrijao se i izgledao dosta mlađe nego inače. Imao je par dugih trepavica koje su se uvijale po sredini i ukrašavale njegove oči bolje nego bilo koji nakit svog svijeta. Njegove oči su bile lagano smeđe boje, no ponekada su bile zlaćane boje i osjećala sam se kao da gledam u najvrednije stvari na cijelome svijetu. Njegove usne su bili dovoljno tople da upotpune one moje hladne. Njegove usne su bili svijetlo roze boje, malo deblja donja usna i tanka gornja usnice. Njegova kosa je bila predivna čak i kada ju nije namještao. - Bejb, slušaš li me? - prošaputao je.
- Huh, pa malo sam te promatrala.. Predivan si. Moj apoleon.. - zakikotala sam se neugodno, moji obrazi lagano crveni jer me je uhvatio kako buljim u njegovo lice. Poljubio je moje dosta punije usnice i prošao rukom kroz moju kosu.
- A ti si moja Afrodita.. - zakikotala sam se jer sam mrzila historiju. I mrzila sam učiti te sve bogove i sve stvari. On je lagano utisnuo svoje usne u moje još jednom prije nego što je ugasio noćnu lampu i privukao me još bliže sebi. - Jer sve moje, voli sve tvoje. Sve tvoje obline i krivina, sve tvoje savršene nesavršene. Daj mi svoje i dat ću ti moje, ti si moj kraj i početak. Jer ja ti dajem sve svoje i ti mi daješ sve tvoje.. - pjevušio je na moje uho tako poznatu pjesmu. Lagano je prislonio svoje usnice uz moje čelo i prošaputao tri riječi koje nikada neću zaboraviti. - Volim te. - oke to su dvije riječi. No, u tom sam se trenutku definitivno izgubila. Gledao je pravo u moje oči. - I možda ćeš me sada nazvati ludim.. No ti si ta koja mi čini ludim. Zbog tebe izgubim sve riječi, zbog tebe postanem slikar koji slika najljepšim bojama.. Zbog tebe postanem osoba koja želi zaboraviti na sve i pobjeći daleko. - prošaputao je no ja sam ga prekinula. Spojila sam naše usne, znajući da će nastaviti sa svojom pričom.
- Pobjegnimo.. - prošaputala sam i on je lagano podignuo obrvu. Uzdahnula sam jer sam ja bila koordinator ove operacije. - Zaustavi rat i onda pobjegnimo.. Ostavi podatke policiji. Reci im sve. Sve bitne detalje koje će spasiti hiljade života, ali zauzvrat traži da te puste na slobodu. I onda ćemo pobjeći.. - prošaputala sam na što su se njegove oči zasjajile. Klimnuo je glavom i zatvorio svoje oči.
- Sutra? - prošaputao je i lagano oslonio usne uz moje čelo. Klimnula sam glavom sa malenim osmijehom. - Laku noć, princezo.. - prošaputao je i sa tim riječima sam utonula u sladak san, znajući da je sutra bolji dan nego danas. I da je što bolje zaspati i preskočiti dugu noć.
_____________________________________________________
blokirala sam i odlučila da ima još svega dva-tri nastavka i kraj. najkraća priča u historiju. prosto nemam ideja i ne želim da upropastim ovo što sam do sada napisala. volim vas. x

YOU ARE READING
flower crown » z.m.
FanfictionKada nemoguće postane moguće. Kada mržnja postane ljubav. Otprilike dobijete moju priču.