flower crown » z.m.

seventh

-Pripovjedač-

Sjedila je na kevet koji je bio prekriven satenskom posteljinom, gledala u njegova leđa. Njegovi mišići su se istezali dok je skidao jednu od svojih bijelih košulja. Pogledao je kratko prema njoj i uhvatio ju kako gleda u njegova mišićava leđa.. no nije rekao ništa. Neka praznina mu je ispunila srce. Žudio je za njenim usnama ali znao je da to nije uredu. Na kraju će jedno od njih umrijeti. Ili ću nju ubiti, ili njega jer je izdao državu. Približavao se dan kada će komadant doći u posjetu i kada će otkriti kako se Zayn brine za ne jednog, nego tri židova. No, svaki put kada bi pogledao u njeno blijedo lice.. znao je da je činio ispravnu stvar. Branio ju je svim svojim srcem, mada ona to nije znala. Ona.. posebna priča. Možda čak poseban nastavak. Njena osjećanja i razum su bili isprepleteni kao u onim trenucima kada je on prolazio prstima kroz njenu kosu. Lako je mogao donijeti osmijeh na njeno lice, no isto tako.. mogao ga je uništiti u samo par sekundi. Trenutno su njene oči samo gledale u njegova leđa i pitala se.. što da je Zayn bio normalan srednjoškolac? Da je išao u njenu školu.. Da li bi ju primjetio? Da li bi samo prošao pored nje? Nasmijala se na pomisao da je on bio njen, da je mogla slobodno proći prstima kroz njegovu crnu kosu koju bi namještao satima. Da bi ga nervirala tako što bi mu upropastila kosu. Da li bi ju poljubio onako kao u filmovima? Ili bi se pretvorio u tickle monster i iškakiljao život iz njenog tijela?

- Kada bih samo mogao.. - prošaputao je i njen pogled je sada pao na njegove usne. Spustio se na krevet i gledali su se oči u oči. Nije dovršio svoju rečenicu jer je samo pogled na njeno blijedo lice izmamilo uzdah..

- Kada bih mogao što? - bila je radoznala kao tek rođeno mače. Ili je barem on tako mislio.. Njegove ruke su polako uhvatile njene, gledajući u njene oči.

- Zaustaviti ovaj rat i pobjeći daleko sa tobom.. - prošaputao je. I u tom trenutku, za njega su postojale samo njene crne oče koje su se zasjajile na njegove riječi. - Zaista to mislim, Devra.. Znam da sam ponekad kreten, ali jedno od nas ili oboje neće preživjeti ovaj rat. - prošaputao je na što su se njene oči zacaklile. Njegova prva i jedina pomisao je bila da ju je rasplakao. Njene ruke su se zavukle oko njegovog čvrstog torza i rasplakala se. Ni sam nije mogao a da ne zavuče ruke oko njenog tijela i privuče je k sebi. Podigao ju je na svoje krilo i lagano obrisao suze koje su i dalje padale niz njene čubaste obraze. Shvatio je da je ona još uvijek bila pravo malo dijete. Tih 16 godina su za nju bili samo broj, dok se iza tih 16 godina krila malena djevojčica. Lagano je prislonio svoje usne na njen obraz. - Zašto plačeš? - prošaputao je na njeno uho na što se ona samo zakikotala, jer ni sama nije bila sigurna. Da li joj je bilo žao njenog života? Ili Zaynovog života? Voljela ga i to je tek u tom trenutku shvatila. Lagano je spojio njihove noseve, gledajući u njene crne oči koja su se još više sjajile od suza. - Lijepo ti stoje te suzice, ali nemoj plakati.. - prošaputao je na što se ona ponovo zakikotala.

- A ti si baš romantičan.. - prošaputala je na što je on razvukao osmijeh. Prošla je prstima preko njegove bradice koja je već porasla. Činila ga je puno muževnijim. - Lijepo ti stoji ova bradica.. - zakikotao se na to i prislonio svoje usne na njene. Pitao se kako mu je tako lako oprostila njegovo jučerašnje pregrubo ponašanje. 

- Žao mi je što sam se jučer ponašao kao kreten. Malo sam se zabrinuo.. - prošaputao je u njeno uho na što je ona samo klimnula glavom, oslanjajući svoje usne na Zaynov obraz. 

- Ma, ne.. Sve je uredu, Zayn. - prošaputala je, i njihovi su se pogledi ponovo spojili. - Hoćeš jednu masažu? - podigao je obrvu i lagano ju spustio na kauč. Legao je na kauč i čekao na njene ruke. Lagano se podigla i sjela na njegov torzo. Nasmijao se kada je osjetio njene nježne ruke na njegovim leđima. Uložila je svaku pažnje na njegova leđa sa laganim osmijehom na njenim usnicama.

- Oficire Zayn, oficire Zayn.. - bila je kratka buka vani. Devra se u sekundi sklonila sa Zayna i podigla na noge. Držala je ruke na svojim bokovima, popravljajući svoju majicu. Zayn je kratko namignuo i digao se na noge, otvarajući vrata, gledajući u mladog vojnika koji je držao ruku kod glave u znak pozdrava. - Doveli smo mladića. - Zayn je klimnuo glavom i nestao iz sobe, zatvarajući vrata iza sebe. To je kao i svaka takva radnja izbezumilo Devru pa je sjela na kauč, igrajući se sa svojom kosom. Nije dugu trebalo da se vrata otvore i mali kreštavi glas je ispunio sobu. Njeno lice se u samo sekundi podiglo kao i svo njeno tijelo. Uhvatila je maleno tijelo u svoje ruke i priljubila ga uz svoje tijelo. Urah. Maleni brat. Izgledao je sasvim uredu. Nije izgledao premršavao, niti mršavo. Hranili su ga. Izgledao je sasvim zdravo i veselo. Bio je u čistoj odjeći i Devra nije mogla naći drugu riječ osim velikog hvala Zaynu jer je održao obećanje i čuvao njenog brata. Sjela je na krevet sa malenim dječakom koji je pričao o psu s kojim se igrao dok je bio u drugoj kući. Ona ga je pozorno slušala, upijajući svaku njegovu riječ. Interesovalo ju je sve vezano za ono što mu se dešavalo. 

- Bio cam tuđan bec tjebe, aliiiiiiiiiiiiii sada cmoooooo cajednoo! - nikada ga nije vidjela da se toliko smije. Pogled joj je pao na Zayna koji ih je gledao sa laganim osmijehom. Polizala je svoje usnice, čuvajući Uraha blizu svojih prsa. 

- Hvala. - prošaputala je na što se Zayn nasmijao. To je za njega bilo ništa. Za nju, on bi skinuo i zvijezde sa neba.

_____________________________________________________

heeeeeeeeellou. i znam da nije najduži, no učila sam i nisam stigla. nadam se da vam se sviđa. peace:*