flower crown » z.m.

fourth

Lagano sam posmatrala Zayna koji je uništavao zid njegove sobe. Iako je on sobu smatrao našom, ja nisam. U meni su se sva osjećanja hladila, čak i ono malo zahvalnosti. Zašto? Izgleda da me je lagao. Obećao je da će me mama čekati, i da ću moći vidjeti svoga brata. No to se nije desilo. Sjedila sam na kauču dok sam posmatrala Zayna kako udara rukama od zid, ili ti šakama. Odjednom se zaustavio, lagano cvileći. Grizao je donju usnicu dok je posmatrao krvavu šaku. Uzdahnula sam i dignula se na noge.

- Mogu ti očistiti, ako želiš? - pogledao je prema meni kao da to nije očekivao i klimnuo glavom. Spustio se na krevet. Nosio je široku sivu trenerku koja je padala malo niže od njegovog struka. Nije nosio majice. Lagano sam ušla u kupatilo koje je bilo prostrano. Već prije mi je pokazao gdje stoji prva pomoć. Lagano sam dohvatila kutiju i ušla nazad u sobu. On je ležao na krevetu i kao djevojci sa 15 godina.. pa pogled na njegovo isklesano tijelo je godio. Lagano sam polizala donju usnicu, sjedajući na krevet. I on se podigao, no malo koseći glavu da bih me mogao gledati. Moji prsti su prešli preko njegove povrijeđene ruke.

- Imaš jako nježne ruke. - promrmljao je i pogledala sam prema njemu. Nasmijao se i ovaj put on je polizao svoje usnice. 

- Hvala. - rekla sam, ne znajući što da kažem. On se samo nasmijao na to, dohvatila sam komadić vate i obrisala krv koje nije bilo jako puno. Uzela sam još malo vate i namočila ju sa čistim alkoholom. On je naravno kao malena bebica vrištao svaki put kada bih dohvatila vatom njegova oštećena predjela.

- Lakše dušo.. - promrmljao je, bolno. Klimnula sam glavom i prešla vatom još jednom prije nego što sam mu umotala cijelu ruku u zavoje. - Hvala. - prošaputao je, zdravom rukom hvatajući moj obraz i privlačeći me. Poljubio me je, i priznajem da mi je pažnja godila. Kao i svakoj djevojci. No, nisam više bila sigurna što se dešava sa mnom. U jednim trenucima sam ga mrzila, no u drugim bih se raznježila kada bi se on nasmijao. Odmaknuo se i polako zdravom rukom prešao preko mog obraza. - Prelijepa si. - nasmijao se i pritisnuo naše usne još jednom prije nego što se odmaknuo i polegao me na krevet. 

- Što radiš? - pitala sam ga slobodno. To sam mogla raditi jer je cijenio dosta više kada sam bila otvorena prema njemu nego kada sam se ponašala hladno i bezobrazno, što je sasvim uredu.

- Samo želim da ti posvetim malo svoje pažnje. - poljubio me je u čelo, spuštajući se pored mene, obmotavajući ruke oko mog struka. Ugnjurila sam glavu u njegova čvrsta prsa, zatvarajući oči. I možda sam se osjećala sigurno u njegovim rukama. Hiljadu ljudi poput mene je umiralo, no on me je čuvao snažno u svojim rukama. I možda sam ga zato na neki čudan način voljela. Bila sam obična 15-ogodišnja djevojka koja se osjećala posebno kada neko zgodan poput Zayna obraća pažnju na nju. Poljubio je moju kosu, prolazeći prstima kroz moju kosu.

- Imaš li ikakvih planova za danas? - promrmljala sam na što je on odmahnuo glavom. Nisam ga mogla vidjeti ali sam mogla osjetiti. Pomjerao je tijelo tako da sam mogla znati kako pomjera glavu.

- Zašto? - pitao me je i podigla sam pogled prema njemu, gledao je ga dole, oslanjajući svoje usne na moje čelo. 

- Onako.. - rekla sam. Iskreno, pitala sam ga čisto da ne budemo u tišini. Ponekad sam se pitala.. što sve ovo njemu znači? Čula sam par priča da je zaljubljen u mene. Ali isto tako sam čula par priča da sam mu ja 'igračka', na najljepši način objašnjeno. I ne znam da li bih voljela da osjeća nešto prema meni ili ne. Sve je to tako zbunjujuće. Oduzmu vam majku, ubiju vam oca, kidnapuju vam brata, oficer vas ukrade, obeća vam da će vam vratiti mamu i.. huh. Pah.. puno se toga desi u samo par dana. Lagano sam se ugrizla za usnicu, gledajući u njegove smeđe oči.

- Što je bilo? Izgledaš.. zabrinuto i zbunjeno. - prošaputao je dok su se njegovi prsti igrali sa mojom majicom. Uzdahnula sam kratko.

- Ništa.. Malo sam umorna. Držao si me cijelu noć budnu. - zakikotao se na to i ja sam se samo nasmijala, ne želeći da on posumnja u moju izjavu. Klimnuo je glavom i otisnuo još jedan poljubac na moje čelo.

- Onda spavaj. Ja ću te promatrati. Nadam se da to ne zvuči strašno. - namignuo mi je na što sam se samo nasmijala. - Laku noć. - prošaputao je, njegove usne i dalje na mom čelu.

- Laku noć. - promrmljala sam i ne nisam spavala. Zabila sam svoju glavu duboko u njegovu majicu, želeći se sjetiti kako je do svega ovoga došlo. Prije samo 50 godina ljudi su ratovali iz istog razloga. Njemci su željeli pobiti moju radu. Židove. Željeli su biti čistokrvni i odbacivali su sve koji nisu bili takvi. Odjednom se to desilo i u Engleskoj, u 2014 godini. Razvijenoj godini. Godini bez imalo sumnje u rat. Engleska je u samo jednoj sekundi postalo vojno bojište. Iako je grad radio i sve je bilo normalno osim desetine stanovništva koji su bivani zatvoreni. Zatvarali su ih i mučili u logorima. Izgladnjivali su ih i pitala sam se da li je bolje da te ubiju ili muče? Ili je to sve na kraju isto? Da li ću jednog dana prosto dosaditi Zaynu, pa ću i sama otkriti da li je bolje umrijeti ili biti mučen? Da li ću barem spasiti svoju porodicu? Je li Zayn samo licemjer koji će me napucati i bukvalno upucati iza nekog ugla kada mu dosadim? Je li on zaista samo zaljubljena osoba u pogrešnom vremenu i mjestu? Prisilila sam sebe da zaspim, uvjeravajući se da će sutra biti bolje. Ne sluteći da će sutra biti doista bolje.

________________________________________________________
priča je odpauzirana. nadam se da vam se sviđa ovaj nastavak iako ne otkriva puno. malo usporavam radnju hah. pa komentari? x