Košarka {Marko Pjaca}

1. Poglavlje

Pustite me!

Vikala sam dok su me iz dvorane iznosili na nosilima.

Da se niste usudili skinuti mi lančić!

 {Flashback}

Sjedim na klupici na Maksimiru, gledam prirodu sve je prekrasno. Žderem neke kolače koje sam dobila od rodbine iz Mađarske. Prefini su, Ispred mene prolazi grupa dečki. Moram priznat stvarno su zgodni. Odnekud su mi poznati, moram se suzdržat od zviždanja. Mobitel mi zvoni. Tko je, pitate se. Pa naravno, Ptica ona baš zna nać trenutak.

"Hej Brza! Šta ima novoga brate!"

"Ptica ti stvarno baš zna nać trenutak!" Vičem na nju

"Heeej, likušo smiri se šta je sad"

"Ma daj, sad su ispred mene prolazili neki zgodni dečki, a ti si me prekinula u namjeri da im fućkam"

"Joj daj Brza! Naći ćeš si ti nekoga, nije da dečki nevole košarkašice zar ne"

"Znaš već mi je dosadilo bit sama"

"Joj Laura, ne dramatiziraj, ajde moram ić, čujemo se poslije!"

"Bok!"

I tako ja sjedim još malo, promatram prirodu kad na travi vidim neku zlatnu ogrlicu. Ima oblik srca samo što je ovdje samo jedna polovica. Čudno zar ne  Mora da je ispala nekome od onih frajera. Okrećem ju vidim da je odostraga ugravirano: Mo, a ispod toga Lju. Mora da je na drugoj polovici pisalo : ja i bav. Što bi zajedno činilo Moja Ljubav, no nije bitno. Jako mi se svidjela ogrlica pa sam odlučila zadržati ju. Stavila sam ogrlicu oko vrata i ugledala kako se prekrasno sjaji na suncu.

{Laura"s P.O.V}

Čujem sirene vozila hitne pomoći.Moj klubski doktor uz pomoć još nekoliko ljudi me unosi u vozilo hitne pomoći. Odjednom sam obasjana bijelim svjetlom kojeg najčešće rabe u bolnicama. Neka starija gospođa mi pokušava nešto reći ali ja nemogu razaznati što. Nakon nekog vremena vozilo se zaustavlja. Ljudi koji rade u hitnoj pomoći me izvlače iz vozila i na nosiljkama me nose u bolnicu trčeći. Odjednom čujem mnogo glasova, pojavljuju se ljudi u bijelim kutama pretpostavljam doktori. "Što joj se dogodilo?" Upitala je starija gospođa koja je očito bila glavna. Odgovor nisam čula jer sam se ponovno onesvijestila.

{Flashback}

Ulazim u dvoranu. Čujem klicanje mnoštva koji navijaju. Čujem komentatora kako na engleskom govori : "Dame i gospodo, dobrošli na finale svjetske ženske košarkaške lige prvaka! Za titulu najboljeg kluba svijeta se bore nevjerojatni ŽKK Dinamo Zagreb protiv Ženske ekipe LA Lakersa. Dlanovi mi se znoje, za nekoliko minuta će početi utakmica mog života. Izlazim na teren kao i obično rukujem se sa sudcima i sa kapetanicom protivničke ekipe koja mi pokazuje srednji prst. Utakmica započinje, tijekom prve tri četvrtine rezulata je stalno izjednačen. Ušli smo u zadnju minutu zadnje četvrtine. Lakersice su pokušale razviti napad no ostao je neuspješan. Lopta se odbija od tablu ja je hvatam. Imam još 12 sekundi da zabijem koš. Znam da nema šanse da u to vrijeme pretrčim cijeli teren i probijem njihovu obranu. Odlučujem pokušati zabiti unutar tuđe trice. Dosad mi to nikad nije uspjelo. Krećem u skok, skačem i bacam loptu prema košu. No u skoku mi s lijeve strane prilazi protivnička igračica. Točnije Kapetanica protivničkog tipa, Gura me, a ja padam na pod ali neporemećuje  putanju moje lopte prema košu. 5,4,3... Padam na pod, a ona skače na moj desni gležanj. Osjećam strašnu bol, no to mi nije važno pratim loptu i padam u nesvijest tek kada shvatim da sam pogodila te da je moja ekipa pobjedila.

Hej ljudi! Jel vam se sviđa? Eto prvog poglavlja, Marko će se pojaviti tek u sljedećem poglavlju. Unaprijed se ispričavam zbog gramatičkih greški.

                                                                                                           XOXO Ivana