Košarka {Marko Pjaca}

6. Poglavlje

Klara se nakon 15 minuta pojavila u mojoj sobi. Nas dvije smo se baš zabavile. Ona nam je donijela Monster, a budući da je ona čula da se na TV-u prikazuje neki dobar film odlučile smo sjesti na Markov krevet (Njega naravno, još nije bilo). Kad je film završio ona je rekla da mora ići. Naravno ostavila sam svoj polupopijeni Monster na noćni ormarić kraj Markova kreveta i otišla ju pozdraviti. U trenutku kada je Klara skrenula u drugi hodnik pred vratima se pojavio Marko. I mogu reći da se nije činio nimalo sretnim.

"Daj se makni!" Govorio je gurajući se pored mene

"Dobro, evo"

"Šta je ovo?" Prstom je pokazivao prema mom napola popijenom monsteru.

"Sorry Marko to je moj monster" Promucala sam, no u tom trenutku on ga je srušio na pod. Tekućina se prolila svuda po podu.

"Makni se!" Vikao je.

" Evo samo da pobrišem." Pokazivala sam prema krpi koju sam donijela pomalo prestrašeno. Sagnula sam se da pobrišem lokvu na podu.

"Rekao sam da se makneš!" Rekao je dubokim glasom.

Ustala sam se i pogledala prema njemu "Evo, samo malo." Rekla sam smireno. No odjednom sam osjetila snažan udarac nečje ruke na mom obrazu. Pogledala sam u Marka. Mogu se kladiti da sam vidjela neku iskru u njegovim očima u tom trenutku. Nisam mogla vjerovati, on me pljusnuo. I to tako jako da je vjerojatno ostao crveni trag na mom licu. Stajala sam na istom mjestu, no za nekoliko sekundi sam ispustila krpu iz ruke i krenula prema kupaonici, dok se on samo bacio na krevet. Jedino što imam reći je da su se suze kotrljale niz moje obraze cijelo poslijepodne dok sam bila zaključana u kupaonici.

{2 tjedna kasnije}

U mom se životu u ova dva tjedna ništa posebno nije dogodilo, osim što sam počela sa rehabilitacijom gležnja. S Markom od onog poslijepodneva nisam ni riječi prozborila. Iskreno, bolilo me što se nismo družili, saznala sam da se tog poslijepodneva na treningu preforsirao i da mu je doktor rekao da nema vježbanja 3 tjedna. Bilo mi ga je žao, nisam se ljutila što me pljusnuo, ali jednostvano nisam htjela razgovarati s osobom koja je mogla udariti drugu osobu koju poznaje niti tjedan dana. Primjećujem da je Marko već neko vrijeme u kupaonici.

{Marko's P.O.V.}

Jako mi je žao što sam udario Lauru, ona mi se jako sviđa. Ja mislim da sam se zaljubio, ali sam sad sve uništio. Sigurno me mrzi. Takve mi se misli motaju po glavi već dobrih sat vremena što plačem sam u kupaonici. Pored mene leži nekoliko limenka pive. Sada sam načeo još jednu. Nadam se da Laura neće shvatiti zašto sam u kupaonici tako dugo. Odjednom čujem škripanje vrata koja se otvaraju. Moj prestrašeni pogled bježi na pod.

{Laura's P.O.V.}

Otvarajući vrata kupaonice ugledavam Marka na podu, a pored njega hrpa limenki piva. Nemogu vjerovati. Marko gleda u pod ali svejedno vidim da je uplakan. Nijemo zurim u njega. Pitam se jesam li ja ta ona koja je kriva što on sad pije.

"Marko, jesi li dobro?" Upitala sam ga zabrinuto

"Laura, jako mi je žao što sam te udario, ti mene sad sigurno mrziš, ja stvarno neznam što mi je bilo." Rekao je podignute glave dok su mi se suze kotrljale niz crvene uplakane obraze.

{Marko's P.O.V.}

Laura ništa nije rekla. Samo me neko vrijeme promatrala. Odjednom mi je prišla sagnula se i bacila mi se u zagrljaj. Bilo mi je neugodno jer sam zaudarao po alkoholu, no nisam bio pijan. Pogledao sam je i shvatio da joj je koja suza pobjegla.

"Marko ja te ne mrzim, nikad te ne bih mogla mrziti." Rekla je slabašnim glasom.

"Ali..." Rekao sam tužno.

"Marko Pjaca, ne prekidaj me. Slušaj me dobro ja te NE MRZIM okej, nisi trebao plakati i piti zbog mene. I što se tiče udarca ja sam ti odmah oprostila." Rekla je samouvjereno.

"Hvala ti, stvarno si divna." Odahnuo sam znajući što ću sljedeće reći.

"Laura moram ti nešto važno reći."

"Što Marko?" Imala je upitan pogled.

"Laura,..."

Hej ljudi evo nastavka! Počela je škola tako da će nastavci biti svake subote , a možda i srijede. Nadam se da vam se sviđa nastavak, P.S. Što mislite što će Marko Lauri reći? Vidimo se u sljedećem nastavku!

XOXO Ivana