Iz sna me budi zvono mobitela. Otvaram oči i shvaćam da sam u nekoj meni nepoznatoj prostoriji. Shvaćam da sam u bolnici. "Pa da glupačo je se ti sjećaš što se dogodilo sinoć?" Upitala sam sama sebe u sebi. Na mojoj desnoj strani se nalazio ogroman prozor s pogledom na cijeli Rim. Kako li je Rim samo prekrasan. Odjednom me iz mog promatranja Rima prekinuo nečji glas.
"Hey, sorry for interupting you your phone is ringing."
Rekao je dečko prljavo plave kose i plavih očiju. Odnekud mi je bio poznat, ali mi to nije važno.Odgovaram mu:
"Thanks for giving it to me."
Odgovorila sam mu sa smješkom. Ali sam se pomalo zacrvenila. O moj Bože Laura ti si sad ispala tolka luzerica pred tak zgodnim dečkom.Također sam primjetila da djelim sobu isto s nekim zgodnih dečkom.Ali kako nebih ispala glupa pred njih i njegovim zgodnim kompićima odlučila sam se javiti na telefon. A pitate se tko je zvao, pa naravno moja prijateljica Adriana.
"Halo" Javila sam se
"Hej, Laura! Kako si?"
"Joj Adri sve me boli, glava ko da će mi eksplodirat, a desni gležanj ni ne osjećam. Nadam se da nije nešto ozbiljno."
S druge strane se čulo šaptanje
"Bili joj trebala reći?"
"Kad tad će saznati bolje da to čuje od nas nego od nekoga drugog"
Adriana je odgovorila pomalo tužnim glasom:
"Laura jesu li tebi uopće rekli što se dogodilo?"
"Meni nitko nije ništa rekao, tek sad sam se probudila."
Odgovorila sam joj osjećaći nervozu.
"Laura, meni je žao što ti moram reći, ali tebi je ona glupača smrskala gležanj. A kad si pala također si doživjela potres mozga."
"Molim?!" Vikala sam dok su mi se suze kotrljale niz obrze
"Laura, doktori su rekli da više nikad nećeš igrati:"
"Ne, ne,ne to se meni nemože dogoditi, Adriana molim te reci da je ovo neka odvratna šala!" Sad sam već ozbiljno plakala. Na sebi sam osjetila poglede onih likova ali me nije bilo briga.
"Žao mi je, nije šala. Želiš li da dođemo, zadržale smo tvoju medalju, ah da dobila si i nagradu i za najbolju košarkašicu ."
"Nemojte mi molim vas više to spominjat"
Rekla sam kroz jecaje
"Može li mi netko od vas donijeti neku normalnu robu, broj moje sobe u hotelu je 52 ključ je u blagavaonici hotela ispod vaze u kojoj je plava orhideja."
"Dobro vidimo se za 15 min!"
"Ok, bok!"
Pokušala sam ustati no nisam mogla zbog svoje desne noge, primjetila sam da su neke štake naslonjene na zid lijevo od mojeg kreveta. Pokušala sam ih dohvatiti. Ali naravno nisam ja te sreće, osim smrskanog zgloba sad nemogu n dohvatit jebene štake s kojima bih trebala otić do WCa kak bi se barem malo počešljala. Odjednom se onaj isti dečko koji mi je dodao mobitel ustao i dodao mi štake.
"Hva.. Thanks!" rekla sam pokušavajući zvučat sretno
"Nema na čemu" Nasmješio se, bila sam zaprepaštena njegovim odgovorem.
"Zar ti pričaš Hrvatski?"
"Da" Nasmijao se opet, baš je sladak " Drago mi je ja sam Marko Rog" Rekao i ispružio ruku da se rukujemo.
"Meni također, ja sam Laura Knežević" Rukovali smo se,a ja sam shavatila tko su svi ti dečki koji su stajali u mojoj sobi.
Pa glupačo to su hrvatski nogometni reprezentativci. Sama sam sebi držala unutarnju prodiku. Pogledala sam u dečke, pa tu su bili Modrić,Rakitić,Mandžukić,Strinić, Ćorić:). Samo je nedostajao Pjaca. Čudno pitam se gdje je on. A onda sam shvatila, pročitala sam negdje da je Pjaca ozlijđen na utakmici protiv Estonije. Pa jel moguće da djelim sobu s najzgodnijim nogometašem Hrvatske? pitala sam se. Nakon svog tog razmišljanja sjetila sam se da Rog stoji tu pored mene.
"Uh, jel mi možeš pliz dodat ovu tu četku pokazala sam na četku koja je bila na noćnom ormariću pored mog kreveta."
"Nema problema." Otišao je do noćnog ormarića uzeo četku te mi ju pružio.
"Hvala" Namignula sam mu
Nasmijao se "Nema na čemu, tu sam da pomognem dami u nevolji."
Nasmijala sam se "Ništa idem se ja malo sredit "
"Ok,ok" Rekao je ,a ja sam ušla u kupaonicu i zaključala vrata za sobom.
Bok ljudi!, Evo drugi nastavak je došao vrlo brzo jer sam imala inspiracije. Ako se netko možda pita ovo neće bit fanfic o Marku Rogu već o Pjaci. U slijedećem nastavku će vjerojatno bit prvi razgovor Laure i Marka P .
P.S.
Ovo na slici je Laura.
XOXO Ivana
YOU ARE READING
Košarka {Marko Pjaca}
FanfictionŠto se dogodi kad se dvoje izvrsnih sportaša nađu u istoj bolničkoj sobi? Cover by: @AnamariaLightwood