After - prijevod na hrvatski

Poglavlje 1

           

„Tessa!!" čujem mamin glas . Uzdišem i dižem se iz svogmalog , ali udobnog kreveta. Dok uredno slažem krevet, uzimam si vrijeme zato što je ovo zadnje jutro kada ću obaljati taj zadatak mjesecima.

„Tessa!!"  ona me opet zove.

„Budna sam" kažem.  Čujem otvaranje i zatvaranje ormarića u kuihinji dok uspaničeno radi doručak. Čvor u mom želucu raste sa svakim mojim korakom prema kupaonici, kad uđem u tuš već je nepodnošljiv. Zadnjih nekloiko godina provela sam nervozno čekajući fakultet. Moji vikendi su prolazili učeći i pripremajući se za ovaj dan dok su se moji prijatelji napijali i trošili svoje vrijeme. Dan kada je stiglo moje pismo u kojem sam prihvaćena na Washington State University bila sam oduševljena, očekivala sam ,ali to nije zaustavilo moje uzbuženje. Moja mama je plakala, kako se činilo nekoliko sati, a ja sam bila vrlo ponosna na sebe.  Sav moj trud se konačno isplatio. Jednom sam uzela u obzir napuštanje Washington-a za odlazak na fakultet , ali sam s vremenom odustala od toga. Volim familijarnost i rutinu kao i moja mama.

Vruća voda opučta moje napete mišiće, koliko dugo sam unutra? Požurim se i operem kosu i tijelo, lijeno vučem britvicu preko nogu kako bi uklonila male dlačice koje su se pojavile preko vikenda.

Dok stavljam ručnik oko svog mokrog tijela, moja mama me ponovno zove. Ignoriram ju, znam da je nervozna zbog mog odlaska na fakultet danas, ali ja ovaj dan imam isplaniran u svaki sat, već mjesecima. Moj dečko Noah će uskoro biti tu da odveze moju mamu i mene. On ide u jedan razred manje nego ja i po stoti put mentalno ubadam njegovu mamu zato što ga je u vrtić upisala godinu kasnije. Noah ima savršene ocijene, odličan j ei iduće će mi se godine pridružiti na WSU. Željela bih da ide sada, uzimajući u obzir da ja neću znati niti jednu osobu tamo. Jedino što želim je dobar cimer.

„Theresa"

„Dolazim, molim te nemoj me više zvati!" vičem dok se spuštam stepenicama.

Noah sjedi za stolom preko puta moje mame, obučen u plavu polo majicu i keper hlače, njegovu običnu odjeću. Njegova plava kosa je počešljana i izgleda savršeno.

„Hej curo s fakulteta" smije se, dok ustaje kako bi me zagrlio.

„Hej,"  nasmijem mu se i zavežem svoju tamno plavu kosu u punđu kad me ispusti iz svog zagrljaja.

„Dušo, možemo sačekati koju minutu dok popraviš kosu" kaže moja mama tiho, gledajući me neodobrivo.

Krenem prema ogledalu u hodniku i kimnem, u pravu je. Moja kosa treba bit reprezentativna danas, i ona naravno nije bila neodučna da me obavijesti o tome. Nikad nije.

„Stavit ću tvoje torbe u auto."  Noah kaže i uzme ključeve sa stola. Brzo me poljubi u obraz i nestane iz sobe.

Leptirići u mom trbuhu plešu okolo dok hodam prema autu, imam barem 2 sata da ih se riješim. Nemam pojma kakav će biti fakultet, hoću li naći prijatelje?