After - prijevod na hrvatski

Poglavlje 2

           

„Tu smo!" moja mama viče dok se prolazimo kroz vrata u studentski grad.

Studentski grad izgleda odlično uživo isto kao i na brošurama i na internetu, impresionirana sam. Zgrade su stare i elegantne. Stotine ljudi, roditelji grle i ljube svoju djecu i pozdravljaju se s njima. Veličina studentskog grada je zadivljujuća, ali nadam se da ću se kroz nekoliko tjedna osjećati kao kod kuće. Sjedim sama . Na prvi pogled draga žena srednjih godina da mi ključ moje sobe i pokaže mi put. Već se osjećam slobodnije nego ikad u svojih 18 godina.

„Želim vidjeti tvoju sobu prije nego što odem dušo. Jednostavno ne mogu vjerovati da si na fakultetu! Moja jedina kćer, studentica, živi sama. Jednostavno ne vjerujem." Briše svoje oči, pažljivo kako ne bi pokvarila svoju šminku. Noah nas prati, noseći moje torbe dok mi vodimo kroz hodnike.

„Samo nemoj zaboraviti sve što sam ti rekla, ne želiš napraviti ništa što će ti uništiti budućnost," ona provjeri koliko je sati, na svom sadu koji  si nikako nije mogla priuštiti , ali si je priuštila.

„B22... mi smo u hodniku C," kažem im. Srećom, vidim veliko B napisano na zidu.                           

„Ovdje dolje,"  kažem ja i oni me prate. Zahvalna sam što sam ponjela samo dio odjeće, deku i neke od mojih najdražih knjiga kako bi Noah lakše nosio.

„B22" kaže moja mama. Njezine pete su nezamislivo visoke za količinu hodanje koju smo upravo obavili. Stavim ključ u bravu, vrata se otvore . Soba je mala, ima dva mala kreveta i stola. Jedna strana sobe je prekrivena posterima, najviše bendova za koje ja nikada nisam čula, lica na posterima prekrivena su tetovažama i piercinzima. Cura koja leži na krevetu ima crvenu kosu, oči obrubljene debelom crtom crnog tuša i njezine ruke su prekrivene tetovažama.

„Hej!" cura kaže, nasmiješivši se. Njezin osmijeh je prelijep na mje iznenađenje.  „Ja sam Steph," kaže i nasloni se na svoje laktove.

„H..hej....ja sma Tessa, „ zamuckujem, dok svi moji maniri lete kroz vrata.

„Dobrodošla na WSU, gdje su sobe male i zabave ogromne," govori sa osmijehom. Njena glava padne iza dok se smije. Moja mama je u čudu, a Noah neugodno stoji. Steph mi priđe i omota svoje tanke ruke oko mene. Ja ostanem začuđena , ali joj uzvratim. Netko pokuca na vratima, Noah-i ispadnu moje torbe na pod i ja se samo nadam da je sve ovo neka šala.

„Uđi!" kaže moja nova cimerica, vrata se otvore i dva dečka uđu u sobu.

Dečki u ženskim sobama već prvi dan? Možda je WSU bio loša ideja. Predpostavljam po izrazu lica moje mame, da ona misli isto. Jadna žena izgleda kao da će svakog trena pasti u nesvijest. Ne osuđujem ju.

„Hej , ti si Stephina cimerica? „ plavi dečko pita. On nema toliko tetovaža kao drugi dečko.

„Um... da. Ja sam Tessa,"  uspijem izgovoriti.

„Ja sam Niall. Nemoj bit nervozna, to odbija ljude." Kaže on s osmijehom, dodirujući moje rame. „Svidjet ćr ti se ovdje," njegov osmijeh je topao  i  dobronamjeran zanemarivši njegov strašan izgled.

„Spremna sam dečki," Steph kaže, uzme svoju debelu, crnu torbu s kreveta. Moje se oči podignu na visokog smeđokosog dečka koji se naslanja na zid. Kosa mu je valovita, potisnuta iza od njegova čela i ima metalni prsten na obrvi i usnici. Moje oči pređu preko njegove crne majice do njegovih ruku koje su prekrivene tetovažama, ne vidim niti inč njegove kože. Očekujem da će se predstaviti, ali on to ne napravi, umjesto toga preokrene svojim očima u iznervirsnosti i uzme mobitel iz džepa svojih crnih, uskih hlača. On definitivno nije prijateljski raspoložen kao plavi dečko.

„Vidimo se okolo Tessa," kaže Niall i njih troje napuste sobu. Ispusti dug izdah.

„Naći ćeš drugu sobu!" moja mama viče čim se vrata zatvore.

„Ne, ne mogu ." uzdahnem „u redu je mama" pokušam što bolje sakriti svoju nervozu. Ne znam koliko će ovo biti dobro , ali posljednja stavr koju želim  je da moja mama napravi scenu na prvi dan fakulteta. „Sigurna sam da je neće biti u sobi." Pokušam uvjeriti i sebe i nju.

„Nema šanse, sada ćemo ti zamijeniti sobu" njena duga plava kosa je prebačena preko njenog ramena „ nećeš biti u sobi s nekim tko dopušta dečkima da budu u njenoj sobi".

„Mama...., molim te.." gledam u njene plave oči, a onda u Noah, „vidjet ćemo kako će ići. Molim te," preklinjem ju. Gleda okolo po sobi , promatra Stephin dekor na njenom dijelu sobe i uzdiše.

„U redu ." kaže ona, iznenadivši me.