Nebitan si mi

381 13 1
                                    

Primorana da ustanem od strane nepodnosljivog zvuka zvanog 'alarm' dogegam se do kupatila i obavim standardnu rutinu.Odem do ormana i zapitam se ono sto se svaka devojka zapita kad god ide negde 'Sta da obucem?' Izvucem neku bebi roze majicu na duge rukave i plave uske farmerke. Obicno ih ne nosin u skolu jer su bas uske ali sada sam ih odabrala jer mi savrseno idu uz ovu kombinaciju. Pa nisam ni ja svetica. Stavim svoj parfem sa mirisom cimeta,savrsen za jesen.Uzmem ranac i crnu koznu jaknu i strcim niz stepenice.

'Cao...'
Mama promrmljala jedno 'cao' pre nego sto zatvorim vrata.Jos su besni.
Kada napokon dodjem do skole sednem na stepenice sa Andreom.Nesto mi prica dok zamisljeno gledam u daljinu i razmatram situaciju od sinoc.

Decko je dosao do mene,tj uskocio kroz prozor,taman kad sam mislila da ce mi se ispovediti on se razbesni i izletio i moje sobe.Kroz prozor...?

'Lores?'
Trgnem se i pogledam je.
'Ha?'
'Ne slusas me.'
'Slusam te .'
'Sta sam poslednje rekla?'
Ou sranje.
'Bzzzzzzz'.

Ohoo,zvono me je spasilo ovog puta.
'Ajmo zvonilo je.'
Taman kada sam ulazila u skolu osetila sam onaj pogled na sebi.Ne onaj topao,nezan i zaljubljen pogled koji mozemo zvati 'Relja',Nego onaj leden,zedan pogled od kog ti se dize kosa na glavi,poznatiji kao 'Viktor'.To je onaj pogled koji zari i pali moju kozu.Jezivo me nervira kako moje telo reaguje na taj pogled.Kako to da takav leden pogled moze da pali moju kozu?Kako to da susta suprotnost vatre i leda nalaze zajednicku komunikaciju a moju slabu tacku?Okrecem se i vidim ga.Stoji ispod drveta rekla bih u prilicno losem stanju.Podocnjaci do kolena i rascupana kosa.Neko nam se nije naspavao nocas,ha?Trebaju mi odgovori ali znam da ih necu dobiti od njega tako da cu ispitati Andreu sta zna o njemu.Tj o njegovoj proslosti.Nije da mi je to bitno ali zanima me.

Kada se skola napokon zavrsi kazem Andrei da me saceka ispred kapije da se zajdeno vratimo.Kada se cuje poslednje zvono izadjem i pozurom da sto pre izadjem iz ove prokelte ustanove.Kada izadjem iz skolskog dvorista nadjem se u gomili dece.

Ne zadugo.Neciji snazan stisak me izvalci iz gomile i vuce u meni ne poznatom smeru.Na glavi ima crnu kapuljacu li mu viri plava kosa iz nje.Viktor?
'Sta radis to?'
'Sano cuti.'
Kroz glavu mi prodje pistolj uperen u moju slepoocnicu.
'Ako me ne pustis vristacu!'
Zastane i okrene se ka meni.Izgleda kao da ga je to povredilo.

Piscev (p.o.v.)
Stoje u jednom zabacenom sokaku s druge strane skole.Potpuno sami.Dok razmenjuju poglede u oboma se odvija bitka.Ona je nesigurna i uplasena.A on?On se zadovoljno smeska zato sto zna da ga se ona plasi i da je ima u kandzama.

'Smiri se.Necu te povrediti.'
'Sta onda hoces?!'
Histericno je siktala, ali njene ruke su ostale na njegovom korzou kako su se sudarili.
'Cisto onako par stvari.'
'Kao na primer?'
'Da prestanes da se raspitujes o mojoj proslosti.'

Dolores (p.o.v.)
Pojaca stisak na mojoj ruci pa zacvilim.
'Boli me to...'
Pogleda u nase ruke i ispusti moju ruku.Protrljam mesto gde je bio njegov stisak i pogledam ga.
'Znas sta?Ja ne znam sta si ti umislio ali ne vrti se ceo svet oko tebe!Zasto mislis da bi mene zanimao tvoj zivot!Nebitan si mi decko!'
Prodjem pored njega i okrznem ga ramenom.
'Nismo jos zavrsili!'
'Ohoo,itekako jesmo!'

Nadjem se sa Andreom i Reljom.
Kako bih izbegla pitanja brzo premenim temu.
'I gde idemo veceras?'
'Zar nisi u kazni?'
'Popravila sam ocene,nisam vise.'
Naravno da nisam, ali nije ni kao da sam vezana za krevet.
'Sta kazete na Kupe?'
'Sto da ne.'
'Onda tamo u pola osam.Nemojte da kasnite.'
Pogleda u mene.
'Ejej ja nikad ne kasnim.'
Nasmejem se i udjem u kucu.
.
.
#2 in teen fiction!
Pa vi ste ubedjivo najbolji i obozavam vas!

Double gameWhere stories live. Discover now