TOLIKO RAZLIČITOSTI
Toliko različitiosti, ali opet toliko sličnosti. Tolliko stvari koje ih spajaju, a opet toliko puno situacija, emocija, stvari i osoba koje ih razdvajaju. Toliko negativnih mišljenja, toliko ćudnih pogleda i toliko krivih shvaćanja.
Oni, oni su prijatelji. Najbolji prijatelji, veže ih jedna posebna veza, veza satkana od povjerenja i iskrenosti. Veza koja je njoj načila mnogo više, ali nije to govorila. Šutila je, šutila je da njega ne povrijedi, da njega ne zbuni. Imao je dovoljno svojih problema i nije htjela da razmišlja još i o tome.
Boljelo ju je, on nije znao. Je bio je slijep, ali ona nije brinula o tome. Htjela je samo da bude sretan. Samo da mu ne natovari još briga na ramena. Šutila je, dan, dva, tjedan, mjesec. Bila je sretna samim prijateljstvom.
Da trebala joj je osoba koja bi joj pripadala i kojoj bi ona pripadala, ali nije brinua o tome. Jedino joj je bilo bitno da je on dobro, da je sretan. Makar i sa drugom. Nije joj bio problem razgovarati o tome kako da priđe djevojci ili kako da ju osvoji.
Kada je shvatio poruke između rdova, kada je shvatio kako ga gleda, dogodilo se upravo ono što nije željela. Previše je razmišljao, bojao se da ju ne povrijedi, da nije vrijedan nje i njezine ljubavi. Da ju nemože zaštiti. Sad je on bio taj koji je razmišljao, ona nije shvaćala da on zna, nešto nije bilo kako treba, ai nije se obazirala. Pustila ga je da se sam sa sobom dogovori pa da njoj kaže.
Znao je da joj može vjerovati, jednako kao i ona njemu. Znao ja što je spreman učiniti za nju, i ona je znala što je spremna učiniti za njega. Bili su dvije duše željne ljubavi, duše gladne toga neto brine o tebi na taj način.
Njemu je samo preostalo pričekati da on prizna, odlučio je kada ju sasluša razmislit će i pitati ju, ili neće. Znat će ako će mu lagati, i obrnuto. Bojao se da ne sazna istinu i pojegne, ali čekao je, čekala je i ona.
Koliko dugo?
Sam Bog zna. Odlučila mu je sve reći, odlučila mu je sve priznati, i baš onda on ju je pitao kako da priđe djevojci koja mu se sviđa. Povrijedilo ju je, jer nije znala. Nije znala da on prič ao njoj. Ona je bila slijepac, povrjeđeni slijepac. I odustala je. Pogrješila je, izgubila ga je.
Volio ju je, voljela ga je.
Međutim nijedno nije napravilo pravilan prvi korak te su se izgubili.
