USPOMENE
Uspomene, koliko ih je ne zna im se broj. Ima ih svakakvih. Dobrih i loših. Ima onih koje u nama izazivaju lavinu smijeha, ali ima i onih koje izazivaju lavinu tuge. Takve uspomene većina nas potiskuje. Skriva duboko u svojoj podsvijesti i želi ih zaboraviti.
Smatramo ih teretom i borimo se protiv njih. Ne prihvaćamo ih i ne želio da postoje.
Ali pitati ću vas jedno pitanje, "Da nije bilo tih uspomena, tih padova biste li bili ista osoba?".
U većini slučajeva vrlo vjerojatno ne. Te loše uspomene vežemo uz loša iskustva, uz nekakve izdaje, prevare.. Smatramo ih gubitkom.
Zašto?
Zašto ta uspomena mora biti gubitak, zašto ne može biti nešto iz čega ćemo izvuči pouku, nešto čega ćemo se sjećati redovno svaki dan i paziti da ne ponovimo.
Takve uspomene treba prihvatiti, treba smoći snage i nastaviti. Nije lako, dapače to je jedan od najtrnovitjih puteva kojim sam išla, ali unatoč tome što je teško ne žalim.
Ne žalim ni jednu jedinu sekundu provedenu s bilo kojom od tih osoba, ne žalim ni jedno bolno iskustvo, ni jednu lošu ocjenu, ni jednu svađu ili udarac. Nije mi žao, jer oni me čine osobom koja sam danas. Boli, stvarno boli svaki dan se prisjetiti svega, ali ako se sjetim toga, prisjetim se svega što je ta osoba učinila za mene, svega što je bilo prije tog udarca i prosudim jesam li ga zaslužila, što je prouzrokovalo tu uvreu i nasmijem se. Nasmijem se jer te osobe koje vas povrijede nisu svjesne koliko vam pomažu. Pogledajte te ljude, svatko od njih je patio nekada u nekom obliku. Problem je što te osobe ne prihvaćaju tu patnju, ne prihvaćaju je kao dio sebe. Uzimaju si za pravo da ako su i one nekada patile, sad i drugi moraju patiti jer 'zaslužili su'. Nemojte biti te osobe, nemojte uništavati duge kao što su uništili vas.
Pružite šansu, pružite šansu životu izvan zidova prošlosti. Živite svaki dan kao da vam je posljednji, ne mislite o glupostima, ne obazirite se previše na ono što je bilo nego se veselite onome što će doći. Ljudi koji vrijeđaju i ne poštuju će uvijek biti, tu ne možete ništa promijeniti, njih ne možete promijeniti. Međutim, ne mijenjate sebe zbog njih, pustite ih u svoj život i prihvatite ih, ali ako vas ne poštuju, ako vam pričaju iza leđa, maknite ih od sebe, nisu vrijedni vašeg vremena. Takvi ljudi koji su bili povrijeđeni milijun puta, samo traže utočište, ali ako to utočište počnu iskorištavati i počnu se buniti protiv njega ili ga počnu izdavati, znači da nisu niti će tako skoro naučiti lekciju. Pustite ih, nemojte se brinuti previše oko njih, samo budite tu kad im treba pomoć ako ju žele, ako ne maknite se.
Pazite na sebe i na to da uvijek promislite prije nego nekome nešto kažete, da se kasnije ne bi kajali.
Svaka uspomena je tu da nas podsjeti kuda smo prošli, gdje smo bili i što smo naučili.
Kada prihvatite svaku uspomenu kao dio sebe i naučite živjeti s tim ožiljcima biti će puno lakše.
