Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Ne razumiješ, Prijatelju.
Moj mozak i ja nismo u prijateljskim odnosima. Pokušala sam ga bezbroj puta nagovoriti na primirje, ali čini se uzaludno.
Svaku večer, kad ja pokušavam zaspati, on se budi i ne da mi. Bombardira me lošim sjećanjima i u svom inatu briše ona dobra. Ne dam se. Onda mijenja municiju i prelazi na loše misli. Pokušavam se oduprijeti, ali ako primjeti da sam još uvijek živa, udružuje sjećanja s lošim mislima i šalje mi kišu njihovih metaka. Već tri noći uzastopce ne spavam. Umjesto toga, trčim i pokušavam pobjeći kapljicama. Te kapljice padaju iz oblaka kojeg uporno ne mogu vidjeti. Peku me i rastapaju mi kosti. Strah me je.
Ne razumiješ, Prijatelju, iako pokušavaš.
Izmjenjuju se periodi. Kroz jedan ne osjećam ništa, a kroz drugi osjećam sve u isto vrijeme. Progone me vlastite misli i osjećam da ne mogu više bježati. One dolaze u naletima vjetra i kiše i potapaju sve što dotaknu. Najstrašnije je to što se sjećam kako plivati, ali ne mogu se pomaknuti.
Ne razumiješ, Prijatelju, ali bolje je tako.
Kad bi shvaćao, to bi značilo da prolaziš kroz istu borbu. Nazovi to sebičnim, ali nadam se da me nikad nećeš razumjeti.
