Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Mi smo kao dva kraja istoga magneta.
To vjerojatno već znaš.
Tjednima ne pričamo i odlučim te pustiti. Uvijek sam govorila da se ne želim boriti za tebe, već uz tebe. Doduše, ne na glas, ali sudeći po cijeloj mojoj pojavi mislim da se to podrazumijeva. Uostalom, prevelika sam kukavica da bilo što toliko iskreno kažem na glas. Ako ništa drugo, barem to sigurno znamo oboje.
Onda se nešto dogodi. Ne znam, možda se Zemlja nakon toliko okretanja napokon nagne na pravu stranu i putevi nam se ponovo sretnu. Možda se poslože planeti u pravi položaj tek toliko vremena da ti dosadi šutjeti. Ne znam.
Ali volim te dane. Kad se smijemo i pričamo o glupostima jer znamo da ozbiljne teme ne dolaze u obzir. Ipak je oko nas gomila ljudi i svi već znaju da u ovom gradu i zidovi imaju uši.
Volim tvoj smijeh jer nikad, u ovih bezbroj puta kad sam ga čula, nije prošao neprošaran tvojim komentarima. Odzvanja i grije srce. Tjera osmijeh na lice.
Volim to što možeš pričati doslovno sa svima bez da ikoga ikad uvrijediš ili ne razumiješ. Pametniji si no što misliš.
Volim to što tako lako zamjećuješ sitnice, kao nitko drugi. Imaš suosjećajnost majke i zaštitničku nastrojenost oca. Savršena ravnoteža.
Jednom si me pitao, onako iz zezancije, kakvi mislim da bismo mi bili skupa. Nisam ti odgovorila iskreno. Ne znam je li me više bolio moj odgovor ili tvoj izraz lica kad si ga čuo. Voljela bih kad bi zidovi bar na tren prestali slušati. Voljela bih znati je li to pitanje, onako omotano šalama, bilo zapravo ozbiljno i tebi onoliko koliko je bilo meni.
U tom slučaju bi moj odgovor bio duži, dakako. Jer ja sam netko tko želi živjeti ali ga je strah. Vidim te kao što slikar vidi sliku kojoj želi dodati još jedan, završni, detalj. Mogu te ili dovršiti ili upropastiti, a to ne želim. Na ovom planetu već ima dovoljno slomljenih ljudi i rado ću se izmaknuti ako to znači da ćeš ostati sretan.
Želim reći da je odluka na tebi, jer je, ali me je strah onoga što ćeš odlučiti. Nazovi to sebičnim, ali me je strah ponovnog raspadanja.
Ne mogu protiv sebe, ne mogu protiv tebe i, definitivno, ne mogu protiv nas, čak i ako to "nas" zapravo ne postoji.
Molim se bogovima da mi na kraju barem djelić ovog mog kretenskog srca ostane na mjestu u grudima i glavnu odluku ostavljam tebi. Ja je donijeti ne mogu.
