Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Žao mi je što sam te zadržao do sada." Podignem glavu sa papira ispred sebe i pogledam Daria.
"Očekujem povišicu." Namignem i uzmem još jedan komad lješnjaka koji grickam umjesto večere koju nisam uspjela pojesti.
"Dogovoreno." Šef mi odgovori.
Započinjem spremati papire ispred sebe i još jednom uzmem lješnjak. Čim zagrizem, isti tren požalim.
Jaka bol dođe kad osjetim kako moj kutnjak puca. Suze krenu na moje oči od jake boli koju osjećam.
"Antonella, dobro si?" Dario me pita dok ja ne mogu ni glavu dignuti.
"Moj zub..." jedva izgovorim i zatim rukom uhvatim dio lica kroz koji mi probija bol.
"Kriste, bratić mi je zubar. Odmah ću ga nazvati."
"Nije potrebno, otici ću sama na hitnu." Promumljam, ali on me ne sluša. Mobitel mu je već na uhu.
"Nipošto, zar misliš da možeš voziti s ovom boli?" Kaže mi, a zatim se obrati osobi koja se javila na mobitel.
"Imam hitan slucaj. Mojoj radnici je izgleda pukao zub." Stane govoriti, jer osoba na drugoj strani nesto govori.
"Odlično, dovest ću je tamo onda. Odmah je primi." Prekine poziv, pa se okrene prema meni.
"Hajde... odvest ću te na hitnu. Dežuran je."
"Hvala ti."
Izlazimo iz hotela na parkiralište i Dario me vodi do svog crnog BMW-a X6, a zatim otvara vrata i smjesti me unutra. Upali auto i u tren oka je na cesti. Auto poskoći preko ležećih, a ja uzdahnem na jačinu boli svog zuba.
"Oprosti... brzo smo tamo."
"Nadam se da nije neki starac." Pokušavam se našaliti. Mrzim zubare.
"Nije, ali ne obećajem da će biti sasvim pristojan." Dario pogleda u mene. "Prošao je težak period, pa je u zadnje vrijeme ljut na cijeli svijet."
"Oh, znači netko kao ti?" To ga nasmije.
"Hej! Nisam ja ljut na cijeli svijet."
"U redu, nisi." Ponovno ga pogledam dok upravo parkira na parkiralištu hitne. "Samo na ženski dio svijeta." Dario ugasi auto, a zatim se okrene prema meni spreman obraniti se. Ali ga zvuk mobitela sprijećava u tome. Pričekam ga da završi s pozivom.
"Moram ići, dadilja mora hitno ići."
"U redu je, šefe." Pokušavam se nasmijati. "Poljubi Amaliu za mene." Izlazim van, pa se sjetim pitati.
"Dario? Kako se zove zubar kod kojeg trebam ići?"
"Vedran Novak."
"Oh, u redu. Hvala ti na vožnji." Pozdravim ga i promatram kako juri svojim autom s parkirališta.
"Bože, zašto si tako okrutan prema meni?" Mumljam samoj sebi i uputim se na hitnu, prema svom susjedu.
