Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Pogledam na sat. Pola noći je prošlo.
Mogu reći da se i radujem puknutom zubu jer će mi tako brže proći ova noćna smjena. Kažem svojoj medicinskoj sestri da se pripremi i sjednem nazad na stolicu. Prođe još pola sata dok konačno dođe Darieva radnica. Sestra ju uvude unutra, a ja iznenađeno gledam ispred sebe svoju susjedu.
"Ti radiš za Daria?" Upitam ju bez pozdrava.
"Pa, bok i tebi." Kaže mumljajući dok ulazi i stane ispred mene. "I da, jesam."
"Mali svijet." Kažem više za sebe i pokazem rukom kamo da sjedne. "Sjedni, molim te."
"Kako se to desilo?" Upitam je kad otvori usta i vidim napuknuti zub.
"Lješnjak." Nasmijem joj se, i kazem sestri da pripremi anesteziju.
"Nisi imala sreće. Nasloni glavu. Dobiti ćeš anesteziju i izvaditi cemo ostatak zuba."
***
"Gotovo." Kažem svojoj susjedi i odmaknem se od nje. Bacim rukavice sa svojih ruku u smeće i okrenem se prema sestri. "Možeš nas ostaviti nasamo na trenutak."
Žena koja radi za mene već nekoliko godina osmjehne se i zatim ode iz prostorije.
"Mogu ići onda."
"Da, evo samo da upišem podatke." Sjednem za računalo u ordinaciji i uzmem njenu zdravstvenu u ruke.
"Antonella..." Promrmljam njeno ime.
"Da, Vedrane."
"Znaš kako se zovem?" Upitam je.
"Piše ti na kuti." Pokaže prstom. "Također smo i susjedi."
"Ah, da." Ostatak vremena provedemo u šutnji i kad završim predam joj u ruke zdravstvenu.
U trenutku kad njeni prsti uhvate zdravstvenu, oko nas nastane mrak. Njena ruka odjednom uhvati moju, a ja posegnem u džep svoje kute po svoj mobitel. Osvijetlim prostor oko nas njime, dok ona još uvijek drži moju ruku.
"Jao, oprosti." Odmakne ruku, ali ja je svejedno uhvatim oko struka i približim sebi.
"Marta?" Zovnem ime medicinske sestre, na što se ona pojavi na vratima sa svojim mobitelom. "Što se desilo?"
"Izgleda da je nestalo struje u čitavom gradu." Pogledam kroz prozor i zaista sve je u mraku.
"Onda nam ne preostaje ništa drugo nego čekati. Idi vidi da li netko treba pomoć." Kažem joj i ona ode.
Antonella se krene micati od mene, ali ja je snažnije uhvatim oko struka i zadržim pokraj sebe. "Kamo ćeš?"
"Idem doma. Tko zna do kad neće biti struje."
"Ne ideš ti nikamo. Neću te pustiti da lutaš po mraku." Opet se miće od mene i ovaj put uspije u tome.
"Pusti me. Zvat ću dečka da dođe po mene." Ta rečenica i njena tvrdoglavost me još više naljute.
"Oh, koga? Sanjina?"
"Znaš ga?" Čujem zbunjenost u njenom glasu.
Posvijetlim prema stolu sa svojim mobitelom potražeći ukrasnu svijeću na baterije. Doktorica koja također radi na hitnoj kupila ju je kao ukras za stol. Sada mi je dobro došla. Upalim prekidać na njoj i ona osvjetli dio prostora.
"Znam ga jako dobro." Odgovorim na njeno pitanje. "I ne vjerujem da će ti se javiti sada." Pogledam na sat koji je na mojoj ruci.
"Hoće."
"Ne, ako je zapeo u naručju neke žene." Vrati pogled na nju i promotrim njenu reakciju. Približim se jedan korak prema njoj.
"Govoriš gluposti." Ponosno podigne svoju glavu prema meni. "Koja je tvoja namjera?"
Moja namjera? Osvetiti se. Za sve što mi je on učinio.
"Spasiti te na vrijeme." Još jedan korak naprijed i stojim na centimetar od nje. "Zašto bi bila s takvim gadom, kad možeš biti s nekim boljim."
"Što? Možda poput tebe?" Naruga se.
"Da, baš poput mene." Odgovorim i zatim nagnem glavu prema njoj.
"Što to radiš?" Krene korak unazad, ali je zaustavim svojom rukom oko njenog struka. Naglo je povučem prema sebi, na što ona iznenadeno stavi svoje ruke na moja prsa.
"Dokazujem ti da sam bolji."
A zatim je poljubim. Iznenađena je, pa iskoristim priliku i poljubim snažnije. Kad me osjeti, na trenutak se prepusti... nakratko prije nego se povuče od mene i zatim slijedi šamar na mom licu.
