Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Biti kum trebao je biti jednostavan zadatak. Ali trenutno se ne mogu uopće koncentrirati na svoj zadatak kuma svom bratiću Andreju.
Umjesto toga tražim pogledom svoju susjedu. Dogovorena kava ujutro u mojem stanu se nije dogodila. Antonella je pobjegla prije nego sam se probudio i zato je sada želim uhvatiti. Znam da mora biti tu. Ona je glavna organizatorica svega u Dariovom hotelu.
"Tražiš nekoga?" Valerija mi prilazi sa čašom viskija i ja je prihvaćam.
"Zašto misliš da nekoga tražim?"
"Veki, izgledaš kao vuk koja traži svoj plijen." Popijem viski u jednom gutljaju, a pred očima mi prođe Antonella brzim korakom i skrene iz prostorije za zabavu prema recepciji.
"Upravo sam vidio svoj plijen, vidimo se poslije." Kažem Valeriji i pobjegnem od nje. Čujem kako me brat zazove, ali ignoriram ga.
Antonella mi zamakne iza ugla, ali je brzo uhvatim. Kad stignem iza nje, uhvatim je za ruku i zaustavim.
"Kad ćeš mi prestati bježati?"
"Vedrane..." Okrene se prema meni i izmakne svoju ruku iz moje.
"To sam ja."
"Ne bježim ti, zašto si to pomislio?"
"Bježiš, susjeda." Priđem joj bliže i odmjerim. U crnoj jednostavnoj haljini izgleda predivno. Raspustila je svoju mekanu smeđu kosu. Dotaknem je prstima i prođem kroz nju. "Pitanje je zašto? Zašto si jutros pobjegla?"
"Kasnila sam." Glas joj zadrhti. "Morala sam sve ovo organizirati i..." Prekinem je.
"I morala si biti ovdje u šest ujutro? Jer tad sam se probudio i tebe više nije bilo."
"Ja..." Uhvatim je rukom za struk i približim sebi. "Vedrane, moraš prestati."
"Ne želim prestati." Poljubim joj obraz. "Uvlačiš mi se pod kožu. Više mi nije dovoljno sresti te samo na hodniku. Želim te, Antonella."
Antonella uzdahne i pogleda svojim očima u moje. "Trebam... ja moram..." Zažmiri, pa ponovno otvori oči. Ovaj put ne gleda u mene, gleda negdje daleko... udaljeno.
"Nemoj ništa govoriti. Razmisli, u redu?" Pomaz je svojom rukom po njenom obrazu. Krene se povlačiti od mene.
"Uživaj na zabavi, vidimo se kasnije." Okrene se i ode, a ja je ne zaustavim.
"Veki!" Andrej se pojavi iza mene. "Svugdje te tražimo, gdje si?" Krenem prema njemu.
"Evo me. Spreman da te oženimo?" Krenemo nazad prema zabavi.
"Rođen spreman." Osmijeh mu ne silazi s lica. Zaljubljen čovjek je najsretniji, nije li?
