Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Ulazim u Vedranov stan i pogledam sat na zidu njegove dnevne sobe. Ponoć i deset minuta.
Pa, bilo je i vrijeme da ovaj prokleti dan prođe. Pogledam njegov kauč u dnevnoj sobi i poželim se srušiti na njega i jednostavno zaspati. Tako sam umorna.
"Idem u sobu pronaći neku odjeću, može?" Vedran nestane u svojoj sobi, a ja odlučim stajati s obzirom da sam mokra od glave do pete.
Čitavi prošli dan mučila me savjest. Kako sam mogla uzvratiti poljubac Vedranu? Ja, koja imam dečka koji je toliko dobar prema meni? Kako li sam se samo prevarila. Nakon što sam odlučila iznenaditi Sanjina svojim dolaskom, ostala sam iznenađena ja. Scena djevojke i njega kako se ljube ispred njegovih vrata mi je rekla sve o tome kako moj savršeni dečko ipak nije ni blizu savršenstvu. Pobjegla sam. Hodala pješice po ovoj kiši vani, a on me slijedio do mog stana. Svađali smo se čitavim putem do zgrade, a zatim me slijedio niz stepenice do ulaza stana. Jednostavno nije htio odustati.
Iskrena da budem, ne znam što bi učinila da Vedran nije izašao jer sam na kraju svega Sanjina uplašila više nego ikada.
"Evo ga..." Vedran se pojavi ispred mene s ručnikom, svojom majicom i trenerkom. "Tamo je kupaonica, pa se možeš presvući."
"Hvala ti, spasio si me."
Kad se presvućem i vratim, Vedrana pronađem u kuhinji. "Mislio sam da bi ti godio čaj."
"Želiš li razgovarati?" Vedran me primi za moju ruku, dok u drugoj nosi čaj i povede me prema kauču.
"Ne, želim samo zaspati." Naslonim glavu na naslonjač i na trenutak zatvorim oči. Poželim da sam u svom krevetu, ušuškana u svoju deku.
"Zoran više nije ovdje, pa je druga soba slobodna. Možeš prespavati."
"Ne, ni slučajno. Popiti ću čaj i vratiti se po ključeve."
"Antonella, ponovno si tvrdoglava." Nasmije mi se, a na njegovim obrazima se pojave rupice.
Predivan je.
"Uvijek." Zagrizem jezik s obzirom na to da sam mu se poželjala izbeljiti.
"Barem jednom ne budi i prespavaj ovdje. Obećajem da neću iskoristiti pvu situaciju na bilo koji način. Prespavaj, a sutra ujutro ćemo popiti kavu i razgovarati."
"U redu." Osmijehne se i još jednom ugledam njegove predivne rupice.
"Hajde da ti onda pokažem sobu." Poljubi me u obraz, odvede u sobu i kao što je obećao ostavi me na miru.
