Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Onda, koja je tvoja priča?" Podignem glavu na Antonellino pitanje.
Večeras sam je odveo na večeru, a zatim smo došli u moj stan. Vrijeme provedeno s njom leti. Do sada sam znao da mi se sviđa, a sada znam da obožavam s njom provoditi vrijeme. Možda je ovo s njom zaista nešto više. Ono što mi je potrebno.
"Na što misliš?" Sjedimo u mojoj dnevnoj sobi. Njena ruka u mojoj.
"Znam da si zubar, znam gdje živiš. Pa znam skoro čitavu tvoju obitelj. Ispričaj mi još nešto..."
"Što želiš znati?" Podigne svoju linevu obrvu i razmišlja.
"Omiljena boja?" nasmije me.
"Hmm, zelena. Tvoja je... bordo crvena. Jesam li u pravu?"
"Kako si znao?" Gleda me u čudu.
"Promatrao sam te." Osmjehne mi se nježnim osmijehom, a zatim se uozbilji.
"A koja je tvoja priča sa Sanjinom? Odakle se poznajete?" Ne mogu reći da nisam očekivao to pitanje, jer jesam.
"Nas dvoje smo zapravo bili jako dobri prijatelji." Započnem priču.
"I u jednom trenutku prijateljstvo s njegove strane se počelo svoditi na to da meni uništi svaku vezu. No to nije bilo dovoljno, nego bi poslije mene on bio s njima. Svaka bi pala na njegovu priču, izmanipulirao bi njima kako njemu odgovara, a zatim bi ih ostavio kad mu dosade. I dalje nisam siguran zašto je sve to radio."
"O moj Bože. Tako mi je žao." Odjednom me zagrli.
"Posljednja djevojka... planirao sam s njom provesti život." Nisam to mislio izgovoriti, ali više nije bilo povlačenja.
"Nikolina..." Izgovorio sam njeno ime, a zatim zašutio. U mislima mi se pojavila slika nje, ona je sada sretna.
I ja mogu biti sretan...
Pogledam u Antonellu, suznih očiju me promatra i čeka da nastavim svoju priču.
I nastavim, ispričam joj našu priču koja je sada shvaćam odavno završila.
"Ona je sada sretna..." Zagrlim je kad joj ispričam sve.
"A ja sam sretan s tobom. Obećavam ti, susjedo da ću dati cijelog sebe u ovo. Želim pokušati ovo, s tobom."
Osmjehne mi se i čvrsto se prepusti mom zagrljaju.
