Plavooka

tre

I tako se Alessandra prisjećala svega što je vrijedilo, što idalje vrijedi, ali nije tu. To joj predstavlja bol i problem.

Vjenčanicu koju je trebala obući za vjenčanje sa Lucom, oblači za vjenčanje s nekim drugim. Nekom drugom će reći 'da'. Progutala je ogromnu i bolnu knedlu u grlu. Imala je prazan pogled, koji je u sebi ipak skrivao nešto. Tugu i bol.

To nije zbog toga što se treba udati za drugoga, već zato što je izgubila osobe, koje su joj predstavljale sve na svijetu. Njena mama je preminula na porođaju kada je trebala roditi Alessandrinog, dvije godine mlađeg brata. Nažalost, i beba je rođena mrtva.

Alessandra je to teško preboljela, sad još njen vjerenik, a umalo muž, i otac. Od porodice su joj ostali tetka i ujak Marcelo.

"Ajde Ale, vrijeme je." Rekla je njena tetka spustivši ruku na njeno rame.

Alessandru je to vratilo u stvarnost, te je samo klimnula glavom. Tetka joj je stavila veo, koji je padao nazad, skroz do kraja vjenčanice.

Drhtavom rukom je prihvatila bidermajer i sa tetkom krenula. Svo vrijeme je gledala u pod. Nije željela da prihvati činjenicu da je izgubila sve što je vrijedilo, a ni to da se mora udati za drugoga. No, to je želja njenog oca i tako će biti. Udat će se za Paula Dybalu.

Vjenčanje nije bilo veliko. Samo nešto Alessandrine porodice, koja se sastojala od njene tetke, dvojice ujaka, Piera i Marcela, njihove djece.. Tu je bila i Paulova mama, dva brata i dva najbolja druga.

Tetka ju je predala Paulu.

"Čuvaj ju." Reče njena tetka.

Alessandri je svo vrijeme glava bila spuštena.

"Da li vi, Paulo Dybala uzimate Alessandru Rossellini za svoju zakonitu suprugu?" Pitao je matičar.

"Uzimam."

"Da li vi, Alessandra Rosellini uzimate Paula Dybalu za svog zakonitog supruga?"

Alessandra je šutila neko vrijeme. Okolo se čulo meškoljenje.

"Gospođice Alessandra?" Tiho ju je dozvao matičar.

"Da." Izgovorila je.

"Onda vas proglašavam mužem i ženom. Možete poljubiti mladu."

Uslijedio je aplauz, koji i nije bio toliko glasan, s obzirom da je Alessandrina strana porodice bila u boli i žalosti. Prije sedam dana su pokopali Alessandrinog oca u Napulju, a Lucu u rodnom Lilleu. Alessandra ih je prva posjetila. Prvo oca, pa Lucu. Sve u jednom danu.

Alessandra je odbila da skine Lucin zaručnički prsten. Paulo je to ispoštovao, te joj je svoj prsten stavio na domali prst desne ruke.

Trebali su se poljubiti, ali je Alessandra blago okrenula glavu, te ju je Paulo poljubio blizu usana.

Vjenčanje je uskoro završilo, te su se svi počeli razilaziti.