Kiša

6. dio

Dok se Paulo sve više približavao našem stolu,ja sam postajala sve nervoznija i uzbuđenija.Kapljica znoja mi se spustila niz obraz a srce mi je sve jače i jače kucalo.Od nervoze sam pomalo okretala glavu i gledala u stranu i lupkala nogama o noge stola.

,,Zdravo.Ja sam Paulo"-reče sa osmijehom i pruži mi ruku.

Pružila sam mu ruku i ustala,još uvijek se rukujući sa njim.
,,Vi...Viktorija"-rekoh nervozno gledajući ga kao vanzemaljca.
,,Drago mi je Viktorija.Mogu li sjesti?"-reče i pokaza rukom na slobodno mjesto pored mene.
,,Da,naravno"-rekoh i automatski brzo klimnuh glavom.

,,Prvo dama".
Nasmijah se i sjedoh prva,a onda on pored mene.
Mirisao je savršeno.Bili smo izuzetno blizu jedno drugog jer je pored mene sa druge strane još uvijek sjedio Draxler, (Blago meni,jel da?Neka se obistini😂)te su njehove snažne ruke bile pripojene jz moje.Malo je popričao sa ostalim fudbaleria,a zatim se okrenuo ka meni.
Za to kratko vrijeme dok je razgovarao sa momcima sam ga promatrala.Još je ljepši uživo.Nosio je usku bijelu košulju koja je prikazivala njegove mišiće i crne pantalone.
Jednostavno,a savršeno.

Kada se okrenuo prema meni i pogledao me u oči,žmarci su prošli mojim tijelom.
,,I,kako si?"-upita me sa onim svojim slatkim smiješkom na licu.
,,Vanzemaljski,ti sjediš pored mene i gledaš me, kako treba da se osjećam,hoću da umrem od sreće ti mene pitaš kako sam.ŽENI ME LJUBAVI ŽIVOTA MOG!"-pomislila sam u sebi.
,,Odlično,hvala na pitanju.Ti?"-rekla sam ovo,mada mi je malo falilo da kažem ono što sa pomislila,posebno posljednju rečenicu💍.
,,Takođe,hvala".
U tom trenutku počela je neka spora,romantična pjesma.

,,Da li si za ples".-rekao je i pružio mi ruku.
WHAT?😱
,,Da,naravno"-rekoh sa osmijehom,dok sam zapravi u sebi skakala kao kengur.

Uhvatio me je za ruku,pomogao mi da ustanem i izveo me na podijum.
Jednu ruku je obavio oko mog struka,a drugom držao moju.Približio me je sebi tako da smo bili polu zagrljeni.
Nadam se da nije osjetio kako mi srce lupa.
,,Zašto ti srce toliko lupa?"-reče kroz smijeh.
Zemljo otvori se.Hvala.
,,Ma ne,čini ti se"-nisam htjela da govorim kako sam veliki fan,da ne bi pomislio kako sam samo još jedna obožavateljka ,koja će čim joj se ukaže prilika govoriti svima kako je plesala sa Paulom Dybalom.
Dok sam plesala sa Paulom,ugledala sam Kyliana koji je takođe u tom trenutku pogledao u mene,a zatim me pogledao iznenađenim pogledom i pokazao mi ,,lajk".
Na ovaj njegov ,,lajk" sam morala da se nasmijem.
Paulo me je čudno pogledao.
,,Izvini,vidjela sam prijatelja pa sam se njemu nasmijala".
Klimnuo je glavom.
Plesali smo,a ja sam se osjećala kao na oblacima.U njegovom naručju,uz romantičnu muziku,osjećala sam se kao u raju.Njegova snažna ruka na mom struku doprinijela je samo da se još više unervozim.Željela sam da plešem sa njim zauvijek.

Ali,ovo je samo pjesma koja traje oko 3-4 minute,kao i svaka druga.Mada te tri minute činile su se kao vječnost.
Savršena vječnost.

Kada je pjesma završila,svi parovi su se odmakli jedni od drugih,kao i nas dvoje, i svi su počeli da aplaudiraju.
Vratili smo se na svoje mjesto i razgovarali.Razgovarali smo o svemu,i ja sam se vremenom oslobodila i pričala sa njim opuštenije.
Čudno je to,kada razgovaraš sa svojim idolom i onda shvatiš da je to samo još jedna normalna osoba,kao i svaka druga.
Dobro,i Kylian je fudbaler,ali on je i previše normalan,barem meni.Mislim,on nije normalan,on je lud,zato i jeste normalan.
Dok sam sjedila primijetila sam jednog plavog momka kako gleda u mene.Sigurno je fudbaler.Nisam baš mogla da ga vidim, jer je bio daleko.
Uglavnom,koncentrisala sam se na razgovor sa Paulom,pored kog sam od sreće sijala kao zvijezda.

,,Želiš da izađemo malo napolje?"
,,Može,naravno".
Izašli smo napolje i malo razgovarali.
,,Imaš dečka?"-upita me neobavezno.
,,Ne.Zašto?"
,,Onako pitam"-klimnula sam glavom.
,,Ovaj...Drago mi je što sam te upoznao.
Šteta što traje ovako kratko.Volio bih te ponovo vijdeti.Pa,ovaj,mislio sam ako si slobodna koji dan,da mi daš broj pa da mogu da te nazovem?"-govorio je pomalo nervozno,povremeni gledajući u pod i češkajući nervozno vrat.Izgledao je tako preslatko.

,,Mislim,ako ne želiš,u redu je,znam da si me tek upoznala i to,sve je u redu ako n..."
,,Hoću,slobodna sam"-prekidoh ga u sred rečenice i odgovorih mu sa osmijehom.
Široko se osmijehnuo.
,,Odlično.Hoćeš li da mi daš broj?"
,,Naravno,piši.+33..."-u tom trenutku počeo je jak pljusak.Uspaničili smo se,ja posebno.
,,Moram da idem,izvini".-rekoh i spremih se sa trčim po Kyliana da me odveze kući.
,,Čekaj,odvešću te kući".
,,Ali,Kylian..."
,,Reći ću mu ja da si otišla sa mnom".
Klimnula sam glavom i ušla i njegov auto.
Bila sam potpuno mokra.
,,Sva si mokra,uzmi"-reče i pruži mi svoj sako,koji je bio suv jer ga je držao u rukama.
,,A ne,ne treba..."
,,Uzmi,mokra si".
Uzela sam sako i zahvalila se,te ga i obukla.Mirisao je na njega.

Rekla sam mu gdje živim te me je odvezao kući.Izašla sam iz auta i zahvalila mu se,a on je sačekao da uđem pa je onda otišao,da bude siguran da sam sigurno ušla.

Zatvorila sam vrata i ugrizla se za donju usnu,te se spustila uz vrata.Zatim sam ustala i počela da skačem i pjevala sam sve dok nisam legla u krevet.
Zaspala sam sa Paulovim sakoom pored sebe.
Ako nisam fangirl-ovala pred njim,fangirl-ovaću kod svoje kuće.
Nemam svako veče priliku da kući dođem u sakou Paula Dybale.
Zaspala sam sa velikim osmijehom na licu.

POGLEDAJTE FOTOGRAFIJU!😍😍😍