Kiša

17. dio

Otvaram oči i zatičem nepoznatu prostoriju.
Glava me boli.
Ne znam gdje se nalazim.
,,Dobro jutro"-reče veoma poznat glas otvorivši vrata.

,,Šta ja radim ovdje?"-upitah ga pospano.
,,Sinoć si se napila kao letva"-reče kroz smijeh.
,,O Bože"-rekoh postiđeno.
,,Čak si htjela da se skineš na stolu".
,,Šta sam?!"-rekoh zaprepašćeno.
,,Šalim se"-reče glasno se smijući.
Pogodila sam ga jastukom.
,,Zašto me nisi odvezao kući?"
,,Nisam imao ključ. I nadam se da ti krevet nije neudoban, ovdje niko nije spavao sto godina, pošto je ovo gostinjska soba, a nemam goste često na pidžama partiju".
,,A da. Pa dobro. Hvala ti. I šališ se? Ovo je najudobniji krevet u kome sam ikada spavala".
,,U redu je. I drago mi je"-reče prijateljski se osmjehnuvši.

,,O Bože, moram ići. Treba da se nađem sa Paulom"-skočih sa kreveta.
Uzela sam torbu i požurila ka vratima.
,,I Kyliane, hvala ti"-rekoh i izađoh iz njegove kuće.

Požurila sam ka svojoj kući i brzo se spremila nakon što sam ušla.
Sa Paulom sam se sinoć dogovorila da se nađemo u 12 ako se dobro sjećam.

Krenula sam mjestu gdje se nalazimo. Nije ga bilo. Pogledala sam na sat i vidjela da je 10 do 12. Nisam zakasnila. Pozvala sam ga.
,,Halo"-reče malo iznervirano.
,,Halo. Gdje si?"
,,Gdje sam ja? Gdje si ti? Čekao sam te pola sata".
,,Kako? Zar se nismo dogovorili u 12 sati?"
,,Ne, dogovorili smo se u 10, da idemo zajedno na doručak".
Stvarno ne treba da pijem. Ja se ničega ne sjećam.
,,Zar jesmo?"
,,Da, Viktorija, jesmo. Ti se ni ne sjećaš našeg dogovora"-govorio je iznervirano.
,,Paulo, izvini molim te. Sinoć sam malo popila i danas sam se uspavala. Jedva se ičega sjećam. Ali vidiš, bar se sjećam da smo se dogovorili"-pokušavala sam da se izvučem.

,,Ma je l' ?"-popuštao je.
,,Daa. Nadam se da nisi ručao. Požuri, čekam te u restoranu".
,,Rasmisliću".
,,Hajde, hajde".
Naručila sam sok i čekala ga
I zaista je došao.

,,Znala saam"-rekla sam veselo.
,,Još uvijek sam ljut".
Napravila sam ,,puppy face".
,,Ali, možda poljubac može da me odljuti".
Približila sam mu se i poljubila ga u obraz.
,,Ne taj poljubac".
Ovaj put sam ga poljubila u usta.
,,Sada više nisam ljut"-reče i nasmija se, te i ja za njim.

,,E, za ono ćeš da mi se odužiš. Večeras izlaziš sa mnom na večeru".
,,Hm...razmisliću"-govorila sam šaljivo.
,,Aha. Dolazim po tebe u sedam".

Još malo smo razgovarali te me je on odvezao kući.
Čim sam se presvukla, stigla mi je poruka od Raquel.

,,Toliko o Antoineu. Ima djevojku. :( "-glasila je poruka.
Znoj me je oblio.
,,Ozbiljno? Kako znaš?"
,,Svi na internetu pričaju o tome. Za pet minuta će na tv-u biti čak i fotografija, valjda kako se ljube".
E sada sam zaista počela da paničarim.

Pozvala sam Raquel na telefon.
,, I šta kažeš, ima djevojku?"-pravila sam se luda.
,,Da. Bar svi to govore. Stvarno ne razumijem momke koji imaju djevojke a prema drugim djevojkama se ponašaju kao da će ih zaprositi iste sekunde. Mislim, Antoine je samo plesao sa mnom, iako je taj ples meni značio sve na svijetu, njemu nije jer sam za njega samo fan. Ali ima momaka koji budu sa dvije cure odjednom".
,,Svašta. I šta kažeš, ne znaš ko mu je djevojka?"
,,Ne, saznaću sada. Počinje emisija. Prije neki dan su vidjeli da se poljubio sa nekom djevojkom. Bilo je to valjda prekjuče".

Znači zaista sam ja. Mislim nisam mu djevojka, ali to sada čitav svijet misli. Zašto se nisam sklonila? Zašto sam mu dopustila da me poljubi. I još mu uzvratila.
Ovo sebi neću oprostiti.
A neće mi ni Raquel, ako je ne spriječim da vidi video.

,,Ovaj, Raquel, znam da želiš da gledaš video, ali možeš li molim te nešto da pogledaš?"
,,Šta?"
,,Da pogledaš samo da li sam kod tebe ostavila svoju žutu fasciklu?"
,,Uh, hajde, bolje ti je da je ovdje, ne želim da propustim ovaj video".
Upravo gledam u fasciklu. Na stolu ispred mene je. Ali toga sam se prvo sjetila.
Istovremeno sam gledala i tu emisiju na tv-u i upravo prikazuju fotografije.
Povraća mi se dok ih gledam.
Teško je prepoznati osobu, ali Raquel bi me sigurno prepoznala, jer se primijeti moja zgrada,a i prepoznala bi me svakako.

,,Nema je".
,,Pogledaj još malo".
,,Uh"-reče ona.
,,Izvinii. I hvala ti, najbolja si".
Završili su sa Griezmannom i ,,njegovom djevojkom" i promijenili temu".

,,Ups, evo je našla sam je, kod mene je ipak"-rekoh joj.
,,Ti se šališ? Bolje je da...VIKTORIJA! PROPUSTILA SAM VIDEO ZBOG TEBE!"
,,Nije ga ni bilo, rekli su da će biti sutra ili prekosutra ipak"-slagala sam je.
,,Kako god, bolje da ništa ne ,,ostaviš kod mene" do tada"-reče i iznervirano završi razgovor.

Ne želim da je lažem, ali to je bolje za sve nas.
Bilo mi je dosadno te sam gledala filmove, a kasnije tražila šta da obučem.
Spremila sam se ubrzo je i Paulo došao.

Došli smo u neki lijep restoran.
Bio je to jedan brod malo udaljen od obale na koji se stizalo preko drvenog, modernog mostića. Most je bio zaista mali, jer brod nije bio dosta udaljen od obale, i bio je, naravno, pričvršćen.
Brod je bio veliki i imao je ,,bašticu" napolju i bio je uređen i unutra.
Napolju su bile lampice i bilo je zaista romantično.
Nikoga nije bilo osim nas.
Konobar nam je prišao i pozdravio se sa nama i pokazao nam put do stola.
Sto je bio veoma lijep. Imao je satenski, bijeli stolnjak i na sredini u vazi okruženoj svijećama buket crvenih ruža.
Paulo mi je izvukao stolicu da sjednem, a zatim je i on sjeo prekoputa mene.

,,Ovo je za tebe"-reče i pokaza na ruže u vazi.
,,Hvala ti. Kako znaš da volim ruže?"-rekoh izvadivši i pomirisavši ruže, koje vratih u vazu da se ne osuše.
,,Eh, znam ja sve"-reče i nasmija se, te i ja zajedno sa njim.

Malo smo razgovarali, te je i hrana ubrzo došla.
Paulo nam je već unaprijed naručio specijalitet restorana.
,,Izvolite. Ubrzo stiže i ostatak, a vi uživajte u specijalitetu večeri".
Pomislila sam da je mislio na hranu, ali su nakon par minuta ušli muzičari.
Pogledala sam u Paula začuđenim pogledom, a on se samo nasmijao.

Kada smo završili sa jelom, Paulo mi je prižio ruku i upitao me za ples.
Ustala sam te smo plesali uz prelijepu, romantičnu pjesmu na španskom jeziku.
U Paulovom naručju sam se osjećala sigurno i kao kraljica. Paulo je zaista savršen. Prije par godina bih po čitav dan sjedila u njegovom dresu i gledala sve njegove moguće utakmice, videe, intervjue...
A sada, plešem sa njim gledajući ga pravo u njegove savršene oči, dok mi srce lupa i ,,govori" njegovo ime i dok se sva topim u njegovom naručju.

Kada se završila pjesma aplaudirali smo muzičarima kojima je Paulo platio i kada sam htjela da sjednem na svoju stolicu, počela je moja omiljena pjesma.

,,I Will Always Love You".

Pogledala sam u Paula koji mi se blago približio i uhvatio me za ruku.
Gledao me je pravo u oči.

,,Viktorija, želiš li da budeš moja djevojka?

Uživajte drage moje!😘
Komenrarišite kako vam se dopada❤
Volim vas!❤
Ii bližimo se hiljadi, i ide specijal čim bude 1000 čitanja!😋

A ja sam opet prešla 1000 riječi, sve ukupno 1229😂.