Danas sam probuđena sunčevim zraka,takva jutra najvise volim. Ustala sam se,obukla običnu bijelu majicu i traperice. Sišla sam dolje u kuhinju i osjetila miris palačinki,to mi je najsavršeniji doručak. Misli su mi lutale, ne znam ni sama gdje. Večeras je najvažnija utrka,zapravo jedna od važnijih u mom životu. Onaj ko bude prvi osvaja 300.000 tisuća kuna,to je pola novaca za operaciju... pojela sam doručak i pustila crtić Rosaliji. „ljubavi,ja moram nesto ici obaviti,nemoj raditi nered,sjedi ovdje i cekaj tetu. Molim te,jako mi je važno“ poljubila sam ju u čelo i snažno ju zagrlila. Uzela sam svoju crnu,kožnu jaknu i izjurila sam van. Na pola puta sam se sjetila da sam zaboravila zaključati,a ona je ostala sama. Brzo sam okrenula volan i dala po punom gasu. Kada sam došla vrata su bila otvorena. Izletila sam iz auta i trčeći ušla u kući. Nije bilo nikoga,Rosalija je i dalje sjedila na dvosjedu gledajući svoj crtić. „već si se vratila?“ upitala je sa velikim smješkom,koji sam ja obožavala..to bi mi uljepšalo dan. „nažalost nisam srećo,zaboravila sam nešto uzeti...vidimo se“ mahnula sam joj a ona je uzvratila mašući mi sa svojom malom rućicom. Ovog puta sam zaključala. Krenula sam van ali me zaustavio tetin glas „kamo ideš mlada damo? Nemoj mi reči da ideš..“ prekinula sam ju jednim zagrljajem „ znaš di idem,ali me svejedno pitaš. Osim toga izgledam li ti ja ko neka dama?!“ namignula sam joj i potrčala prema autu. Gledala me dok odlazim u nadi da ću ipak izići iz auta,ali naravno nisam. Vozila sam punom brzinom do Obiraha. To je posebno mjesto di se priprema za svoje trke. Kada sam došla,neki auto je već bio tamo. Pa ko je mogao znati za ovo mjesto?? Ovdje je jedino moj tata vježbao i ja, no sada je neko drugi ovdje. Ljutito sam ulatila sa svojim autom i skoro se sudarila s njime,zaokrenula sam na vrijeme. Netko je izašao iz auta i derao se. Spustila sam proze i ugledala dečka kako se dere. Izašla sam iz auta. X: Pa jel ti gledaš di voziš? Upravo si mi auto okrznula!“ pogledao me sa svojim plavim očima, izgledao je nekako obično ali opet drugačije. Ni malo mi nije bilo žao, ovo je moje mjesto. „pa da nisi gdje ne trebaš biti,ovo se nebi dogodilo“ rekla sam mu smirenim ali potpikavajućim glasom. Koliko god se trudila,pogled bi mi uvijek završio na njegovim plavim očima. „ma o čemu ti pričaš,ovo mjesto je za profesionalne vozače a ne za razmažene curice poput tebe“ ovog puta je on potpiknuo mene i to pošteno. Pogledala sam ga ljutitim pogledom,iskreno htjela sam mu opaliti šamar ali uspjela sam se suzdržati. Uzdahnula sam,okrenula se i htjela ući u svoj auto. „ istina boli. Samo ne znam što će dami popu tebe ovakva mašina“ iznenađeno je pogledao moj auto,a zatim mene. Odmjerio me od glave do pete. Krenula sam prema njemu i unjela sam mu se u facu „možda zato što sam iskusnija i bolja vozačica od tebe?“ nasmijala sam mu se,ali onako sarkastično. „ što,nemaš nista više za reči?“ upitala sam ga i gurnula ga. On je stajao i gledao me,bolje rečeno odmjeravao me. Susreli su nam se pogledi. Prošao me čudan osječaj,neki savršeni trnci,predivna toplina. Taman kada sam se okrenula progovorio je „ ti? Bolja od mene? Nemoj me nasmijavati! Ako misliš da si bolja,dođi večeras na poznate trke“ nasmijala sam se jer sam znala da večeras baš tamo i idem,imat ću priliku pobijediti ga. Iako moram priznati,ono što sam vidjela zapanjujuće je, dobro vozi.. ma što ja to pričam?! Nitko ne vozi bolje od mene,nitko. „važi,vidimo se večeras dječace, samo ovdje kada izgubiš nema mame da te tješi“ odlučno sam mu rekla i on se nasmijao,ušao u auto i namignuo me onako zavodnički te otišao. Dignuo je prašinu za sobom.. i vani i u meni. Guuh,mrzim ga..valjda. Nastavila sam sa svojim vježbama i danas mi je išlo bolje nego ikada. Nisam odmah otišla doma jer sam znala da će teta početi sa svojim pričama kako ću jednog dana stradati baš kao i moj otac. U jednu je ruku bila upravu no i ako ću ikada umrijeti želim da je to od utrke,želim uživati u zadnjim trenucima u životu.. otišla sam do jedne dvorane za hip hop ples. O da i tamo se ispucavam i to vrlo dobro. Muzika je treća najvažnija stvar u mom životu. Ušla sam i skinula jaknu i majicu te ostala u sportskom grudnjaku. Pustila sam da me danas ritam nosi,plesala sam na pjesmu srceam & shout. Ako se pitate,nisam bila u nikakvoj grupi ili tako nešto. Dobivala sam ponude ali nijednu nisam prihvatila. Neki govore da i dobro pjevam ali ne razmišljam o tome jer trke su jedino što trebam i što želim. Odjednom je policija upala u kafić,bili su naoružani i sa štitovima. Gledala sam koji vrag se dešava,pokušala sam se progurati ali jedan me policajac jako gurnuo i pala sam na pod. Odjednom sam čula glas „kako se to ponašate prema djevojci?!“ glas mi je bio poznat ali od boli u trbuhu nisam se mogla sjetiti. Napokon sam uspjela ustati i kada sam se okrenula opet su se moje oči susrela sa plavookim dečkom. Pokazao mi je na stolicu da sjednem kako bi mi bilo bolje, ne znam zašto ali sam ga poslušala. „Ovo ne znači primirje“ uputila sam mu ove riječi i svoj pogled. Nasmijao se „nisam ni mislio, ali nije fer da se tako ponašaju, to je sve“ uzeo je jaknu i sjeo za drugi stol. Sa njim su bili neki deči. Nazvala sam prijatelja koji je bio glavni u utrkama,on je slagao vrijeme i mjesto. „Magst? Molim te daj povuci neku vezu da me puste iz ovog jebenog kafića!“ rekla sam no policajac me udario po ruci i mobitel mi je ispao. Poludila sam,mrzim takve ljude. Nisam više mogla izdržati pa sam se po običaju odlučila uvaljiti u nevolju. Ustala sam i unjela se policajcu u facu „čovječe koji je tvoj problem? Jesam uhićena ili optužena pa da se tako ponašaš prema meni, a?“ policajac me pogledao i zderao se na mene „ako se ne smiriš uskoro češ završiti u zatvoru tako da začepi i sjedni!“ gurnuo me na stolicu. Ja sam opet ustala,naj plavi dečko me pogledao i osmjehnuo se. „ti si malo problematična ha?“ reko mi je policajac. Samo sam kimnula glavom i taman kada sam mu htjela nešto reći,onaj plavooki dečko je ustao „ ajde smiri glasnice malo,jel može?“ i gurnuo je policajca. Ovaj dečko me štitio a ni ne znam ga kao ni on mene. Sviđalo mi se što me branio ali nisam htjela da se uvali u nevolje, barem ne zbog mene. Taman kada sam htjela i ja reagirati jer ga je policajac udario u kafić je uletio Magst. „alo frende,ajde ih pusti to su mi prijatelji a trebam ih.“ Ček malo? Prijatelji? Zašto množina,ja sam jedna. Otpeljao je mene i plavookog dečka van. „ti znaš ovu malu?“ pitao ga je plavooki dečko kojem još uvijek nisam znala ime. „ pa jel se šališ,ona je moj favorit“ nasmijala sam se i zagrlila ga s leđa. „favorit u čemu?“ upitao ga je zbunjeno,ali svejedno se osmjehnuo. „pa u trkama..do sada je nitko nije pobijedio Liame,mala je bomba“ aha,znači zove se Liam...pristaje mu nekako. Smireno ali opet uzbuđujuće. Kada sam htjela nešto dobaciti zderala sam se „gdje je moj auto?!“ Liam me pogledao i vidio je da ludim i imao je pravo u potpunosti. „gdje je moj auto,gdje je?!? Zderala sam se iz svih petnih žila. Magst je uputio zabrinjujući pogled,ali nije se brinuo on za auto nego za mene..zna što bi sve napravila za svoj auto. Sve mi diraj ali ne i auto. Opet sam se isto zderala i jako udarila šakom o metalni stup. Nisam ni primjetila da mi je takla krv malo. „ipak zna planuti i udariti“ dobacio je Liam. „ako ne želiš da se na tebi ispucam rađe zatvori ta usta da ih ja nebi morala zatvoriti“ uzvratila sam sa povišenim i sarkastičnim tonom. Opet smo na početku...svađamo se ponovo. „a kako bi mi ih zatvorila? Svojim ustima?“ uh sad je pretjerao,zaletila sam se prema njemu u namjeri da ću ga udariti šakom ali sam se zaustavila kada sam čula svoj auto..da znala sam ga prepoznati po zvuku. Odjednom je izašao neki lik i kada je mene skužio pokušao je pobjeći ali je sa vratima zakačio svoju jaknu i nije se mogao ni pomaknuti. Doletila sam doslovno do njega i udarila ga,zapravo zadala sam mu više udaraca. Nos mu je krvario i imao je podljev ispod oka,htjela sam nastaviti ali me Magst doslovno dignuo u zrak i dao me Liamu dok je on puštao dečka. Ja sam Liama udarala svom snagom po leđima da me pusti. „ajde smiri se ovako i onako mi nemožeš pobjeći. Priznajem jaka si ali ne kao ja. Usput imaš dobru guzu“. Ajme kako me živcira, malo sam se sputila i nogom sam ga uspjela udariti u međunožje ali ne dovoljno jako,primio mi je noge i polegnuo me na pod te je legnuo na mene. „ sada se ne možeš ni pomaknuti“ gledali smo se ravno u oči i ne znam zašto ali smirila sam se na neki način. U jednom trenutku se dignuo kada je shvatio da je Magst uspio osloboditi dečka. Ja sam i dalje ležala dolje. Magst je otišao, kada je Liam skužio da ja još ležim dobacio je „znam da sam te ostavio bez daha,treba umjetno disanje?“ nasmijao se onako provokantno kako je samo on znao. Ja sam okrenula očima i ustala se. „ne laskaj si“ izgovorila sam no on me još zainterisanije pogledao. Koliko mi je smetao njegov pogled toliko sam i uživala. Sjela sam u auto i otišla doma. Za 4 sata počinju utrke. „doma sam“ viknula sam kada sam došla. No nitko nije odgovarao,inače je uvijek netko doma. Odjednom sam začula plač. Nije se vljda nešto dogodilo Rosaliji?! Brzo sam dotrčala u sobu i vidjela tetu kako plače, u ruci je držala jaknicu od Rosalije. „di je Rosalija?!“ upitala sam ju ali nije odgovarala. „pitala sam te nešto“ zderala sam se ali i dalje je samo plakala. Došla sam do nje i ponovila pitanje,ovog puta je digla pogled a oči su joj bile crvene od plakanje. „ona je...“
