Volim te. To je sve što se nalazilo na jebenom papiru! Mislila sam da će me njezina smrt slomiti,ali nije. Njoj je sada bolje. Spremila sam to pismo i krenula prema Stefanovoj kući. Auto sam parkirala ispred njegove kuće. Odlučila sam neko vrijeme prestati sa autima. Liam i Stefan su sjedili na dvosjedu i kada su čuli otvaranje vratiju pogledali su me. Liam je naglo ustao i brzinom svjetlosti došao do mene „da više nikada ono nisi napravila jel ti jasno?“ – zderao se na mene. Stefan me samo promatrao. Gurnula sam Liama u stranu kako bi mogla proći. „upravo sam ti nešto govo...“ –prekinula sam ga. „pa valjda mogu prvo pozdraviti svoga dečka?“ – ruke sam usmjerila prema Stefanu. „molim?“- naglo je spustio jačinu svoga tona. Nisam zaboravila za „osvetu“. „što se čudiš?“ – upitala sam ga. „spremi se,idemo odavde! Odmah!“-povukao me za ruku,ali Stefan je došao do nas i gurnuo ga. „da je nisi ni taknuo,jel ti jasno?“- pod dojmom sam. Dva dečka se tuku zbog mene,ispadam kao neka zla kučka,ali tako je. „Liame,višak si!“-pokazala sam mu na vrata. „ovo namjerno radiš,ali zažalit ćeš“ –izašao je van i snažno zalupio vratima. „hvala ti...“-nisam znala što drugo da mu kažem, nakon svega. „zašto mu to radiš ako ga voliš?“- usmjerio je svoj pogled prema meni i mahnuo ramenima. „komplicirano je.“- pogledala sam u pod. Stvarno je bilo komplicirano. „volim ga ali...volim i tebe.“ – ne znam zašto sam ovo rekla,alli jednostavno jesam. „kako misliš voliš me?“- zbunjen je bio, nezamjeram mu.. sjela sam na dvosjed dok je on još uvijek stajao i promatrao me. „zašto mi onda nedaš priliku?“- raširio je ruke i podignuo obrvu. „ne znam.“- rekla sam mu i otišla u sobu i zaključala se. Toliko toga se desi na jedan usrani dan! Skinula sam se,ostala sam samo u majici na bratelice i nekim kratkim hlačama. Baš kada sam planirala leći,začula sam kucanje na vratima od svoje sobe. Otvorila sam vrata „moramo razgovarati.“- rekao je i ušao. „kasno je Stefane,sutra ćemo.“ – pokušavala sam ga odgovoriti,ali bezuspješno. „zašto se igraš samnom?“ – upitao me. Baš mi je sad još i ovo trebalo. „ne igram se,jednostavno...“- prekinuo me njegov prilazak k meni. Naslonio se na mene svom svojom snagom. „daj mi priliku.“ – prošaptao mi je na uho, prošli su me trnci. Prije nego li sam išta uspjela reći njegove usne su se već našle na mojima. Nisam imala snage pomaknuti se. Stavila sam svoje ruke oko njegovog vrata i šapnula mu „nemoj me i ti razočarati.“ – osjetila sam osmijeh na svom vratu i u sekundi sam ležala na krevetu,a on na meni. Svojim usnama je šetao po mome tijelu. Svaki dio kože bio je pokriven njegovim poljupcima. Uživala sam, bio je toliko nježan ali i grub. Ujutro kada sam se probudila,njega nije bilo pored mene. Soba je bila sva u neredu,samo sam se nasmijala. Ustala sam,otuširala se i obukla.Nikoga nije bilo doma, pa sam razgledavala kuću. Ušla sam u Stefanovu sobu. Našla sam gitaru u njegovoj sobi. Sjetila sam se kako me mama učila svirati gitaru,bila je pjevačica. Odlično je pjevala, obožavala sam njezin glas. Iako dugo nisam svirala,sjećam se još kroz maglu kako se svira. Počela sam svirati i pjevati i'm survivor. Mama i ja smo sjedile pokraj prozora, uvijek mi je govorila da imam smisla za glabu i pjevanje. Jedno popodne, dok je pada kiša mama se mučila sa pjesmom. Nikako nije mogla naći neki savršen tekst, tako da sam joj odlučila pomoći. Tako je nastala pjesma I'm survivor. Svaki puta kada bi mi ruka prošla gitarom,pobjegao bi mi smješak na lice. Toliko sam se uživila da nisam ni shvatila da je Stefan na vratima. Tek kada je nešto rekao, primjetila sam ga. „nastavi.“- rekao je i prišao mi. Nisam ga poslušala,ispustila sam gitaru iz ruke i zagrlila ga. Bio mi je potreban njegov zagrljaj. „sjetila sam se mama, a potom i Rose..“- prošaptala sam mu na uho., te me još jače stisnuo u svoj zagrljaj. „bit ćeš dobro,ja sam ovdje“- poljubio me. „morat ću ići obaviti nešto vezano za klub..oćeš moći ostati sama?“ – upitao me, dok su se njegovu ruke i dalje nalazile na mome struku. „naravno,idem...idem na vožnju.“ – znam da sam rekla da neću ići,ali je jače od mene. Morala sam se ispuhati na nečemu. „ok,budi pažljiva Katcar.“ – pogledala sam ga zbunjeno. „kako si me to nazvao?“- nasmijala sam se,jer iskreno,stvarno je zvučalo smiješno. „što se smiješ mala.“ – poljubio me i otišao. Pretpostavljala sam da će i Liam biti tamo, hvatala me trema jer ću ga vidjeti. Zujala sam po kući. Vidjela sam neke stepenice, koje su vjerovatno vodile do tavana. Pošto smo već zaključili koliko sam radoznala,krenula sam tim stepenicama. Gore se nalazio krug na podu i u njemu samo svijeće. Na zidovima su bile slike od nekog dječaka. Izgledalo je pomalo zastrašujuće. Promatrala sam slike i jedna od njih zapela mi je za oko. „taj dečko mi je poznati.“ – prošaptala sam, osjetila sam nečiju ruku na svom ramenu. Od straha sam tu osobu udarila svom snagom u trbuh. Kada sam se okrenula vidjela sam Stefanovog tatu. „ajme! Oprostite!“ – kleknula sam na pod na kojem je i on ležao zbog mene. Pomogla sam mu da ustane, čim je ustao gurnuo me. „moj sin nikada nije imao ukusa za djevojke! Ali ti si mu vrhunac najgorih cura.“- zderao se na mene,naslanjajući se na zid. „bez obzira na sve,nemate pravo tako smnom razgovarati!“- uzvratila sam mu, upirući svoj prst u njega. „ dušo,zasitit će te se. Nemoj misliti da si nešto posebno. Imao ih je na tone, ti si samo njegov trofej.“- Nikada mi nije pričao o svojim curama, niti me zanimala njegova prošlost. „briga me, vi me ni ne znate.“- raširila sam ruke i krenula prema stepenicama. Uhvatio me za ruku „savjetujem ti da odeš.“- toliko me jako stisnuo,bila sam sigurna da će ostati trag na mojoj ruci. Maknula sam se od njega i otišla u „svoju“ sobu. Trebala bi vjerovati Stefanu,ali ovo što je njegov otac rekao,stvarno me mučilo. Opet sam otišla u njegovu sobu, možda nisam trebala ali svejedno sam mu prekopala po ladicama. Ničeg nije bilo, ni slike, ni pisama. Ničega. Bilo je kasno,krenula sam na utrke. Došla sam među prve natjecatelje. „dušo,dugo nam nije bilo pobjednice!“- zderao se na mikrofon i u tom trenu osjetila sam tonu pogleda na sebi. Mahnula sam i otišla do Magsta. „hoće li doći..Liam?“- ne znam zašto me bilo briga,ali htjela sam ga vidjeti, no opet nisam htjela da vidi da ga volim. „hoće.“- čim je to rekao,začula sam glas motora. Jako dobro sam poznavala taj zvuk,okrenula sam se i vidjela Liama kako izlazi iz auta. Pogledi su nam se susreli.....
