Vrata mi je otvorila jedna dobro građena plavuša. Odmjerila sam je od glave do pete,što je najvažnije..bila je u njegovoj majici. „tko je to?“ cula sam njegov glas iz pozadine. Oba dvije smo samo gledale jedna u drugu i promatrale se. „pito sam tko je t..“ zastao je kad me vidio na vratima. Nije me ocekivao,a ne bi ni trebala tu biti ali što sada. „sori što smetam..“ nisam znala šta drugo da kažem,bilo mi je neugodno. „što trebaš? Dani odi unutra sad cu doci“ pitao me te potom tu curu poslao unutra. Gledala sam ga i osjećala sam ljubomoru, iako ne bi trebala. „ovoga,jel bi mi mogao posuditi svoj auto?“ pogledala sam ga i molila Boga da me grubo ne odbije. „trazis me da ti svoj auto posudim?!“ naglasio je auto. Spustila sam glavu prema dolje i ostala bez riječi. Ne znam zašto,ali htjela sam da me zagrli i to onako snažno,no da..on ima curu očito. „ili se planiras sa curom ići voziti..“ ne mogu vjerovati da sam ovo rekla. Nasmijao se i rekao „ček, jesi ti to ljubomorna?“ počeo mi se približavati onako frajerski hod,ruke su naravno bile u džepu sve dok ih nije stavio na moje lice. „daj! Šta radiš,cura ti je ovdje!“ maknula sam njegove ruke i brzim hodom krenula natrag. Nakon što sam se malo udalji čula sam kako Liam zove moje ime. Potrčala sam kako me ne bi uhvatio. Nisam htjela s njime razgovarati. Zapravo ne znam gdje mi je bila pamet da ga idem išta pitati. Glupa si,rekla sam samoj sebi. Odjednom osjetila sam nečije ruke oko svog struka kako me stišću. Pokušavala sam pobjeći ali bio je jak. Kada me okrenuo prema sebi,shvatila sam da je to Liam. „šta radiš,nemoj da te cura čeka!“ I dalje sam pokušavala maknuti se iz njegovih ruku ali bezuspjesno. „ljubomorna si jelda?“ smijao se,istovremeno slatko i bahato. „ ja? Ljubomorna? Pa na koga,zapravo ju žalim jer je dobila konja u život!“ njemu je to bilo smješno dok sam ja bila u potpunosti ozbiljna i vjerovatno da mi je ruka bila slobodna,opalila bi mu šamar. Odjednom me tako čvrsto primio da se nisam ni malo mogla pomaknuti. Privukao me sebi i poljubio. Prvo sam se opirala svom snagom,ali shvatila sam ubrzo da od toga nema koristi pa sam se prepustila. Naslonio me na stablo i moje noge stavio oko sebe. „ sada si mala panda“ rekao mi je tiho na uhu i slatko se nasmijao. Priznajem,uzvratila sam mali osmijeh ali sam i dalje bila ljuda na njega. Ljubili smo se i u jednom trenu sam okrenula glavu i zamolila ga da me spusti. Barem me ovog puta poslušao. „nisi fer,ni malo. Meni tu prodaješ nekakve priče a vrata mi je otvorila polugola cura! Ja ne želim biti povrijeđena razumiješ?!“ rekla sam mu povišenim tonom. Ja ne želim biti druga,kada nekome mogu biti prva. Ja ni ne želim ljubav u svom životu! „ Katness ono mi je sestricna..“ pogledao me i napravio nekakav tik sa usnom. Čekao je moj odgovor, a ja nisam znala jeli da mu vjerujem ili ne. „Ili ćemo biti prijatelji ili ništa.“ Rekla sam odlučno i ovog puta sam stvarno tako mislila. Odljubit ću se od njega i to je to. „zašto nam ne želiš dati priliku? Zašto si tako prokleto tvrdoglava? Što još moram napraviti da shvatiš da osjećam nešto prema tebi...“ rekao je žalosno. Pogledala sam ga i rekla „samo te želim kao prijatelja i to je sve Liam, ja ne trebam ljubav u životu“ mahnula sam ramenima i raširila ruke. Dao mi je nekakve ključeve te sam ga zbunjeno pogledala. „tvoj auto nije izgorio..samo si se zaletila i ispala kroz staklo,popravio sam ti ga.“ Krenuo je doma nakon što mi je reko ovu šokantu vijest. Potrčala sam prema garaži i moj auto...moj auto je stvarno bio tamo. Bila sam presretna. Sjela sam i odlučila otići na Obirah. Vježbala sam kako bi mogla ići na večerašnju trku. Pogledala sam auto i shvatila da nešto fali..na auto sam napisala LIVE FAST,DIE YOUNG. Sada je bio savršen. Došla sam doma.. „zaboga Katness,bolnica je zvala da si nestala! Umrla sam od brige dušo“ snažno me zagrlila. Osjetila sam takvu brigu i žalost u njezinim rukama koje su drhtale od uzbuđenja što me vidi. „teta dobro sam,nisam više htjela biti tamo...to je sve. Ima kakvih novosti vezano za Rosaliju?“ odjednom me samo pustila iz svog zagrljaja. Pogled joj se uozbiljio i popravila je svoju majicu koja je uvijek morala stajati savršeno ravno na njoj. „ Katness,ne znaju hoće li preživjeti dali su joj svega 2 godine života“ kada mi je to rekla, nisam mogla vjerovati. „zar ne postoji nikakva šansa..?“ nisam ni dovršila pitanje,jer kada se samo sjetim da mogu ostati bez nje..ona je moja mišica. „ni operacija više ne može pomoći Katnes..ako 2 godine preživi to će biti
