„ona je u bolnici Katness,u bolnici!“ zderala se. Bacila je jaknu na pod. Bila je ljuta na mene? Zašto? Bila sam izvan sebe,naglo sam sjela na pod i nisam mogla vjerovati što govori. Suze su mi počele kliziti niz obraze. Zadnji puta sam plakala prije 7 godina kada mi je otac poginuo,ali doslovno. Ništa me nije moglo rastužiti jer sam najvrijednije bila izgubila..svog najboljeg prijatelja,tatu. Sada ponovo plačem i osječaj je čuda.. osjetila sam bijes. Uzela sam jaknu no opet sam začula tetin glas „ nejdeš na utrke,nejdeš...!“ počela se derati,uzela mi je ključeve i bacila ih o pod. „ ne možeš mi braniti ništa! Nisi mi mama a osim toga imam 20 godina! Ljutito sam podigla svoje ključeve te odjurila u svoj auto, plačući. Stigla sam na teren gdje se trebamo trkati,prije nego li sam izašla obrisala sam svoje suze. Nikad vise nemoj plakati,nikada..govorila sam samoj sebi. Magst me primjetio i zderao se na mikrofon „evo naše nepobjedive djevojke“ ja sam se samo lagano nasmijala,bila sam na rubu plača. Magst je to primjetio i brzo došao do mene. „dušo jesi dobro?“ upitao me zabrinuto. Kako da mu dam odgovor kada ga ni ja sama ne znam.. lagat ću iako on zna cijelu situaciju sa Rosalijom „dobro sam,ja sam uvijek dobro“ rekla sam snažno,pokušavajući i uvjeriti samu sebe. Začula sam nečiji auto koji je bio poprilično glasan. To je bio Liam,svi su se skupili oko njega,proučavajući njegov auto,ja nisam bila među njima. Smijao se i odjednom me primjetio,pogledi su se susreli.. okrenula sam mu leđa popravljajući svoj auto. Znala sam da me i dalje gleda. Začula sam korake,to je on sigurna sam. „ danas ti baš nejde popravljenje auta?“ snažno se prislonio prednjim djelom nna moja leđa. Smuštao se od moga ramena pa sve do dlanova. Ja se nisam micala,nego sam zadrhtila pod njegovim dodirima. Što je meni? Odgurnula sam ga lagano „stvarno nisam raspoložena za tvoje igrice,stvarno nisam“ rekla sam mu onako jadno kako sam se i osječala. Moram pobijediti kako bi ju spasila..moram. osjetila sam da su mi se oči napunile suzama pa sam se brzo okrenula. Opet se prislonio na mene ali lagano,odmaknuo mi je kosu na jednu stranu i rekao „zašto su te predivne smeđe oči napunjene suzama?“ snažno sam progutala. I nakon par sekundi gurnula sam ga „što je tebe briga,upalo mi je nešto u oko,ajde se makni molim te“ rekla sam mu u nadi da će otići ali duboko u sebi znala sam da će ostati baš ovdje,ako ništa drugo promatrat će me samo kako bi me iživcirao. „samo sam pitao slatkice.“ Rekao mi je sa podsmjehom. Da,mrzim ga. Ignorirala sam ga zatim je Magst viknuo „neka utrke počnu!“ svi su poludjeli od sreće,počeli su skakati,divljati i urlati. Liam mi je namignuo i otišao je do svoga auta. Ljudi se se počeli trkati a ja sam čekala da mene prozove. Prošlo je već 2 sata i onda sam napokon čula „Katness,Max,Marcelo i Liam“ sjetila sam se sestre. Ne katness! Sada ne smijes misliti o tome. Sjela sam u svoj auto,osjećala sam se grozno,što ako ne uspijem? Izgubit ću ju zauvijek... Odjednom sam čula „priprema,pozor...SAD!“ krenula sam i naravno bila sam među prvima. Nakon 4 minute ostali smo samo Liam i ja. Iz inata sam htjela pobijediti,da vidi da nije sve kako on zamišlja,ovdje sam ja kraljica. Preticali smo jedan drugog u jednom trenutku sam ga pogledala i on mi je rukom pokazivao da usporim,mislila sam da je to bila zamka, pa sam dala puni gas. Kada sam vratila pogled na cestu vidjela sam Rosaliju ispreed svoga auta. Naglo sam skrenula kako je ne bi udarila. Odjednom sve mi se zarcnilo. Bila sam u bijeloj prostoriji popunjenoj tatinim stvarima. Osjetila sam na svojim ramenima nečije ruke,to je bio moj tata. „Katness,još nije vrijeme...vrati se jer Rosalija te treba,ona te treba!
Probudila sam se. Sve je bilo tako neobično čudno,san je bio tako stvaran. Tek sam sada shvatila..pa ja sam u bolnici. Nisam uspjela.. „nisam uspjela!“ zderala sam se i u tom trenutku Liam se stvorio ispred mene. „smiri se Katness..“ rukom mi je odmaknuo pramen kose. Izgledao je zabrinuto,ništa mi nije bilo jasno. „Nisam pregazila Rosaliju?“ upitala sam ga.bila sam sigurna da je ona bila ispred mog auta. „Ali nikoga nije bilo ispred tvoga auta,bila je prazna cesta.“ Uputio mi je onaj pogled >> bit će sve ok << hoće li? Halucinirala sam... „što se točno dogodilo,kako sam završila u bolnici?“ Uzeo je neku stolicu,dovukao je do mog kreveta i sjeo. „ Ti navodno kažeš da si vidjela tu neku djevojčicu a iz naše perspektive je izgledalo kao da si sišla s uma. Zaletila si se u strujnu ogradu,bočno. Izletjela si kroz prednje staklo, prije nego li je auto eksplodirao ja sam se svojim autom zaletio i udario ga tako da si pala podalje od svog auta.“ Rekao mi je sve to tako smireno,njegov glas me umirio. Odjednom,njegove ruke našle su se oko mog struka,zapravo..ja sam bila u njegovom zagrljaju. Osjetila sam da mi suze klize niz obraz. Uzvratila sam mu zagrljaj,stavljajući svoje ruke oko njegovog vrata. Bili smo zagrljeni barem 2 minute dok sam ja plakala na njegovom ramenu. U jednom trenutku sam ga odgurnula „ne trebam ničije sažaljenje,a najmanje tvoje.“ Jednostavno ne znam kako biti draga prema njemu kada smo krivo počeli a ja sam tako komplicirana. „barem možeš zahvaliti što sam riskirao svoj život kako bi tebe spasio,ali da zaboravio sam da si nekulturna divljakuša.“ Naglo je ustao i otišao. Okrenula sam očima i pogledala sam kroz prozor,bio je več mrak. Zar sam cijeli dan bila u komi?! Pogledala sam u zvijezde „tata,nemaš pojima koliko mi nedostaješ. Kada bi te barem na tren mogla zagrliti svi moji problemi bi bili,kao rukom odnešeni. Izgubila sam..“ kako ću sada prikupiti novac za sestru? U jednom tenutku netko je ulatio u sobu derući se „znala sam,ZNALA!“ to je bila moja teta. Znala sam i ja da če jednom biti upravu,ali ne tako brzo. Osim toga i da sam poginula,poginula bi na voljenom mjestu. „živa sam, ne dramatiziraj“ poljubila sam je u čelo. Oči su joj bile napunjene suzama. Problem kod mene je taj što očito ne znam pokazivati osjećaje. „možda si sada preživjela ali ko zna što će se sljedeći puta dogoditi! Prestaješ s tim i točka. Dovoljno mi je što patim radi Rosalije,nemoj mi otežavati“ govorila je dok je hrpu voća stavljala na bolnički ormarić,većinom su to bile nektarine,meni najdraže. „znaš..nikada se neću prestati baviti autima,ali možeš biti sigurna da ću ti biti potpora u svemu,no neću prestati sa trkama. Nikad.“ Primila sam je za ruku u nadi da će je to omekšati i da će barem malo popustiti. „takva vam je ona,tvrdoglava.“ Začula sam muški glas. Nagnula sam se i vidjela Magsta,nasmijala sam se. On je baš znao reći prave riječi,ali nažalost u krivo vrijeme. „a tko si ti pak?“ upitala ga je teta. Pretpostavljam da je znala da je to netko iz utrka. Gdje bi druge upoznala ljude kada sam tamo stalno bila. Pogledala sam Magsta,pokazujući mu da joj može reći istinu jer će ovako i onako saznati. „ovoga..ja sam voditelj utrka,njezin prijatelj“ uputio je pomalo prestrašeni pogled. „najbolji“ ispravila sam ga i razbila time napetost u prostoriji. Teta je samo okrenula oči ali mu je svejedno pružila ruku,uvijek je bila pristojna, a u sebi bi svašta mislila. „ja idem, a ti ostani sa prijateljem kojeg si upoznala na utrkama.“ Posebno je naglasila utrke. Zagrlila sam ju i rekla joj da se ne brine da ću ja biti sasvim dobro. Magst joj je mahnuo onako ležerno i spontano. „tvoja teta je strah i trepet!“ uzviknuo je sjedajući na stolicu. Zagrlila sam ga. „kako si mogla izgubiti tako kontrolu? Pobijedila bi...šta ti se desilo? Ti nikada ne griješiši dušo.“ Primio me za ruku i žalosno me upitao. Znao je koliko mi ova utrka znači i da je to jedini način da spasim sestru. „vidjela sam ju Magst,bila je ispred moga auta..naravno to je nestvarno i sve je bilo u mojoj glavi,ali činilo se tako stvarno.“ Rekla sam,nedugo nakon toga ustao je sa stolice i rekao da mora ići,prije nego li je otišao upitala sam ga „znam da je glupo,ali gdje je Liam?“ naglo se okrenuo i nasmijao se i rekao mi je kako je znao da mi se sviđa.ja sam kao i obično to negirala. „mislim da je u garaži,pokušava spasiti svoj auto no sumnjam da će uspijeti.“.Osjećala sam se krivom radi njegovog auta,potom sam se sjetila svoje zvjerke (Auta). Što je s njim..kako ću se sada trkati,izgubila sam jedino što mi je od tate ostalo.. „jel mu možeš reći da dođe?“ klimnuo mi je glavom u znak potvrde i otišao. Prošlo je već sat vremena,ali nije došao. Povrijedila sam ga i očito nema namjeru s menom razgovarati. Samo mi nije jasno zašto me briga za njega,uvjeravala sam sebe da mi ništa ne znači. Svako malo sam gledala prema vratima,ali ona se nisu otvarala i sumnjam da će se danas otvoriti. Uzela sam papir i olovku i odlučila Rosaliji napisati pismo koje će joj teta odnjeti. „draga moja Rosalija. Ljubavi moja mala. Iako sada nisam uz tebe,nemoj misliti da sam te napustila. Ne mogu doći,ali sam u mislima uz tebe. Jako mi fališ i čim uhvatim priliku dolazim kod tebe sa velikim medekom da te čuva. Obje znamo da se bojiš mraka,tako da će te on dok ti spavaš čuvati. Voli te tvoja sestra Katness.“ Prema njoj bi uvijek bila nježna jer ona to zaslužuje. Odjednom sam čula otvaranje vratiju i pretpostavila sam da je to medicinska sestra te da mi je došla dati ljek. Pogriješila sam i to mi je drago. To je bio Liam.. pogledala sam ga i nisam mogla vjerovati da je došo u pola 12 navečer. Stajao je na vratima i promatrao me,razočarano. „nisam mislila da ćeš doći..“ nisam znala što drugo da kažem. Kada bih se ispričala to ne bi bila ja,jer ja se nikada ne ispričavam iako mi je žao. „pa zvala si me,inače nebi došao. Danas si mi jasno dala doznanja da me ne želiš u svom životu.“ Mahnuo je ramenima i onako ležerno ruke stavio u džepove. Pogledala sam u drugu stranu smišljajući što da mu kažem. „nisam mislila tako.“ Pogledao me. „znači želiš da budem dio tvog života?“ upitao je,ja bih rekla pomalo sarkastično ali nekako nadajući se pozitivnom odgovoru. Ne znam zašto ali sam razmišljala o njegovim usnicama. Kakvog su okusa. O Bože,šta ja to pričam? Ja se ne smijem zaljubiti, ne smijem. Odjednom,nesvjesno sam progovorila „želim!“ i potom okrenula glavu na stranu i zapitala se o kakvim glupostima ja razmišljam. Ovo nema smisla! Nakon što sam krenula k njemu okrenuti glavu on je već bio kod mog kreveta,bili smo udaljeni možda par centimetara. Trnci su mi prošli tjelom i jednostavno sam ga poljubila. Onako kratki blic poljubac. Pogledao me iznenađeno te me privukao k sebi i poljubio me. Stavio je svoje ruke oko moga struka,snažno me stiščući u zagrljaj. „ovo je krivo Liam.“ Odmaknula sam se. „nisam mislila poljubiti te,ja ne mogu sebi priuštiti da mi se netko svidi.“ Udaljila sam se na drugu stranu kreveta. On je ostao gledati u mene,sretno ali opet tužno. „ zašto? Osjećaš nešto,ovo je značilo nešto i meni i tebi. Oboje to znamo.“ Ustao je i gledao me. Mrzila sam kada je to radio, osjećala sam se neugodno. „kako ne shvacas da ja ne zelim se za nikoga vezati? Ovo stvarno trebamo zaboraviti,tako je najbolje.“ Znala sam da ću ga povrijediti, ali ja ne želim biti povrijeđena. Već sam jednom izgubila osobu do koje mi je najviše bilo stalo. To se neće ponoviti,ne želim riskirati. „ zašto si me onda zvala?“ ustao je,popravio košulju i onako spontano i ležerno stavio ruke u džep. Bio je ljut ali pokušavaao je sakriti,praveći se da mu je sve jedno. „nemoj se ljutiti,ali osim toga Liame mi se poznajemo samo jedan dan.. zvala sam te da ti se ispričam ali očito to nisam trebala napraviti.“ Vjerovatno ću ga sada izgubiti i kao prijatelja. Kako sam mogla dopustiti da mi se svidi,tako sam glupa. „sve je ok.“ Okrenuo se,otvorio vrata te preko ramena nabacio jedan pogled prema meni i otišao. Zašto mi je toliko stalo do njega?! Zašto kvragu. Nakon par minuta sestra je ušla u sobu i rekla kako bi bilo vrijeme da se odmorim, jer je organizam doživio veliki šok. Klimnula sam glavom i ugasila svijetlo i zaspala. „pusti me! Nećeš me zaustaviti.“ Trčala sam prema svom autu što sam brže mogla. „gotovo je Katness izdala si oca,nemas drugu priliku,gotovo je s trkama zauvijek! Izdala si ga.“ Riječi su izlazile iz tetinih usana. „ne..on,on zna da ja nisam kriva za ništa,ja sam samo htjela Rosaliju spasiti!“ nastavila sam trčati prema svome autu. „ ništa nisi postigla. Ubila si sestru i izdala oca! Pogazila si ju i nje nema više!“ odjednom mi je stavila ruke oko vrata. Ne! Probudila sam se naglo,sva mokra. To je bio samo san Katnes,govorila sam sama sebi. Nisam više mogla biti u ovoj bolnici,osjećam se sasvim dobro. Uzela sam svoju robu iz ormara,obukla se i izašla van. Trebala sam podhitnu vožnju ali da..moj auto je izgorio. Pitala bi Magsta no on trenutno nije u Madridu. Liam! Krenula sam kod njega. Pješačila sam dobrih pola sata,u neku ruku dobro mi je došlo zraka. Došla sam pred njegovu kuću ali onda me uhvatila nelagoda. Kako ću.. pokucala sam na vrata,bilo je 6 ujutro. Čula sam neke korake koji se sve više približavaju prema vratima. Prestrašila sam se. Vrrata su se otvorila a onda sam ugledala________________.
