>>Dođi u bolnicu,Rosi nije dobro! #Liam << Naglo sam ustala sa kreveta, na što me Stefan čudno pogledao. „Rosi nije dobro,moram u bolnicu odmah!“-zderala sam se. Bojala sam se za njezin život. Uzela sam svoj mobitel, te sam odmah javila teti da nešto nije uredu. Stefan je navuko neku majicu,uzeli smo jaknu i istrčali van. „smiri se,doktori će napravite sve što mogu.“- pokušavao me utješiti. Ne smije otići na ovaj način. Stotinu misli mi je prolazilo glavom..kako će moj život izgledati bez nje? Za nju sam u jednu ruku živjela. Sjećam se trenutka dok je imala 4 godine. Često sam ju vodila u lunapark,obožavala je konjiće. U jednom trenutku je pala i ja sam dotrčala do nje,prepala sam se. Tada sam joj obećala da ću svakom bolnom trenutku biti s njom..ona sada umire,a ja sam podalje od nje. Stefan je stao ispred ulaznih vrata bolnice i rekao mi je da će doći čim sparkira auto. Došla sam u njezinu sobu,ali nje nije bilo na krevetu. Liam je sjedio i držao u ruci njezinog plišanog medu,kojeg sam joj kupila da je čuva. „gdje je?“ –upitala sam ga. Nije me bio ni primjetio, samo je reagirao na moj glas. „došla si.“- prošaptao je. Zašto me toliko muči,jedino što me u ovom trenutku zanima je što se događa sa mojom sestrom. „Pitala sam te nešto.“-povisila sam ton, jer su mi živci bili pri kraju. „odveli su je negdje..ne znam ni ja gdje.“ –izustio je. Nisam mogla vjerovati da se sve ovo događa. „sigurno je na operaciji,ne brini.“ – ustao je i htio me zagrliti,ali ja sam ga odgurnula. „pusti me.“ – izašla sam van iz sobe, gdje me čekao Stefan. „Jesi dobro?!“- naglo se zaletio prema meni. Počela sam plakati. U mojim suzama je bilo tonu pomješanih osjećaja. Bol,žalost,briga...kako je ona sada. „posudiš mi auto?“ –upitala sam Stefana sva uplakana. „mislim da nije dobro da voziš u ovakvom stanju Katness...“- rekao mi je tiho,nježno primajući moju ruku. Uzela sam mu iz džepa ključeve te brzo otrčala. Baš kada sam htjela ući u auto,osjetila sam da me netko povukao. To je bio Stefan.. „rekao sam ti da nećeš voziti.“-povisio je ton i uzeo ključeve. Htjela sam se progurati ali me snažno primio i zagrlio.
LIAM POV.
Volim je,više od ičega na ovom svijetu,kvragu zašto mi ovo radi?! Pomislio sam da će mo napokon biti sretni zajedno. Kvragu i sve. Lupio sam šakom u zid,najjače što sam mogao. Ruka mi je počela krvariti,ali ta bol je bila ništa, naspram boli koju sam osjećao u cijelom tijelu. Odvratan osjećaj. Neću je izgubiti, pogotovo mi je Stefan neće oduzeti. Izašao sam iz sobe, snažno lupajući vratima. Sestre su me pogledale,ali nije me bilo briga. Ušao sam u lift i tada mi je zazvonio mobitel. Ignorirao sam poruku te sišao u garažu. Na zadnjem dijelu sam vidio Katness u Stefanovom zagrljaju. Zaletio sam se prema njemu i snažno ga odgurnuo od nje. „ da joj se više nikada nisi približio, ubit ću te!“ – udario sam ga šakom. Nije dugo čekao,te mi je uzvratio. „prestanite!“- začuo sam Katnessin glas u pozadini,ali nisam obraćao pažnju. U mislima mi je bio samo on te sam razmišljao kako mu izbijam zube. Zbog nje mogu biti miran,dobar...ali isto tako,mofu postati najgori. Znala je iz mene izvuči ono najbolje i najgore. Osjetio sam da me netko snažno udario u desnu nogu. Okrenuo sam se, naravno Katness. „makni se,zadavit ću te!“- rekla mi je i odgurnula me. „šta glumiš? Znaš da sam jači od tebe.“ –rekao sam joj te je bribio uz auto,upijajući miris njezine kože. Nisam se snašao,samo sam osjetio šaku na svom licu. Za djevojku,poprilično jako udari. Sada znam kako je bilo onom dečku kojeg je istukla,jer joj je ukrao auto. „hajde,vrati mi!“- postavila se i mahnula rukama. „nisi valjda mislila da ću curu udariti?!“-rekao sam joj ironično. Osjetio sam još jedan udarac. Kvragu,ovaj je zaboljeo. „auč! Još nisi dovoljno snažna.“- nabacio sam joj osmijeh i namignuo. „ a da?! Preslaba sam? Kunem ti se da će ti od sljedećeg udarca suze ići na oči.“- čim je to rekla,osjetio sam njezino koljeno na svom međunožju. „kvragu Katness!!“- zderao sam se,padajući na pod. „pa što ti je? Ja sam samo CURA.“- gurnula me još jednom te otišla do Stefana koji je ležo još uvijek na podu. „ponašate se ko djeca! Ja nisam ničija..razumijete?! NIČIJA!“ – uzela je ključeve od auta i obojcu nas ostavila u garaži na podu. „Za sve si ti kriv kretenu,maloumni.“ –začuo sam Stefanov glas,pun boli. Nisam imao snage odgovoriti,jer ovaj zadnji udarac je bio koma.
1 sat kasnije..
Katness pov.
Došla sam doma kod Stefana,ali njega još nije bilo. Možda sam pretjerala? Ponašaju se ko djeca,a ja imam dovoljno briga u vezi Rose. Tražila sam ručnike kako bi se mogla otuširati,ali nikako da ih nađem. Bilo je 4 ujutro..bila sam iscrpljena i samo sam htjela leći kako bi ujutro mogla kod Rose. Nakon pola sata traženja ručnika,napokon sam našla. Baš kada sam se skinula i pustila vodu,čula sam da je netko ušao u sobu. To je sto posto bio Stefan. Otuširala sam se i zamotala u ručnik,sa kose su mi se cjedille kapljice vode te sam ju lagano osušila sa ručnikom. Obukla sam neku bijelu majicu na bratelice i neke široke hlače,donji dio pidžame. Izašla sam van,a na mom krevetu je sjedio Stefan,izgledao je izmoreno. „hvala ti što si me natjerala da idem pješice!“- odjednom se zderao i naglo ustao. Hladnokrvno sam ga pogledala. „sam si kriv.“- mahnula sam ramenima. „on je mene napao,a ti si me ostavila tamo! Idi u ..“ – pretpostavljala sam što je htio reči pa sam ga gurnula na krevet i popela se na njega. „nitko se ne dere na mene, pa čak ni ti“- šapnula sam mu na uho i poljubila ga u vrat. Naglo sam se digla s njega i krenula staviti ručnik na sušenje. Još je ležao na krevetu. Kada je napokon ustao „što je ovo bilo?“ – osjetila sam topli dah na vratu. Okrenula sam se i _____________
