Jung Hoseok P. O. V.
Sjedio sam na svom uobičajenom mjestu u kafiću i radio na novoj priči. Točnije, na naslovu nove priče. Priča sama je gotova već tri dana, čak sam i završio s revizijama i ispravljanjem. Ali naslov? To je uvijek najteži dio. Sve mogu, napravit 40 zasebnih likova, pratit 15 zapleta odjednom, napisat dijalog, opis, štogod treba. Ako treba, mogu to sve izvesti u jednoj priči. Ali NASLOV!!! Jebeni naslov me uvijek zezne! I kao da stvar sama po sebi nije dovoljno loša, taman kad sam se osjećao kao da sam na par misli od savršenog naslova, poslala mi je poruku moja starija sestra, Da Won. Trebaju joj ulošci jer osjeća grozne grčeve, a to uvijek znači da je od menge dijele minute. S obzirom na to da se s ženom u grčevima od krvarenja ne valja svađati, samo sam uzdahnuo i krenuo po tu blesavu Naturellu. Znam da je Da Won znala da smišljam naslov i koliko mi za to treba koncentracije, tako da također i znam da mi ne bi poslala tu poruku da joj ulošci nisu stvarno hitni. S njom sam oduvijek bio bliži nego s bilo kim, oduvijek smo bili nerazdvojni. Znači mi neizmjerno puno. Nju bih izabrao da mi se na izbor ponudi ona i cijeli Bangtan, a kad nekog izaberem pored Jeongguka, Taehyunga, Namjoona, Seokjina, Yoongija i Jimina, zna se koliko je sati (10:25 ako se netko pitao). I ništa, idem ja prema obližnjem Mülleru (žao mi je ako je nekom ovo cringey jer se razumije u marketing, ali iskreno nemam pojma koje su drogerije u Južnoj Koreji), potpišem par majci i šilterica po putu i kupim uloške pa krenem doma. Kako sam išao doma, tako sam vidio da je par dečkiju stalo oko jedne cure i blago rečeno je malo maltretiralo. Dobacivali su joj svašta, i to čak ne u smislu da je ružna i to. Više... Catcalling (kak se to prevodi???). A koliko sam mrzio ljude koji otvaraju ženama vrata kad one nemaju ništa u rukama, toliko sam mrzio catcalling. Malo sam promislio i zaključio da ne bi bilo na odmak da se umiješam. Da Won možda dijele minute od menge i možda će me ubiti kad joj dođem pred oči, ali barem će ova cura bit na sigurnom. (samo jedan X - ovi likovi što je gnjave, dva X - cura)
Ja : Ispričavam se, gospodo, ali što to radite?
X1 : Ah, dobar dan gospodine Jung. Ništa posebno, samo što bi ova cura.... Kako si rekla da se zoveš?
XX : Uh... Ts-Ts... Tseon...
X1 : Aha, da. Tseon bi zaista mogla malo skrenuti pogled s poda u nas. *pogleda u Tseon i napravi smirk facu* Što vi mislite, dečki?
X2, X3 i X4 : Tako je!
X1 : *nagne se prema Tseon i podigne joj bradu* Na kraju krajeva, tko ne bi htio lijepu curu poput nje?
Pogledao sam malo curu i bila je lijepa. Duga tamnosmeđa kosa koja joj je malo padala po licu, ovalno lice sa srednjim nosom, male sive oči i pune usne. Ali to ovim likovima ne daje pravo da joj dobacuju takve stvari i stjeraju u kut.
Ja : Istina jest da je lijepa. *malo je podigla glavu i zacrvenila se* Ali što je vama točno dalo pravo da je stjerate u kut, preplašite i govorite joj takve stvari da pomisli da ćete je silovati?
X1, X2, X3 i X4 (sinkronizirano) : Što? Kako to mislite?
Ja : Ajde se nemojte praviti glupi i slijepi jer znam da niste. Pogledajte ju. Prestravljena je. Pitam vas opet. Što je vama dalo pravo da joj priredite ovoliko neugodnosti? Cura možda ima i depresiju, a da vi ne znate i možete joj to ovako samo pogoršati. Tako da bih vas molio da joj se ispričate i izgubite odavde.
X1 (šokirano) : Uh... *postaje malo posramljen i spušta glavu* Oprosti. Gospodin -
Ja : I prestani me zvat tako, osjećam se kao da imam dodatnih deset godina.
X1 : O-Ok. Hoseok Hyung ima pravo. Žao mi je, trebali smo malo više promisliti o tome kako se ti osjećaš. Mianhae.
Ostali : Uh... Da. Žao nam je...
XX (pomalo zbunjeno i šokirano) : Uh... U-u red-du j-j-je.
X1 : Ajmo, dečki.
*onu odu*
Ja : Uuufff... Jesi dobro?
XX : Aha... *ispadne joj mobitel koliko joj drhte ruke*
Vidio sam da joj je na pozadini naslovnica mog solo mixtapea, 'Hope World' (pisanjem se bavim u slobodno vrijeme). Oh boy. Sad će vjerojatno bit skandal, 'J-Hope spašava fanovkinju od catcallinga', što to znači, jesu li povezani, bila bila bla. Istog trena sam se dlanom lupio po čelu, ali ona, kao da je znala da što mislim, je rekla sljedeće :
XX : Ne brini se, Hoseok oppa. Neću nikome reći ništa, kunem se posljednjim darom od svoje majke *pokaže na narukvicu* da neću. Znam da Vam nije lako u životu kao jednom od najslavnijih repera u Koreji i ne želim stvarati dodatne probleme.
Fju! Nema dodatnih problema. Tako mi je drago da nije kao ostali fanovi... Ali onda sam primijetio da iza te narukvice ima par ožiljaka, a i činilo se kao da ih je još više ispod rukava njene hudice.
Ja : Drago mi je. Inače... Pitam iz znatiželje... Mogu ti vidjet ruku?
XX : Uhhhhhh... AJME MENI KASNIM, DOVIĐENJA *otrči što brže može*
Ja : Hej, čekaj... Dovraga i bestraga...
Odjednom mi je zazvonio mobitel.
Ja : Halo?
Da Won : ALO IDIOTE GDJE SI TI DO SADA, DA SI SE NACRTAO OVDJE U STANU SMJESTA!!! JA POČELA VEĆ KRVARITI, A TI NIŠKORISNOST SE SKITAŠ PO GRADU! DOMA! SMJESTA! I NADAM SE ZA TVOJE DOBRO DA IMAŠ TOČNE ULOŠKE, INAČE BANGTAN OSTAJE BEZ JEDNOG REPERA!!!
Jebem ti život! Da Won ima pravo, ja zaboravio na nju i umjesto da joj trčim doma zadržavam se!
Ja : Dolazim odmah!
Poklopio sam i počeo trčat ko da sam atletičar, bio sam ispred stana u 2 minute. Zadihano sam otvorio vrata i bacio odmah paket uložaka prema Da Won koja me je već bijesno čekala, a onda je odjurila u kupaonu i zatvorila vrata. Skinuo sam cipele i bacio se na kauč, čekajući da Da Won izađe iz kupaonice i očita mi bukvicu koju zaslužujem.
A/N
Yo ljudi! Evo onog novog fanfica o kojem sam vam pričala! Ako vam se sviđa, preklinjem vas za komentar, voteovi mi zaista ne znače toliko koliko komentari. Nije zaista ugodno kad ne znaš da li da nastaviš kako si dosad radila ili trebaš nešto promijeniti. Zahvaljujem unaprijed! I idući tjedan ubacujem opet u pokret 'Zašto uvijek ja?' i 'Descendants - Meeting on College'. Neću vas više zamarati.... Samo da vam kažem da vas volim i da se čuvate! I da.. JaKkkurwa obećanje ispunjeno! :)
