Jung Da Won P. O. V.
Hoseok je taaakooo mrtav kad ovo uspijem isprat. Iako, barem mi je donio točnu robu, ali opet. Ah, konačno se skinulo. Sad da se to tutne u veš mašinu i da se očita bukvica mom braci koji se skitao po gradu dok sam se ja grčila od bolova i trudila ne zamrljati nam kauč. Izašla sam iz kupaone i sjela na pod ispred kauča na kojem je on ležao zatvorenih očiju. Ok, odradimo ovo.
Ja : Khm.... (nema reakcije).... Khm.... (i dalje ništa)... Ugh.... BUUUUUĐEEEENJEEEEEEE, USTANI, POKRENI SE
Hoseok : Hmmm? AA... bok.. Da Won...
Ja (zakolutala je očima) : Imaš li objašnjenje za kašnjenje?
Hoseok (još se nije ni razbudio kako spada) : Ummm... Aha....
Ja : Pa? GUKNI!
Hoseok : Uhhh.... Guk?
Ja (opet zakoluta očima) : Dobro, dobro. S obzirom na to da nema smisla davat ti jezikovu juhu dok nisi funkcionalan, idem ti skuhat kavu. A i sebi ću kad sam već tamo.
Hoseok : To bi bilo divno... *zijevne*
Digla sam se iz turskog sjeda (jedva doduše) i krenula u kuhinju. Dok sam čekala da se voda zagrije, pustila sam 'Base Line' na maksimum, ta pjesma ga uvijek razbudi. Malo tašto što mu puštam njegovu vlastitu stvar, ali ako će to učinit da moram manje čekat da se ispucam na njega, bring it on. Doduše, i oko toga sam se već premišljala. Ne želim da se posvađamo, a ipak mi je donio uloške, iako malo prekasno. A i prekinula sam ga u smišljanju naslova za njegovu novu priču. Odlučila sam da ću ga poštedjeti ovaj put. Dovršila sam nam kave i otišla do dnevnog, gdje sam ga vidjela kako leži na kauču i bulji u strop.
Ja : Dolazi bre ovamo, kava ti gotova
Hoseok : Unghhhh... Da Wooon...
Ja : Kaj?
Hoseok : Pomozi miiii
Ja (malo se zahihoće) : Okeeej
Očito je da još lik ne funkcionira kako spada, inače bi već znao što se izdogađalo i tresao se od straha. Ipak sam 4 godine starija od njega. Doduše, čudi me što je takav nakon samo petnaest minuta spavanja, ali valjda je zaista ozbiljno umoran. Prišla sam mu i uhvatila ga za ruke koje je, kao malo dijete, pružio prema meni, a kad se ustao sam mu prebacila jednu ruku preko svog ramena i pomagala mu kako bi došao do kuhinje bez da se sruši. Posjela sam ga na stolac i stavila kavu pred njega, a on na to navalio kao da mu je to prvo piće u dva dana.
Hoseok : Hvala, Da Won.... I... AJME MENI OPROSTI ŠTO SAM KASNIO, ZAISTA MI JE ŽAO ALI -
Prekinuo ga je moj smijeh. Ludica mala, s malo kave je već sve skužio.
Ja : Ma sve je u redu, Hobi! Svakome se može dogoditi, a i ako ništa drugo, donio si mi točnu robu. Pretpostavljam da si se malo zanio u smišljanju naslova pa nisi vidio moju poruku.
Hoseok : A - Ok onda. Hmmh....
Izgledao je kao da se malo premišlja bi li mi nešto rekao ili ne, ali očito je na kraju odlučio ne. Neka, neću ga forsirati da mi kaže. Istina jest da smo super bliski, ali i dalje poštujemo privatnost jedan drugog. Malo smo pili kavu opušteno u ugodnoj tišini. S obzirom na to da je glazba ostala upaljena, u jednom trenutku je naišla Bangtanova 'Boyz with fun' pa smo se samo pogledali, nasmijali se, odmaknuli naše šalice od ruba i počeli plesati i pjevati. Osjećali smo se kao mala djeca, ali što fali maloj djeci? Doduše vjerojatno smo tako i izgledali, ali nije nas bilo previše briga. Radili smo najblesavije pokrete, face i poze kojih smo se mogli sjetiti i skoro se udavili od smijeha i zadihanosti. A onda sve ženske mogu pogađati što se dogodilo. Lupio me grč. Presavila sam se u struku i malo zateturala.
Ja : JEBEM TI ŽIVOT I ČINJENICU DA SAM ŽENSKO
Hobi nije ništa rekao, samo je ugasio glazbu, znajući da mi više nije do plesa i zafrkavanja. Došao je do mene i, iako je bio sav zadihan i pomalo znojan, ponudio mi je vožnju na leđima do sobe. Iskreno prihvatila sam, stavila sam si uložak pa sam pretpostavljala da mu neću zaflekati majicu. Odnio me u sobu i spustio na krevet.
Ja : Hvala ti, braco.
Hoseok : Nema problema. Idem ti skuhat čaj.
Ja (procijedi kroz zube koliko je boli (I feel ya girl)) : Ok.
A/N
Pa, znam da sam rekla da će nastavak izać navečer, ali nemam što za radit u životu. Što mislite, hoće li Hoseok potpuno zaboraviti na Tseon? Također, hvala JaKkkurwa što si mi pomogla kad sam zapela. To je to od mene, a umjesto idući tjedan, stare knjige ubacujem u pokret sutra, zajedno s ovom! Prošlo je dosta dugo otkad sam zadnji put nešto napisala i vrijeme je da se više skine taj debeli sloj prašine!
Do tada, ljudi! Volim vas i hvala na podršci koju mi pružate! 💖💖💖
