Ok, pripremite se za hrpetinu isprika.... Ali....
Moram pauzirati ovu priču. Znam, znam, sad se svi bunite i vjerojatno će me dočekati hrpa komentara u stilu : 'EEEEEJ NE MOŽEEEŠ' i tako i iskreno suosjećam, ali već neko vrijeme jedva imam inspiracije. Zaista mi je užasno žao, ljudi, ali nemam više ni snage. Plus, ono natjecanje. Morat ću pauzirati priču dok mi ne dođu rezultati jer mi je to nonstop po glavi. Pitate se zašto ovo pišem u 2 ujutro? Ne mogu spavat. Ne mogu, previše sam nervozna i vjerojatno dok mi ne dođe taj mail neću ni oka sklopit. To mi natjecanje jako puno znači, a čak mi trenutno nije ni jedina briga. Opet, užasno mi je žao ljudi, nisam ni sama htjela pauzirati, ali treba mi malo vremena. Naravno, javit ću vam je li mi priča prošla ili ne i komentirat ću tuđe priče, ali od pisanja zaista trebam pauzu. Toliko na brzinu radim stvari da sam jučer zaboravila napomenuti da mi je jiminovbiceps pomogla s idejom za nastavak. Žao mi je.... Do idućeg puta, ljudi.
P. S. Ako vam je dosadno, ja s priča jiminovbiceps nisam mogla skinuti pogled pa ako trebate materijala za čitanje bacite oko na njen profil. Volim vas sve. Hvala na razumijevanju. 💖💙💜
