My destiny

Part 9

Ana P.O.V

Krenula sam prijaviti Lucijin nestanak policiji dok nisam primila čudnu poruku. " Pozdrav Ana, sigurno tražiš Luciju? Ona je sasvim dobro. " pisalo je, nisam vjerovala u to pa sam ipak prijavila Lucijin nestanak, no rekli su da neće ništa poduzeti dok ne prođe točno 24 sata, za sada je nije bilo 11 sati. Nisam znala što da radim, Lucija ovdje nema nikoga osim mene, gdje bi otišla? Nisam imala nekoga od njezinih za nazvati, odlučila sam nazvati Danijela. Jednostavno nisam imala drugog riješenja, a imala sam loš predosjećaj u vezi Lucije, ona poruka je zasigurno došla od njenog otmičara.

Danijel P.O.V

Bili smo usred predivnog  slavlja, nakon utakmice bili smo ispunjeni i ponosni. No prekinuo me jedan poziv. Mislio sam da je Lucija pa sam odlučio otići do hodnika kako bi pronašao malo privatnosti i tišine te sam se javio.

" Danijele? " netko je upitao preko slušalice, ženski glas koji je zvučao vrlo uplašeno no nije bila Lucija. " Molim ? " odgovorio sam. " Nešto se dogodilo Luciji, molim te moramo je pronaći. " govorila je ubrzano i u strahu. " Šta? Ko je to ? " upitao sam " Ana je, Lucijina prijateljica iz hotela. Nije se vraćala ovdje niti sam je vidjela od kad se ujutro sastala s tobom. " odgovorila mi je. " Molin ?  Ja sam otišao, a ona je još ostala tamo, ne virujen, za sve san ja kriv. Trebao san je otpratiti. " sada je i mene hvatala panika te sam već trčao prema sobi kako bih uzeo neke stvari. " Gdje si ti sad ? " upitao sam Anu dok sam već napuštao hotel ne bi li smo zajedno potražili Luciju. " Doma. " odgovorila mi je te u poruci poslala adresu na koju sam odjurio.

Ana je već čekala pred vratima vlastitog stana sva u suzama dok sam se penjao po stepenicama. " Jesi li kontaktirala policiju ? " upitao sam je. " Jesam, ali rekli su da mora proći 24 sata ne bi li bilo potvrđeno da je nestala. " odgovorila mi je. " Dobro onda ćemo je sami pronaći. " rekao sam. " Znaš li jel imala kakvih neprijatelja? " upitao sam je dok smo se spuštali stepenicama do van. " Am imala je jednog.. " odgovorila mi je dok smo stajali u mračnoj ulici. " Kog?? " upitao sam držeći se za glavu. " Mihaela, to je onaj lik koji joj se predstavio kao ti i odgodio vam večeru neki dan, on je proganja još od Hrvatske, ne bi mi čudilo da joj opet nešto učini kao i prošlo put..." rekla je dok sam je gledao u šoku, kako bi bilo kakvo ljudsko  biće moglo nauditi toj predivnoj i predragoj osobi, kako je netko ne bi mogao voljeti, nisam mogao vjerovati da je Lucija prošla kroz tako nešto i sada opet prolazi. " Moramo pronaći tog idiota, a kad ga pronađem.... " stiskao sam šaku i bio sam spreman na sve, samo da pronađem Luciju, a taj će me gad čuti. " Znaš li gdje bi se mogao skrivati ? " upitao sam Anu. " Ne znam vjerovatno negdje u blizini Lucije ? Opsjednut je njome . " rekla mi je dok sam se već uputio sa njom prema Lucijinom  stanu.

Stigli smo te pogledali uokolo, uključio sam svjetiljku na mobitelu te pokušavao vidjeti nešto u ovome mraku, kvart je bio dosta malen pa smo mogli pregledati svaku kuću i uočiti onu koja se činila sumnjivom. No ništa. " Ima li taj lik još neku opsesiju osim Lucije? " upitao sam Anu dok smo gledali posljednju kuću, naravno izvana. " Voli pecati ? " rekla je, to je bilo dovoljno, uputili smo se prvo prema mjestima gdje ljudi dolaze pecati no tamo nije bilo prostora gdje bi mogao držati otetu Luciju, no onda mi je na pamet pala napuštena ribarnica koja se nalazila odmah u kvartu prije Lucijinog. Trčali smo do tamo koliko su nas noge nosile, to nam je bilo posljednje mjesto na kojem je Mihael mogao držati Luciju, posljednja nada da je pronađemo ne ozljeđenu.

Lucija P.O.V

I dalje je bilo mračno, napušteno, suze su mi se slijevale niz obraze, srce mi je kucalo ubrzano, a usne su mi drhtale. Miris vlage je bio ne podnošljiv no najviše sam se bojala da se Mihael ne vrati i ne učini mi nešto kao i prošlo put. Molila sam se da me pusti, da shvati da nisam njegovo vlasništvo i da me više nikada neće imati. No on to nikada nije shvaćao i ništa mu nije bilo važno osim toga da me zarobi i otme kako bi me imao samo za sebe. Bila sam uplašena i kroz glavu su mi stalno prolazile crne i strašne misli dok odjednom nije opet Mihael ušao u sobu. Skinuo mi je povez sa očiju  i sa usana. Te mi primio obraze rukama, stiskao me je toliko snažno da sam mislila da ću ostati bez zraka, no onda me počeo ljubiti na silu, pokušavala sam se izmaknuti koliko sam mogla, pokušavala sam se oduprijeti no nisam uspjevala, opet sam bila savladana. No odjednom vrata ove mračne sobe bivaju razvaljena i netko dolazi.

Danijel P.O.V

Napokon sam je pronašao no kad sam vidio tog ljigavca, prišao sam mu te ga svim snagama maknuo s Lucije. Dok je Ana odvezivala i tješila Luciju, nabiom sam Mihaela na zid i odalamio ga šakom " Ovo ti je za pokvarenu večeru. " rekao sam te mu zadao još jedan udarac, " A ovo ti je za Luciju. " Sada je ležao na podu i krvario iz nosa, no to je i zaslužio, zaslužio je i još više no Lucija je bila važnija. Dotrčala je do mene i snažno me zagrlila uz riječi " Moj heroj. "