My destiny

Part 11

Lucija P.O.V

Spremala sam se cijelo poslijepodne i bilo  mi je teško odlučiti što da obučem, da imam podignutu ili raspuštenu kosu, visoke ili niske cipele.  Napokon u zadnjih 30 minuta odlučila sam da ću opet obući ljetnu haljinu samo je ovaj put bila cijela sa uzorkom nekih šarenih cvijetića, obula sam niske cipele, opet nisam željela visoku petu jer tko zna gdje idemo na večeru. Zaključala sam stan i čekala Danijela. Vidjela sam nekoga na biciklu u daljini i dok se bolje približio shvatila sam da je to Danijel. " Večer mlada damo. " rekao je onako zavodnički dok je parkirao bicikl. " Imaš bicikl? " upitao me i poljubio u obraz. " Naravno." rekla sam i otišla iza kuće ne bih li ga dovezla. " Mislila sam da idemo na večeru ne na trening. " rekla sam penjajući se na bicikl. " Treba je zaraditi." našalio se i krenuli smo u vožnju. Vozili smo se po ulicama gdje nikad nisam bila, ali od tamo je zalazak sunca bio neopisivo predivan.

" Umirem, jesmo li blizu?" upitala sam ga dok sam jedva gazila uz brijeg i neki strmi puteljak kojim me je vodio dok je on već bio gore. " Sportaši." rekla sam dok sam jedva dogurala bicikl. " Recepcionarke..." nasmiješio se i pokrio mi oči svojim velikim " golmanskim " rukama koje su ujedno bile i nježne.  " Hodaj i ne viri" rekao je dok me vodio negde.  " Sad otvori oči" rekao je dok je polagano maknuo ruke s njih.

Točno ispred naračasto-žutog zalaska sunca na predivnom i svježem zraku ležala je deka, a na njoj se nalazilo more hrane, od voća i povrća do roštilja i ostalih poslastica. Iznad na drvetu visila su dva lampiona, a sa strane se nalazio buket svježih tulipana. " Wow. " rekla sam. Nisam znala kako to opisati ili kako se zahvaliti ili bilo što. Stajala sam tamo potpuno iznenađena, osjećala sam se posebno, nakog dugo vremena. " Volim te" rekao je. Bilo je to lijepo čuti, ne zamislivo se ostvarilo. " I ja tebe" rekla sam i poljubila ga.

Danijel P.O.V

Nakon večere Lucija i ja provodili smo se kao djeca, ludo i nezaboravno. Šetali smo ulicama svaku večer, posjećivali muzeje i smijuljili se na neke od slika.  Dok sam ja bio na treninzima Lucija je spremala razne kolače od kojih su neki bili dobri,a neke smo zamijenili domaćicom.

Bližila se utakmica protiv Islanda pa sam imao sve više i više treninga i obaveza. No uvijek sam uhvatio rupu u vremenu ne bih li došao do Lucije.

Naposlijetku bio je dan prije utakmice i odlučio sam iznenaditi Luciju. Došao sam ujutro do njenog hotela i zatekao je kako opet baca smeće. Prišao sam i bacio ga umjesto njega. " Imam nešto za tebe" rekao sam dok smo se pomaknuli prema hotelu. " Ma šta to " upitala je i uštipnula me za obraze kao bebu. "Ovo" izvadio sam iz džepa dvije VIP karte za utakmicu Hrvatska-Island. " O moj Bože" uzviknula je i bacila se na mene,grlila me sto godina. " Znači doć ćeš?" upitao sam je. " Naravnoo " rekla je i dao sam joj dvije karte u ruke. Nije bila ni na jednoj utakmici, prošlu nije gledala, a ovu će gledati uživo. " Hvala ti hvala ti hvala ti, povest ću Anu naravno i gledat ćemo te iz tribina i jedva čekam vidjet iako će me Ana sad ubit jer se previše zadržavam vani i suradnici me gledaju kako mi golman baca smeće i da . " dramatizirala je i nije prestajala s pričom pa sam je pred svim suradnicima, koji su buljili kroz prozore hotelskih soba, poljubio. " Idi sad vidimo se" rekao sam joj dok se udaljavala prema vratima, a ja sam se uputio opet na drugi kraj grada ne bih li otišao na završni trening.

Note

Ljudi znam da je ovo kratko, ali ako uključim dramu i utakmicu u ovaj dio bit će predugačko pa mi nikako ne paše lol. I hope u like it