My destiny

Part 12

Lucija P.O.V

Spremala sam stan i čistila sve što se očistiti moglo skoro cijelo jutro. Navečer je bila utakmica i bila sam toliko ne strpljiva da sam počela raditi stvar koju skoro nikad nemam volje raditi - čistiti. Ulaznice su stajale na stolu i pazila sam vlastitu djecu koju nemam, još. Utakmica će početi u 20:00 s obzirom da stadion i nje toliko daleko planirala sam tamo krenuti u 18:30 , do tad imam još dosta, a nemam ideje što da radim cijeli dan. Danas imam slobodan dan, Ana radi, Danijel se priprema za utakmicu. Uzdahnula sam umorno i obrisala znoj sa čela te se sva umorna bacila na kauč. U mom odmaranju prekinuo me poznat zvuk, napokon mi je mobitel zazvonio te sam sva sretna poskočila ne bih li ga dohvatila. No nisu me zvali ni Danijel ni Ana, zvala me sestra, koja znate i ne zove prečesto osim ako stvarno nešto treba ili ako se dogodilo nešto ozbiljno. Uozbiljila sam se i javila. " Molim? " rekla sam.  " Hej Lucija, Iva je.. Moraš se vratiti ovdje, u Hrvatsku i to što prije. " Zašto? Jel sve u redu s tatom?" upitala sam uplašeno. " Opet se vratio na staro, po cijele dane je u kafiću baš kao što je bio i za vrijeme kada je mama poginula." čulo se sa druge strane slušalice. " Oh jao.." uzdahnula sam, ali zabrinuto. Otac je u zadnje vrijeme bio normalan i onaj stari no izgleda da opet pada u depresiju i potrebna sam mu tamo. " Moraš ga uozbiljiti molim te, mene ne želi slušati,ali tebe hoće, samo se vrati." govorila je u nadi da ću je poslušati. " Dolazim čim uhvatim prvi let, obećajem. " rekla sam . " Volim te, vidimo se." pozdravila me je i završila poziv. " Novi problemi..." sjela sam i tužno gledala u zid. Znala sam da ću ako odem natrag u Hrvatsku pozdraviti s Danijelom jendom zauvijek, zaboravit će me nakon nekog vremena, zaboravit će sve naše trenutke koji su se desili u ovih nekoliko tjedana, ali nemam izbora. Obitelj mi je važna i ne želim izgubiti oca samo zato što mi je moj ljubavni život na prvom mjestu.

Upalila sam prijenosno računalo i pogledala kada su najraniji letovi za Hrvatsku, imala sam još dovoljno novca za povratak koje sam uštedila tijekom svog boravka ovdje. Prvi i najraniji let bio je upisan za sutra ujutro. Nisam više sigurna da li da odem na utakmicu, ne znam kako da kažem Danijelu da moram otići, Ana će već shvatiti, ali on.. Ne želim mu ni reći, ali ne želim ga ni povrijediti no isto tako ne želim da me zaboravi što bi mi vjerovatno slomilo srce. A moj odlazak će njemu slomiti srce...

Odlučila sam nakon 2 sata blijedog izležavanja i buljenja u zid da ću otići na utakmicu i poslije nje reći Danijelu da odlazim.

Krenula sam do hotela da pokupim Anu pa da se zajedno krenemo spremati za utakmicu,iako joj prvo moram reći da odlazim sutra.
Ušla sam u hotel na glavna vrata i ugledala Anu na recepciji. " Bokić. " rekla sam joj pokislo. " Heej, što ti je?" upitala me dok sam povukla stolac ne bih li sjela do nje za pult. "Moram otići." rekla sam te bezvoljno izdahnula i opustila tijelo tako da sam izgledala kao da me nije briga za ništa i kao da moj život više nema smisla.... "Molim? Ali Danijel i ti, Lucija šta pričaš ti? Pa ne možeš samo tako otići! " Ana je sad već stajala iznad mene i vikala. " Ne razumiješ me. Moram ići u pitanju je moja obitelj ili ono što je ostalo od nje. " rekla sam dok su mi se oči nekako zasuzile. " Razumijem Luce. Učini što moraš." rekla mi je prijateljskim glasom te me zagrlila.
" Hvala ti. " pogledala sam je te je još jednom zagrlila. Bližio joj se kraj radnog vremena pa smo odlučile pokupiti moje stvari i krenuti se spremati kako bi otišle na utakmicu.

Danijel P.O.V

Cijeli dan je od jutra tekao glatko i lagano. Imali smo lagane vježbe i masaže, nastojali smo odmarati i ne trošiti previše energije kako bismo bili spremniji nego ikad za ovu utakmicu. Danas me Lucija još nije zvala,no ne zamjeram joj. Zna da imam utakmicu i ne želi smetati,iako ona nikad ne smeta.

Krenuli smo prema autobusu 2 sata prije utakmice kako bismo na vrijeme stigli do stadiona. Tijekom vožnje poslao sam Luciji poruku " Dolaziš li? ♡ " . Čekao sam odgovor u svaku sekundu pogledavao na mobitel ne bih li na njemu izašlo ime Lucija. Kad smo već ulazili u svlačionice čuo sam poznat zvuk i odma izvadio mobitel. "Dolazim." pisalo je. " Yes yes !" derao sam se nasred hodnika toliko da su me Islađani gledali kao tovari. "Pardon." rekao sam i uletio u našu svlačionicu potpuno ignorirajući to što se upravo desilo.

Lucija P.O.V

Ana i ja smo autobusom stigle do stadiona,na ulazu smo pokazale VIP ulaznice koje mi je Danijel poklonio te smo krenule do naših mjesta. "Predivno je." rekla sam okretajući glavu te gledajući ogroman stadion na kojem se spremala važna utakmica. "Slažem se." rekla je Ana dok su joj usta već bila napunjena kokicama koje je prethodno kupila. " Eto naše mjesto." rekla sam upirući prstom do dva prazna mjesta sa brojevima dva i tri. Odmah do nas sjedila je crnokosa žena, duge kose i u predobroj kombinaciji stvorenoj za ovu utakmicu. Bila je toliko kreativna da smo se Ana i ja posramile naših " basic " dresova na kockice. " Ček ček jel to Ivana Vida?" šapnula mi je Ana dok smo sjele. Izgledala mi je poznato, a sad dok sam mogla vidjeti njeno preslatko dijete i sama sam shvatila da do nas sjedi žena Domagoja Vide,mog definitivno najdražeg partijanera nakog utakmica sudeći po videima koje sam odgledala. Ubrzo nakon što smo shvatile da do nas sjedi Ivana Vida, shvatile smo da u ovom VIP prostoru sjede i žene drugih reprezentativaca Hrvatske reprezentacije. Odmah do Ivane sjedile su i Franka i Matea. Ana i ja smo samo buljile jedna u drugu. Bile smo presretne. Utakmica je počela odmah nakon što su se odsvirale himne obje države.  Utakmica je tekla odlično, bilo je predivno pratiti je uživo. Prvi gol Islađanima dao je M.Badelj a drugi Perišić i tako je završila. Bilo je predivno gledati Danijela kako brani naša vrata, bilo je predivno gledati ga općenito. Kada je završila utakmica naši igrači trčali su upravo prema našem dijelu tribina kako bi poljubili svoje voljene što je također bilo predivno. Dotrčao je i Ante Rebić što me malo iznenadilo s obzirom da je on trenutno slobodan, a nijedna od nas nije imala natpis " Rebiću oženi me." Nakon nekoliko trenutaka, Franka, Ćorlukina žena nam se obratila. "Pozdrav djevojke, vidite onog tamo ? " pokazivala je prstom na Rebića. " Da." uskliknula je Ana. "Rekao je Ćarliju da kažem tebi da se približiš ogradi" pokazivala je na Anu koja je, čim je to čula,odjurila do ograde. Gledala sam je u sudeći po izgledima njihovih lica,sviđa mu se definitivno. Doletila je nazad do mene. " Pozvao me van." rekla je. " MOLIM " upitala sam. " Imam broj." pokazala mi je papir na kojem je stvarno pisao njegov broj. "Oh evo i tvog golmana,odo ja... " nasmiješila se i uputila prema curama. Danijel je prvo pozdravljao fanove i pokazivao dres na kojem se nalazila slika njegovom poginulog prijatelja cijelome svijetu,naježim se od tih emocija koje on prenosi. Velik je. " Ej. " prišao mi je Danijel te me poljubio pred svim igračima i zapravo pred cijelim svijetom. "Svijet te gleda,neće li ti to zadati probleme s medijima?" odmaknula sam se i upitala ga. " Ti si moj svijet." rekao je i opet me poljubio. Užasno me boljela misao na to da mu sada moram reći da odlazim, srce mi je uvijek jače kucalo u njegovoj blizini. Krenula sam s njim putem do svlačionica, svi su već bili tamo pa sam odlučila da stanemo na pola puta gdje nije bilo nikoga. "Moram ti nešto reći." rekla sam te spustila glavu kako bih izbjegla kontakt s njegovim blistavim i iskrenim očima. "Reci svite moj." rekao je, rekao je to na tako predivan način, toliko sam osjećala tužno da sam zaplakala i prije nego što sam mu rekla. Dok su mi se suze slijevale niz lice pružio je svoju ruku i obrisao ih palcem s mojeg obraza. "Što je bilo?" upitao me. "Odlazim sutra." rekla sam. "Imam problema u obitelji i potrebna sam im kako bi ih riješilu zajedno." nastavila sam. Stavio je svoje ruke na moje obraze u poljubio me u čelo, a ja sam i dalje gledala pod. " Otpratit ću te." rekao je. " Hoće li ovo što imamo funckionirati? " upitala sam dok mi je glava bila prislonjena na njegova prsa. " Lucija, ti ćeš za mene biti cili svit zauvik ma gdje god ošla. "