"Ponekad se baš zapitam,zasto su ljudi loši prema onima koji ih vole,a tako dobri prema onima koji ih mrze.Onaj dan kada sam je prvi put vidjeo,znao sam da je ona moje svjetlo u tami.Ali i to malo svjetla u mom životu ja sam ugasio.Zato što sam čudo...
Ne razmišljajući o posljedicama pratila sam Paula do kuće od cijenjenih Cullena koju ja nazivam paklom.Pa dobro,i nije daleko od tog samo cu ja jos pogorsati situaciju sada kad se pojavim.Nismo progovarali ni riječ,previše smo bili zaokupirani glupostima oko nas.Renesmee trudna, i to sa Jacobom...hah. Zanimalo me je sve.Šta se dešavalo dok me nije bilo.Bellina reakcija,Edwardova reakcija.Žao mi je što Zafreenu nisam sa sobom povela kada sam bježala odavdje.Vjerovatno djevojka ludi do sad. P:Da li ti je žao? A:Zbog čega? P:Pa što će Jake postati otac? A:Ma ni najmanje,vjeruj mi.Osjećanja prema njemu su izlapila davno,samo se ponekad sjetim.Zvijeri kao što su Renesmee i on pripadaju jedno drugom.Ali jer sam tako divna prijateljica pomoći ću im. P:Luda si . A:Znam ja to i bez tebe. Samo me je pogledao i odvalio se smijat.Uživala sam gledajući ga kako se smije.Neka je makar neko sretan.A onda sam se sjetila... A:Je li tebi žao? P:Ne razumijem? A:Znam za osjećanja koja si imao prema Renesmee ili bolje rečeno imaš? P:Naahh girl,kome treba trudna ženska? A:Pa ima li neko u tvom životu? P:Gledaj,ima jedna djevojka ali ne bi sada o tome nije ni mjesto ni vrijeme.Uostalom stigli smo. A:Na moju žalost jesmo,dužan si mi priču. P:Naravno... Pogledala sam u onu kuću sa gađenjem.Ogromnim gađenjem.Pratila sam Paula koji je prošao kroz vrata.Čuli su se samo naši koraci,u kući je bila tišina.Naravno da su to vampiri dobro izvodili.Ušla sam u ogromnu dnevnu sobu a Paul je otišao po Edwarda kojem baš i nije bilo drago što me vidi.Znam da se boji.Boji se mog mišljenja o njima i toga što ću uraditi.I treba da se boji. E:Hej Alexa,kako si? A:Zdravo Edwarde,ne trebaš tu izigravati ljubaznu budaletinu jer svi znamo da si sve osim ljubazan.Ne moraš se bojat,neću vam ništa. Napravila sam kratku pauzu A:Još uvijek,za kanije ne mogu ništa obećati. Onda sam se odvalila smijati kao neka vještica.Moj smijeh je odjekivao sobom.Pa sam se uozbiljila.Uživala sam u tome da izgledam čudno,i plašim osobe koje nisu bitne.Edward me je samo blijedo gledao. E:Pa,tu si da nam pomogneš? A:Tako nekako. Bella i Zafreena su čule naš razgovor i ušle u sobu.Zafreena je bila sretna što me vidi pa me je pozdravila sa zagrljajem.Bella se samo osmjehnula i mahnula mi.Šta je ovo?Nisu kao prije.Možda su zapravo konačno shvatili da osobe koje su pomješano i vampir i vukodlak mogu uraditi šta hoće.Nastavili smo razgovarati,pomalo bi i skrenuli sa teme.Dok u sobu nije ušetala debilčina sa trudnom kravom.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Samo sam se okrenula i pogledala ga.I on je gledao mene.Pa se odlučio na razgovor. J:Osjetio sam smrad mješanca,pa rekoh da vidim ko mi je ušao u kuću. Ahh glupane sad ću ti istom mjerom vratiti. A:Samo šteta što ćeš taj isti smrad osjećati uskoro,znaš da si napravio takvo dijete. Osmjehnula sam se zlobno pa mu namignula.Zašutio je.Svi su,pa čak ni Renesmee nije smjela da progovori.Znala je da im mogu zagorčati život.Osjećala je to. A:Pokažite mi sobu u kojoj ću biti. Z:Ajde zamnom. Pratila sam je,međutim zamantalo mi se pa sam otišla da se osvježim.Zafreena me je čekala ispred kupatila.Kada mi je bilo bolje izašla sam i pogledom tražila Zafreenu.I vidjela sam je ali nije bila sama. Vidjela sam njega.I znala sam,da u ovom paklu i neće biti toliko dosadno.
