Directioner || h.s.

8

~Vanessa Stives~

Sljedećeg jutra sam bila toliko sretna da sam imala osjećaj da mi niko to ne može pokvariti. I bilo je zaista tako. Nisam skidala osmijeh sa lica ni kada sam vidjela Harrya i Ariel skupa dok su doručkovali.

''Dobro jutro''

Veselo im kažem i uputim im veliki osmijeh za promjenu. Zadnja dva-tri dana sam ih izbjegavala, a i kad nisam onda sam imala glavobolju. Harry mi uzvrati osmijeh, a Ariel me čudno pogleda.

''Ou, pa neko je danas veoma sretan'' konstatuje.

''Da. Pa samo sam se naspavala''

U prijevodu 'Samo sam zaspala u naručju meni trenutno najdraže osobe. Da li timogu prenjeti svoju sreću?'.
Harry je cijelo vrijeme šuto, ali se zato neprestano smješkao. I to je pokušao sakriti sa hranom koju je neprestano trpao u usta. Sjedam i ja zajedno sa njima za stol i uzimam sebi hranu. Svo troje jedemo i tišina je u sobi. Prija mi. Ariel očito ima druge ideje.

''I sta ste vas dvoje radili dok mene nije bilo?''

Oke. Ovo je problem. Činjenica je 'Ne znam lagati'. Sve što mi je polazilo za rukom je bježanje od njih kako im ne bi morala reći istinu. Sakrivala sam se kako nebi mogli vidjeti nešto u mojim radnjama ili pogledu. No sada je drukčije. Sada sjedimo za istim stolom. I nisam jedina koja ovdje skriva nešto.

''Pričali smo'' kažem.

''I gledali filmove'' Harry doda.

Oboje smo rekli istinu. Dio istine. Sasvim je dovoljno da zna da smo pričali. O čemu? Eh, to je sasvim nebitno.

''Sretnik'' ona kaže.

''Da li ti je rekla nešto zanjimljivo? Da li joj se netko sviđa? Ili tako nešto. Meni to nikada ne govori'' tužno izdahne.

''Pa zapravo i jeste''

Gdje ideš sa ovime Harry? Ili čupavi idiote, bolje?

''Reci mi, reci mi?'' moli ga.

''Laže. Nisam mu ništa rekla'' kažem u svoju obranu.

''Harry reci mi. Reci svojoj Ariel'' ignorira me.

''Samo mi je rekla da je imala jednu simpatiju, juš u domu''

Kaže to vjerovatno misleći da će prestati, ali bio je u krivu.

''Ko je? Kakav je? Je li zgodan, visok, nizak, mlad, star? Reci mi. Reci mi sve.''

''Hmm...'' jebi se Harry.

''Lijepši je od tebe uglavnom'' ha ja, uzvratim udarac provocirajući ga.

Ariel biva ta koja odgovara.

''Nitko ne može biti lijepši od mog Hazzija''

Nasmijem se na nadimak dok on prevrne očima. Ona krene da ga poljubi, ali on se slučajno okrene i njen poljubac završi na njegovom obrazu. Kako on nastavi jesti tako i ona ne primječujući da se on namjerno okrenuo. Onda se ona predivna tišina nastavlja.
...

''Pa mislim da bi sad trebao ići'' Harry kaže.

Doručkovali smo i on nam je pomogao da rasklonimo poslje. On je taj koji je oprao suđe. Sada treba da ide. Navodno ima nekih obaveza.

~Harry Styles~

Curama sam rekao da imam obaveza. Zapravo trebam jedan muški razgovor. Trebam nekoga kome mogu reći šta mi se izdešavalo u proteklih tri-četiri dana. Taj neko bio je Liam. Znao sam da njemu mogu reći sve bez brige da li će mi se smijati, osuđivati me i slično. I onako je znao čitavo ovo vrijeme šta mi se mota po glavi. Zayn, Louis i Niall su također znali. Ne želim ni pomišljati šta bih bez njih. Parkiram svoje auto ispred Liamove zgrade. Prije nego što izađem stavim kapuljaču na glavu i sunčane naočale. Prošlu noć nisam baš spavao. Nisam ni mogao. Sama pomisao da ležim u istom krevetu sa osobom prema kojoj ne gajim takve osjećaje kakve imam prema onoj koja je u drugoj sobi me je izjedala iznutra. Trebam li spomenuti da sam zaspao na samom kraju kreveta?

Ma divno. Samo je jos kiša trebala. Trčim do Liamovog ulaza i ipak sa smiješkom ulazm u lift. Neka starija žena me čudno pogleda. Nije kao da me je briga. Ni kiša ne može pokvariti moje trenutno raspoloženje, baš kao i ova bakica. Liam mi otvori vrata te me čudno pogleda. Zar je zabranjeno najboljem prijatelju uputiti osmijeh?

''Neko je baš raspoložen danas''

Komentariše dok me pušta da uđem u stan pored njega.

...

Jesam li rekao da mi ništa ne može pokvariti raspoloženje? Bio sam u krivu. Moj osmijeh je nestao tokom moje priče. Kada mu sve ispričam on je vidno iznenađen. Ni ne čudi me. I ja sam zbunjen i iznenađen.

''Stari u problemima si''

Smiješno. On je stariji od mene, a mene zove stari. Svejedno, baš mi je rekao ono što ne znam. Sarkazam.

''Zaljubio si se do ušiju'' govori mi.

''I onako nikada nisam volio Ariel.'' nadoda.

Da, baš je on bio taj koji je bio protiv moje veze sa Ariel. I baš je on bio taj koji mi je pomogao da shvatim da me ta cura polako iskorištava. Ja sam bio budala koja je svaki put odbila tu činjenicu u trenutku kada bi rekla da me voli. A nikada joj nisam uzvratio.

''I kad planiraš reći Ariel da je gotovo?''

"Ne znam'' iskreno odgovorim.

Iako mi sad trenutno ta cura ne znaći mnogo, nemam srca, a ni hrabrosti da joj priznam da je njena cimerka cura u koju sam zaljubljen preko ušiju.

''Znaš da ćeš to morati uraditi. Kad tad''

''Znam. Samo, ne želim je povrijediti''

''Možda ovime sada povrijeđuješ Vanessu. Da li si razmišljao o tome.''

Klimam glavom spuštajući pogled. U potpunosti je upravu. Nessino 'Nemoj' koje je izgovorila prvi put kada sam je htio poljubiti mi odzvanja u glavi. Šta sam zgriješio pa da se sada nalazim u ovakvoj situaciji. Po mom mišljenju najgora stvar je povrijediti osobu ženskog spola, a znam da ću to morati uraditi ako želim biti sretan. Trebam preći preko svog ponosa i poslušati svoje srce i Liama koji mi govore da odaberem Vanessu. Samo, koliko će mi vremena trebati za to?..