Directioner || h.s.

9

~Vanessa Stives~

Osjetim lagano golicanje po nosu, ali sam preljena da otvorim oči. Rukom pokušam skloniti to nešto jer mi ometa san. Moja ruka se sudari sa nosom, ali ne mojim. Zaćuđeno odmah otvaram oči koje se susreću sa onim zelenima. Guram ga pored sebe te se tiho gunđajući pomjeram kako bi imao dovoljno mjesta. Sat na mom noćnom ormariću pokazuje 8 sati. Da li on zna da sam ja na godišnjem?

"Koji vrag Harry?" gunđam.

"Morao si me probuditi?" dodam.

Na njegovom licu se stvori nevini osmijeh. Okrene se na stranu kako bi me vjerovatno bolje vidio. Lijevom rukom pridržava svoju glavu, a desnom se igra sa vezicom mog donjeg djela pidžame.

"Znaš, Ariel danas radi pa sam razmišljao da bi nas dvoje danas nešto mogli raditi"

"Pa si me morao probuditi u 8?"

"Pa pošto si se probudila ranije, sada imamo više vremena da provedemo skupa"

Nadurim se, praveći se da sam ljuta i u tom procesu zatvorim oči kako ga ne bih mogla vidjeti. Ne znam zašto, ali jedan njegov pogled je dovoljan da stvori osmijeh na mom licu. Osjetim kako se još uvijek igra s vezicom. Opustim lice, ali ne otvorim oči.

"Lijepa soba"

Odmah otvaram oči razgledajući okolo. Nije ništa posebno. Sasvim uobičajeno, a onda se moj pogled zaustavi na malom dijelu zida iza vrata. Par zaljepljenih postera okruženih srcima. Posteri mog najdražeg benda. Lupim ga rukom u rame kad shvatim da me zeza.

"Grozan si"

Prekrijem svoje lice rukama kako ne bi mogao vidjeti moje crvene obraze.

"Šta je bilo sa onim 'Ne ubrajam se ja u tu vašu skupinu' stvari?"

Sklonim ruke s lica gledajući ga sa blago otvorenim ustima. On se sjeća sta sam ja tad rekla dok sam ja gotovo i zaboravila na to.

"Sjećaš se toga?"

"Kako se ne bih sjećao? Bila si jedina koja me nije zaskočila tamo a oborila si me s nogu"

Po prvi put jutros ga detaljnije pogledam. Njegova kosa je pokupljena u slatku punđicu. Ispod očiju ima male kesice koje odaju njegov umor. Njegove usne razvučene u osmijeh otkrivaju njegove bijele zube.

"Je li loše to da te želim poljubiti sada?"

"Jako loše" odgovaram.

Sljedeći trenutak njegove usne su na mojima. Ponovo je iznad mene. Rukama drži ravnotežu kako ne bi pao na mene. Moje ruke su na njegovom vratu i igram se sa pramenovima kose koji nisu dovoljno dugi da stanu u punđicu. Njegovi poljubci sa mojih usana se presele na vrat. Osjetim kako mi lagano grize kožu. Rukom na njegovom vratu ga jos više povlačim prema sebi uživajući. Izvršivši svoje namjere vrati se na mjesto pored mene. Ležimo jedno pored drugog uživajući u trenutku koji djelimo.

"Šta mi ovo radiš?" izdahne.

...

"Harry prestani"

Kao da me ne čuje nastavlja ostavljati sitne poljubce svugdje po mom ramenu i vratu. Golica me i ometa me u pranju suđa.

"Pusti sad to"

Oh ne. Ne ide to tako. Ako sad ostavim, zaboravit ću, a ako zaboravim onda ću morati slušati Ariel koja ne podnosi neoprano suđe poslije doručka.

"Harry koji ti je vrag?"

"Ne smijem te ljubiti?" uzvraća pitanjem.

Osjetim njegove ruke oko mog struka. Bradom se naslanja na moje rame na kojem je ostavljao poljubce. Kao da je odustao, ne pomjera se i šuti . To mi odgovara, on je tu, a mogu i u miru oprati još par tanjira koji su ostali.

...

"Vanessa za tebe je" dere se iz hodnjika.

Obrišem ruke od vode kad stavim zadnji tanjir da se okapa. S jedne strane vrata stoji Harry koji se pomakeo tako da s druge strane vrata vidim čovjeka srednjih godina sa velikom torbom preko ramena.

"Gospođica Stives?"

"Ja sam"

"Ovo je za vas"

Pruža mi kovertu. Zahvalim mu, a on mi poželi ugodan dan i ode.

"Šta je ovo?" pitam se na glas sjedajući na kauč.

Pogledam u Harrya koji šuti, ali i vidno pokušava sakriti osmijeh sa lica.

~Harry Styles~

Pokušavam sakriti osmijeh dok gledam zbunjenu Ness koja otvara kovertu. Iskreno ne mogu dočekati. Nadam se da će joj se svidjeti ovaj mali poklon. Još jednom me pogleda prije nego sto izvuće papir iz koverte. Njena usta formiraju oblik slova 'O', a oči joj se ispune oduševljenjem.
Pa izgleda da sam uspio.

~Vanessa Stives~

Otvorim usta u nevjerici šta se upravo nalazi u mojim rukama. Oduševljenje je ono što prevlada. Svoj pogled, sa tog komada papira prebacujem na Harrya kad shvatim da je on taj koji je ovo poslao. Osmijeh je na njegovom licu.

"Čupavi" gotovo da vrisnem.

Bacim mu se u zagrljaj ne puštajući poklon iz ruke, što on spretno prihvati.

"Nadam se da ti se sviđa"

Je li on lud? Naravno da mi se sviđa.

"Najbolji si" kažem mu.

Osjetim kako se njegove ruke stežu oko mog struka. Opustim se u njegovom zagrljaju naslanjajući glavu na njegovo rame. Ne znam šta sam uradila da zaslužim njega. Jos jednom pogledam papir koji se nalazi u mojoj ruci. Dvije karte za nastup mog najdražeg benda na jutarnjem show-u i bez sumnje znam ko ide sa mnom.